Page 67 - STAV broj 324

Avdaga Hasić s pripadnicima
kladanjske muslimanske milicije
u Drugom svjetskom ratu
odlasku, premještanju, razmještanju, tran- reče: “Znamo mi ko su četnici i kako tre- radilo. S druge strane, Olovo kao mjesto
zitu..., ovdje se radilo o dolasku, prolasku, ba s njima, još od Drugog svjetskog rata.” odano “socijalističkim tekovinama” doži-
zbrinjavanju... Mnoštvo vozila, teških gra- Slušao sam tu priču, u raznim varijan- vjelo je razvoj. Vladao je strašan animozitet.
đevinskih mašina pored puta, vojske, poli- tama više puta, u posljednje dvije godine, Zato sam bio “Olovčić”. Nikada me niko
cije, djece, žena, izbjeglica sa svežnjevima... kada se konačno smjelo govoriti bez bojazni nije zvao po imenu.
da će isljednici pokucati na vrata. Gotovo I pored svih zabrana, Kladanj je živio
EZANOM SE RAZBIO STRAH svaki put kada bi dolazila neka od tetki, sta- “tradiciju”. Bile su dvije džamije i turbe u
Radila je robna kuća, radile su prodav- rih nena, komšinica, isključivo ženski svi- centru čaršije, išlo se na Djevojačku pećinu,
nice, kafane, pekare, telefonske govornice... jet, potrudile su se da mi usmenim putem redovno su održavane seoske dove...
Da nije vojnika i kamiona smb boje, rekao prenesu šta se dešavalo u Kladnju u vrijeme Na Drumu nas je dočekala rodbina: ma-
bih da je to pazarni dan, kada dolaze mje- Drugog svjetskog rata, a nije bilo zapisano, mine tetke Begajete i Dika, Kanita, Murveta,
štani okolnih sela na pijacu prodati poljo- nije smjelo biti zapisano u historijskim či- Emina velika, Emina mala... Sjedili smo na
privredne proizvode... tankama. Kladanj je branila lokalna mu- drvenoj klupi pod krošnjama starog duda,
“I, Olovčić, kad ćemo na Zeleni”, upita slimanska milicija pod vodstvom Avdage ispred Begajetine kuće na četiri vode. Tek
me Vehbija, aludirajući na gradsko kupalište Hasića. Držali su Kladanj sigurnim, poda- su bili izneseni ručak i kahva. Još je bio dan
Zeleni Vir u Olovu. Promrmljah: “Nećemo lje i od četnika i od partizana. Sarađivali su i nije bilo pretoplo. Kraj je septembra de-
skoro.” “Sljedeće ljeto smo tamo”, dodade s ustaškim vlastima. Susjedni Šekovići, od vedeset druge. Kao i prije pedeset godina,
ohrabrujuće Vehbija. “I nama su pravili kojih je prijetila opasnost, bili su četnički Kladanj je bio grad slobode, grad otpora,
probleme pa smo potisnuli četničku bagru do pred sami kraj rata. Tada su promijenili grad u koji nije zagazila četnička čizma.
s općine. Ostao je još samo Pelemiš. Tamo stranu i “prebjegli” u partizane. Po oslo- Bio je utočište za Vlaseničane, Bratunčane,
su tvrdi, ukopani. Odatle tuku saobraćaj- bođenju, Kladanj je kao “ustaško” mjesto Rogatičane, Zvorničane i druge iz Podrinja,
nicu prema Tuzli”, ukratko objasni ratnu bio sankcioniran. Svi su ga poslijeratni in- prognanike iz muslimanskih sela Han-Pi-
situaciju u Kladnju. “I, da, granatiraju s va- frastrukturni projekti zaobilazili. Ta vrsta jeska i mnoge iz olovskog kraja.
šeg Drecelja”, nastavi Vehbija. “Nije naš”, blokade trajala je do sredine sedamdesetih. Ne znam koliko je vremena prošlo, već
odgovorih, gotovo ljutito. “Selo je na vašoj “Samo je jedna višespratnica u Kladnju”, je sunce zalazilo kada smo ušli u kuću. Za-
općini, na to sam mislio”, reče Vehbija i još često bi isticali, o kakvom se blokadama čuo se na razglasu s gradske džamije glas
mujezina... Kao da je na tren nestalo neka-
Kladanj je branila lokalna muslimanska milicija pod vodstvom kvog neimenovanog, nepozvanog, a uvijek
prisutnog straha od daljeg pomicanja, zbje-
Avdage Hasića. Držali su Kladanj sigurnim, podalje i od četnika ga, dalje neizvjesnosti.
Znao sam da sam na sigurnom! Legao
i od partizana. Sarađivali su s ustaškim vlastima. Susjedni sam u brižljivo pripremljenu i ugrijanu po-
Šekovići, od kojih je prijetila opasnost, bili su četnički do steljinu, gledajući zvijezdama obasjano nebo
pred sami kraj rata. Tada su promijenili stranu i “prebjegli” iznad Kladnja... Poželio sam otvorenih dlano-
va da Armija Republike Bosne i Hercegovine
u partizane. Po oslobođenju, Kladanj je kao “ustaško” mjesto oslobodi sva okupirana mjesta kako bismo
bio sankcioniran. Svi su ga poslijeratni infrastrukturni projekti svi mogli uživati slobodu i gledati zvijezde
iznad mjesta gdje smo rođeni, odakle smo
zaobilazili. Ta vrsta blokade trajala je do sredine sedamdesetih. došli u slobodarski Kladanj! n

STAV 21/5/2021 67