Page 64 - STAV broj 324

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (68)
IZ RUKSAKA SAM IZVADIO

NITROGLICERINKU, ČUČNUO

I POLAHKO JE NAPUNIO

U smotuljku pronađenom u paketu bila su dva lizala i jedna žvakaća

guma. Dječijom rukom bila je nacrtana zastava sa šest ljiljana, a
pored nje vojnik u maskirnoj uniformi sa zelenom kapom. Na desnoj

Piše: Amir HASANOVIĆ strani lista bio je nacrtan čovjek. Za ruku je držao dijete. Ispod
je nečitkim rukopisom pisalo: “Želim da oslobodite moju Bosnu.
Želim da se vratim u svoje selo. Želim da mi nađete mog brata
i mog babu.” Na kraju je stajalo: “Sretno vam, armijo bosanska.”

spod Pipera, na vjetrom brisanom pod- “Tako je od jutros”, reče jedan od voj- snijeg. Geleri zazviždaše iznad nas krešu-
nožju planine, samovao je bor. Trpio nika koji su nam dolazili u susret. “Po- ći grane i tupo udarajući u stabla borova.
stoički samoću, kišu, snjegove i nije se jačali smo linije, ali ‘komšije’ ne odusta- “Požurite gore”, vikao je neko mašu-
Ipovijao pod šibanjem sjeverca. Upor- ju. Evo, ondje je sporedni put ako bude ći rukom ispred velike zemunice, čiji je
no je stremio u visinu, k nebu. Nekako potrebe za vaše ranjenike. Tuda je mno- otvor poput ulaza u veliku pećinu zjapio
mi je bio turoban svaki vizualni kontakt go bliže, a snijeg je potpuno razgrnut. nama okrenut. Brzo smo došli do njega i
s tim drvetom. Vazda je pored njega bio Ali nadam se da vam neće trebati”, reče ušli u zemunicu. Jak prasak, pa onda još
sanitet koji je dovozio ranjenike i neri- udaljavajući se. dva povezana odjeknuše šumom. Unutra
jetko se sjećam mnogih naših šehida koji Uskoro smo stigli do velikih borova je bilo nekoliko oficira i vezista. Jedan
su ondje ležali pokriveni šatorskim kri- na uzvisici. Dvije minobacačke granate od njih reče nam da malo sačekamo pa
lima. Uvlačila mi se nekakva turobnost preletjele su i pale u šumu ispred nas. će nas uvesti u liniju. “Evo, od jutros nas
kada bih prolazio pored tog usamljenog Gore su i dalje odjekivale detonacije, sad granatiraju. Do sada nisu tukli s velikim
bora velikih krošnji. Volio sam zaobići smo ih mnogo jasnije čuli. Dim se izvi- kalibrima, ali sad su i s njima počeli. Pre-
ga u širokom luku. jao visoko iznad vrhova borova prekri- stali su samo dva puta, kada su krenuli
Nekoliko naših momaka čekalo je da venih snijegom. u napad, ali smo ih oba puta uspješno
nam pomogne s municijom i MTS-om. Jaka detonacija iznenadno odjeknu odbili. Nanijeli smo im velike gubitke,
Krenusmo dalje. Vodila nas je tanka siva u potoku u našoj blizini. Bacili smo se u a i mi smo imali ranjenih i poginulih”,
nit kroz snijeg utabane smrznute staze
u predio koji je izgledao poput neke ta-
piserije. Kao da su se spretne ruke neke
umjetnice poigravale bojama konaca i
šarale šume po svom nahođenju. Stapale
se nijanse bjeline snijega i zelenih gra-
na borova pod njima kao akvarel nekog
vrlog umjetnika. S vremena na vrijeme,
u cijelom ovom ratnom haosu, morao je
čovjek barem u prirodi naći neku ljepotu
i odmor za svoju dušu i svoje oči.
Ispred šatora, pored puta, izvijao se
dim pokazujući nam da se približava-
mo planini i linijama. Tu su bili vezisti
i kuhari i vojska koja je dolazila kao po-
jačanje. Gore, na samoj krivini, bili su
momci iz Manevarskog bataljona MUP-a.
Pozdravismo se s njima onako u hodu.
Odozgo, s linija, dolazile su reske potmu-
le detonacije.

64 21/5/2021 STAV