Page 66 - STAV broj 324

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (7)

“ZNAMO MI KO SU ČETNICI I

KAKO TREBA S NJIMA, JOŠ OD

DRUGOG SVJETSKOG RATA”

Slušao sam tu priču, u raznim varijantama više puta, u posljednje
dvije godine, kada se konačno smjelo govoriti bez bojazni da će

isljednici pokucati na vrata. Gotovo svaki put kada bi dolazila neka
Piše: Ammar KULO od tetki, starih nena, komšinica, isključivo ženski svijet, potrudile
su se da mi usmenim putem prenesu šta se dešavalo u Kladnju
u vrijeme Drugog svjetskog rata, a nije bilo zapisano, nije smjelo
biti zapisano u historijskim čitankama.

tigli smo u Kladanj. Udisao sam dugo. Čeka se na popravke odrona, uklanja- kratko. Nezainteresirano. Nije bilo niti mje-
svjež zrak protežući ukočene mi- nje zapreka... Čeka se na promjenu gume ili sto niti vrijeme za razgovor.
šiće nogu, leđa, vrata, idući s ro- nekog dijela vozila u zastoju. Stoji se u mje- Iza je bio “domaćinski” par. Spakovali su
Sđacima k poznatom, porodičnom stu dok se ne uklone vozila koja se, i pored cekere pune povrća, suhog mesa, ručno prav-
okruženju. U glavi se još “odmotavao” film svog znanja i opreme mehaničara, ne mogu ljenog putera, svega što se moglo “proizvesti”
o upravo pređenom putu. Dionica od Mi- pokrenuti. Čeka se dok se propuste “prioriti”, na selu a bilo je neophodno djeci, rodbini u
lankovića do Kladnja bila je moja najduža ono što je hitno: sanitet, vojska, oprema.... nekom “urbanom” mjestu gdje su trgovi-
putešestvija na tako kratkoj relaciji. Sve- Stanje mirovanja mjeri se satima. ne ili prestale s radom ili su bile preskupe.
ga dvadesetak kilometara. U tranzitu smo I dalje je bilo vruće. Miješali su se miri-
proveli približno pet sati. Naučio sam još AUTOBUS S OKUSOM SUHOGA MESA si suhog mesa, povrća, oznojenih putnika,
jedno značenje rata. Blokada. Presijecanje Autobus je bio krcat. Gradski. Onaj s mrsa (naziv za mliječne proizvode, op. a.)...
komunikacija. Svih mogućih veza. U Olovu nešto užim sjedištima. S minimalno spu- Toliko se ljudi ispreplelo, sabilo, u malom
je prvo “nestalo” TV signala RTV Saraje- žve na sjedištima ili potpuno bez nje. S prostoru gradskog autobusa, zaglavljenog
vo, sada RTV BiH. Potom su “ukinuli” te- više stajaćih mjesta. Dosta kraći u odno- negdje u šumi na planini Konjuh, na ne-
lefone. Onemogućen je i dotok struje. Bez su na “međugradske” i s neznatnim pro- koliko kilometara od “civilizacije”.
struje ne rade pumpe za vodu. storom za prtljag. Takvih je bilo desetak u Izbijala je toplota, prašina, s poda, s kro-
Valjalo se “organizirati” na drugi način. radionici za popravku “Centrotransovih” va, od prozora, vonj je ispunjavao svaki ku-
Umjesto štednjaka, peć na drva usred ljeta, autobusa, koja se nalazila ispod moje kuće tak, svaku rupicu u autobusu... Bila mi je
umjesto gradskog vodovoda – bunar! Sijalice u Olovu. Kao djeca, “provaljivali smo” u muka. Dobio sam nagon za povratiti. Poče-
će biti zamijenjene svijećama, fenjerima na te buseve kradući šupljikaste aluminijske la me glava boljeti. Poželio sam razbiti pro-
petrol, sitnim autosijalicama priključenim cijevi, koje su služile kao nosači zastora zor i izaći napolje. Mama je to vidjela. Stisla
na akumulatore, tek izvađene iz automobi- za velika prozorska okna autobusa. Reza- me za glavu i rekla: “Izdrži, i ovo će proći.”
la. Umjesto telefonskog saobraćaja, uskočit li smo ih na “po metra” i koristili za ispa- Nekako smo došli do sela Brateljevića.
će radioamateri, povezujući “pokidane veze” ljivanje fišeka. Podijeli bismo se u grupe i Bilo je poznato jer je u blizini Djevojačka
preko valova radiostanica marke “Motorola”. gađali se međusobno papirnim fišecima u pećina, jedno od najvećih dovišta u Bosni i
Agresor je zaposjeo i glavne putne prav- vječnoj, dječijoj, ljetnoj igri. Pobjednik bi Hercegovini. Kao dijete, jedne sam prilike
ce prema Sarajevu i Tuzli. Ostali su planin- bio nepogođeni, neokrznuti. Isto je pravi- išao s rodbinom do tog sela. Milankovići su
ski, zaboravljeni, neodržavani, neasfaltirani, lo vrijedilo i sada. Samo je valjalo izbjeći bili izlazna kapija s olovske strane Konju-
šumski putevi koji odjednom dobijaju na prave, ubojite metke i gelere. ha, a Brateljevići ulazna s kladanjske strane.
značaju. Postaju saobraćajnice prve katego- Isprva sam gledao u putnike. Ispred U Kladanj smo prvi put ušli preko “bra-
rije. Žila kukavica, bajpas, put spasa, huma- mene sjedile su djevojke. Znao sam njihovu ne”, kupališta na Drinjači neposredno na-
nitarni koridor... Sve su to nazivi za uzanu priču. Rat u Vlasenici. Zatočeništvo. Silova- pravljenog pred rat. Dočekali su me rođak
cestu kojom se može provući manje i, teškom nje. Trudnoća. Doktor u Tuzli, kamo su išli... Dženad i njegov otac Vehbija. I dalje su se
mukom, poneko veće vozilo poput kamina Bile su u nekakvom neprirodnom razgovo- smjenjivale slike tog tegobnog puta dok
ili autobusa, kako bi se uvezale slobodne te- ru. Polurazgovoru. Više su govorile oči i go- sam prolazio pored vatrogasnog doma ka
ritorije. Prevoze se civili, vojnici, živa stoka, tovo simetrični pokreti “lomljenja” prstiju. Drumu i Borku, dobro poznatim mahala-
medicinska oprema, oružje, municija, sve što Do njih su stajali uniformirani vojnici ma, gdje je živjela rodbina.
je potrebito da bi se vodila borba, da bi se na dopustu. Mladići. Pokušavali su zapodje- Kladanj je bio nekako drugačiji, užurbani-
pružio otpor. I zato sve traje neuobičajeno nuti razgovor isprva. Djevojke su odgovarale ji, življi. Ako je u Olovu sve bilo u povlačenju,

66 21/5/2021 STAV