Page 65 - STAV broj 183
P. 65
predase. Djevojka ga mjerka znatiželjnim ljube bosanski muslimani. On živi i umire Ne umijem to drugačije objasniti osim
pogledom i ne može se načuditi njegovom za svoju vjeru i ničim ga ne možeš toliko onom predajom u kojoj stoji da je časnog
“stajlingu”. U neka doba mu dobaci: “Moj uvrijediti koliko povredom njegove vjere i Poslanika jedan čovjek najprije nahvalio
dedo, jesi se sputio, izgorit ćeš tako na ovoj vjerskih osjećaja. On se uzda u dragog Boga, na sav mah, a domalo nakon toga drugi
vrućini.” Ali, ne lezi vraže, nije ni dedo velikog Allaha, pa, ako zatreba, on će rav- izgrdio najcrnje što je mogao. Na oba je
od jučer; ima on svoj ponos i gard, a bo- nodušno podnijeti sve boli ovog svijeta, on govornika Pejgamber kazao: “U pravu je.”
gami i jezik. I baš tim svojim mudrim, ali će za vjeru svoju žrtvovati sav svoj imetak, Čuđenje prisutnih ashaba i njihovu nedo-
iskrenim jezikom, dedo joj odgovori ‘vako: on će dati i život svoj za svetinje svoje.” umicu odagnao je dodatnim objašnjenjem
“Šćeri moja, dok meni izgori kapa, pa sako da svako daje ono što ima – onaj u čijem
i prsluk, a onda košulja i potkošulja, ti ćeš Obratite pažnju na sljedeće riječi: “Bo- je srcu dobro može misliti i govoriti samo
biti i varena i pečena.” sanski musliman skoro je uvijek tih i sa- tragom svog srca, i obrnuto.
bran, govori malo, a, kad govori, pazi da ne Naravno, to, primarno, ne mora značiti
Ne znam šta je dalje bilo – doduše, rekne što odlična čovjeka nedostojno... Ja da mnogi među nama psuju samo zato što
nagađam – ali sam siguran da ovog dedu služim već 16 godina u ovim zemljama, ali u sebi nemaju dobra. Dobro leži u svako-
i čitave generacije naših deda i nena, pa i sam rijetko kad čuo da bi i najprostiji mu- me od nas, ali je nerijetko zapljusnuto obi-
očeva i majki zasigurno nisu odgojili rodi- sliman opsovao Boga ili sveca. Musliman ljem negativnosti pa teško dolazi do izra-
telji koji su psovali i ružno govorili. mrzi i prezire onoga koji psuje i ne može da žaja. Tačnije, negativno i prljavo u nama
pojmi kako Bog gromom ne zgromi onoga dominira, a sve se reflektira kroz jezik.
Za takvu tvrdnju imam i pismenu po- koji ga huli. Putovao sam željeznicom iz Ima u svemu tome još jedan fenomen
tvrdu, crno na bijelo. Naime, početkom 20. Pakraca u Daruvar. U istim kolima bilo je o kojem valja razmisliti. Šta ljudi psuju?
stoljeća, ponešto o nama, Bošnjacima, na- više ljudi koji su se u inteligenciju ubrajali, Usudio bih se reći: uglavnom ono što im
šoj kulturi, ponašanju i običajima zabilje- a među njima i jedan musliman iz Banje u životu nedostaje. Rijetko će vjernik koji
žio je Antun Hangi, obični seoski učitelj. Luke. Neki od mlađih putnika porječka prakticira svoju vjeru opsovati Boga, čovjek
Njegove zabilješke, odnosno čitavu knjigu, se s kondukterom i opsova mu Boga, a naš koji je dobro situiran ne psuje hljeb niti će
istinski je užitak čitati. Čitati i uzdisati. mu musliman mirno, ali ozbiljno rekne: onaj koji ima sređen život psovati sreću.
‘Bog ti je dao te lijepe oči i ta lijepa usta Ljudi, svjesno ili nesvjesno, psuju upravo
Hangi opisuje naše kuće i odnose među da gledaš nebo i da ga slaviš, a ti ga psuješ. ono što nemaju ili za čim im duše žude.
ukućanima. Opisuje naše džamije i odnose To je sramota! Velika sramota!’” Gdje je izlaz? Kratko i jasno: kućni
među onima koji u džamije idu. Opisuje i odgoj. Iz kuće sve polazi.
naše ponašanje, ćud i karakter te kako mi- Kada sam prijatelju uručio Hangijevu A, otkud psovke u našim kuća-
slimo i šta govorimo. Lijepo nas je opisao knjigu na čitanje, po povratku mi je ka- ma? Tim fenomenom treba se ozbiljno
i o nama se lijepo izrazio. Između ostalog, zao kako ovakva djela danas treba staviti pozabaviti. n
zabilježio je i ovako: “Malo ima naroda u na policu s oznakom “naučna fantastika”.
svijetu koji onako iskreno, onako odano i
s uvjerenjem ljube svoju vjeru kao što je Kako smo dospjeli do toga?
STAV 6/9/2018 65
