Page 47 - STAV broj 293

jednako zastrašivanjem, kao i upornim Izetbegović je upozoravao da “demokratija po definiciji
ubjeđivanjem i ‘ispiranjem’ mozga”, a da,
“bez obzira koje se sredstvo upotrijebilo, sadrži mogućnost zloupotrebe” pa je ukazao da onaj koji
rezultat je isti: zavisan, neslobodan čovjek “pokuša da ‘liječi’ demokratiju od ove opasnosti ubija tim
– koji je sve, ali ne građanin”.
lijekom samu demokratiju”, da u tom pogledu “slobodu treba
ZLOUPOTREBA SLOBODE U prihvatiti kao takvu, sa svim njenim rizicima”, pa je o tome
DEMOKRATIJI
Odnos demokratije i slobode sagledavao kratko zaključio: “Tu nema izbora.” U vezi s tim, razmatrao
je u kontekstu pojava zloupotrebe slobode je slobodu izražavanja misli, odnosno slobodu u zalaganju za
jer demokratija podrazumijeva slobodu.
Bio je mišljenja da “nikakva sloboda odoz- stavove, čak i u slučaju kada su nečiji stavovi “odvratni” sa
go (dekretima) nije moguća, ili nije prava” stajališta općeg dobra i univerzalnih vrijednosti
jer se “sloboda ne dobiva, ona se uzima”.
Onaj ko nešto daje isto to po svojoj volji
može oduzeti, što je kao mogućnost samo
po sebi prijetnja i demokratiji i slobodi. Bio pojmovi koji mogu da se “pobrkaju”, kao (Montesquieu) i (b) romantičarsko pravo
je obziran prema mišljenjima o demokratiji što su “šteta – grijeh; korisno – dobro; Bog na “slobodu od svih zakona i ograničenja”,
i slobodi najuglednijih filozofa i umjetni- – priroda itd.”. kao što je sloboda u “divljem plemenu ili
ka, posebno književnika. Tako, naprimjer, Objašnjavao je značaj individualnih slo- sloboda nekog samotnjaka u krilu prirode”
uvažavao je mišljenje ruskog književnika, boda, pa je onima koji ne shvataju njihovu (Rousseau). Izetbegović je smatrao da su ta
grofa, mislioca Lava Nikolajeviča Tolstoja vrijednost sugerirao da pročitaju djelo Vrli dva pravca pojmovanja slobode neprihvat-
(1828–1910) da “demokratija (i sloboda) novi svijet engleskog književnika Huxleya ljive krajnosti kojima je suprotstavio stav
nije u tome da činimo sve što hoćemo”. (Aldous Leonard Huxley), koji je pisao da Goethea predstavljen u dramskoj poemi
Izetbegović je upozoravao da “demo- je “rođenom slijepcu uzalud govoriti o lje- Faust da je “samo onaj dostojan da živi i bude
kratija po definiciji sadrži mogućnost zlo- poti duginih boja ili zalasku sunca”, te da slobodan koji mora i dan i noć da osvaja i
upotrebe” pa je ukazao da onaj koji “poku- isto tako nema pomoći ni onima koji su život i slobodu”. Iz cjeline Izetbegovićevih
ša da ‘liječi’ demokratiju od ove opasnosti oduševljeni stanjima u društvu koja ogra- razmatranja o društvenim pitanjima jasno
ubija tim lijekom samu demokratiju”, da ničavaju individualne slobode (kolektiv- je da su i tiranija i anarhija stanja od kojih
u tom pogledu “slobodu treba prihvatiti nost, istovjetnost...), što su obilježja tota- čovjek i društvo imaju veliku štetu i da je
kao takvu, sa svim njenim rizicima”, pa je litarnih društava. izlaz u demokratiji i slobodi.
o tome kratko zaključio: “Tu nema izbora.” Ukazivao je na greške u marksističkom
U vezi s tim, razmatrao je slobodu izražava- KRAJNOSTI U POJMOVANJU SLOBODE shvatanju da su “samo formalne prirode”
nja misli, odnosno slobodu u zalaganju za Razlikovao je iskrivljeno od realnog slobode vjere, govora, nelojalnosti diktato-
stavove, čak i u slučaju kada su nečiji sta- pojmovanja slobode čovjeka. Vjerovatno ru, kralju, caru... Naprotiv, Izetbegović je
vovi “odvratni” sa stajališta općeg dobra i da je pod iskrivljenom slobodom smatrao smatrao da su to suštinski najvažnije ljud-
univerzalnih vrijednosti. Zato mu se dopao mogućnost neograničenog kršenja opće- ske slobode, pa je marksistima odgovorio:
sadržaj pisma koje je francuski književnik i prihvaćenih univerzalno ispravnih normi, “Dajte nam što više tih ‘formalnih’ sloboda
filozof Voltaire u 18. stoljeću napisao fran- čime se praktički odbacuje ono što je “dobro (vjere, govora, pisanja..., op. a.) i ne brini-
cuskom filozofu Helvétiusu: “Dragi gospo- i lijepo”, ugrožavajući slobodu drugih ljudi, te za naše zdravlje.” Odbacivao je tvrdnje
dine, ja se s vašim mišljenjem ne slažem, odnosno da se čovjeku bez ikakvih ograda marksista da slobode vjere nemaju smisla
ono mi je odvratno, ali ću do kraja braniti daje sloboda da čini ono što je “loše i ružno” jer ljudi ne vjeruju u ono što im se ne može
vaše pravo da ga zastupate.” Dakle, zalaga- također ugrožavajući slobodu drugih ljudi. dokazati i da sloboda govora ne znači ništa
nje za afirmaciju univerzalnih vrijednosti U vezi s tim, postavio je pitanje: “Da li je jer je većina onoga što ljudi misle i govo-
dobra, moralnosti i etičnosti ne isključuje npr. roditeljsko insistiranje da dijete pere re ustvari “ono što misle i govore drugi”.
već podrazumijeva pravo nekoga da se za- zube ili da se pristojno ophodi sa starijima
laže za stavove protivne tim univerzalnim udar na dječiju slobodu?” Ako bi odgovor TOTALITARIZAM I SLOBODA
vrijednostima. na to pitanje bio da se u tom slučaju djetetu Izetbegović je smatrao da se “bolesno
Uočavao je slabosti ostvarivanja demo- ugrožava sloboda, vjerovatno, Izetbegović društvo ne može izliječiti šutnjom” i da tre-
kratije i slobode u zemljama Zapada, gdje bi smatrao iskrivljenim, neprihvatljivim i ba ukazivati da bolest postoji, posebno ako
te vrijednosti, pored ostalih, zloupotreblja- štetnim shvatanjem slobode. Njegovo za- totalitarna vlast ne želi čuti da je upravo ona
vaju i ugrožavaju teroristi, pa je ukazao na laganje za slobodu čovjeka obuhvatalo je uzrok društvenih bolesti. O tome je bitno
podatak da je “od 1968. do 1980. godine i kritiku ideja koje individualnu slobodu njegovo mišljenje da je “probni kamen jed-
u svijetu registrovano 6.700 terorističkih dovode do njenog apsurda, čak odbacujući nog društva njegov odnos prema protivni-
akata, od čega u Zapadnoj Evropi 2.206, a razum dok se “zahtijeva nebulozna sloboda cima (neistomišljenicima), a zatim prema
samo 62 u socijalističkim zemljama istoč- osjećanja”, što je bio misaoni pravac fran- bolesnima, nemoćnima, starima”, a da su
nog bloka”. Apsolutno, Izetbegovićeva cuskog književnika i političkog filozofa Je- “ove kategorije tamo gdje humanizma uop-
stajališta bila su na strani demokratskih an-Jacquesa Rousseaua, velikog protivnika će nema, u utopiji, osuđene na uništenje.
političkih sistema Zapada, ali je želio da društvenih ograničenja i pristalice povratka Možda ne izričito, ali to se podrazumijeva.
se oni efikasno zaštite od terorizma kao prirodi, što bi značilo sraslost s prirodom, Njih tamo nema”.
najdrastičnijeg oblika ugrožavanja demo- što je pozicija životinjskog svijeta, a čovjek Stanje totalitarizma, diktature i ne-
kratije, slobode, mira i sigurnosti. U tom živi u društvu s pravilima koja ograničavaju. slobode, kako je smatrao Izetbegović, ima
smislu, vrijedan je njegov stav da su “slo- U vezi s tim, dva su različita shvatanja uporište u društvenim i političkim usta-
boda i anarhija – dva pojma predodređena slobode: (a) racionalističko pravo da se “slo- novama, ali ne samo tu “nego i u samom
da se pobrkaju”, slično kako i neki drugi bodno čini ono što zakoni dozvoljavaju” čovjeku, u njegovoj karakternoj strukturi”,

STAV 15/10/2020 47