Page 48 - STAV broj 293

95 GODINA OD ROĐENJA ALIJE IZETBEGOVIĆA

Ukazao je da je u prirodi totalitarnih režima da “brzo shvataju To su stanja u kojima je kod ljudi, uslijed
da glupi, nesposobni i plašljivi ne predstavljaju opasnost, pa propagande diktatorskih režima, uništen
osjećaj da imaju vlastito mišljenje, a “pravo
ih podržavaju i hrabre”. Dakle, za totalitarne režime opasnost na izražavanje mišljenja značajno je jedino”
su pametni, inteligentni, hrabri ljudi koji traže slobodu i ako je čovjek “u stanju da ima vlastito mi-
šljenje”. Tako je ukazao da totalitarizam i
demokratiju. Vjerovatno je, aludirajući na taj društveni problem diktatura uništavaju pretpostavke da ljudi
imaju vlastito mišljenje, pa, kada unište te
u uvjetima totalitarizma, Izetbegović citirao njemačkog fizičkog pretpostavke, da su onda ljudi usmjereni
teoretičara Alberta Einsteina: “Da bi se ponašalo uredno i samo na ono mišljenje koje nameće tota-
litarna propaganda. U tom pogledu, ilus-
pokorno kao stado ovaca, mora se prije svega biti ovcom” trativno je Izetbegovićevo ukazivanje na
propast “republikanske misli” Rimljana,
kada je “narod bio spreman za ropstvo” jer
nije mogao “da zamisli Rim bez careva”.
zato što sloboda nije “nešto što se samo po pred vladajućim silama koje ga ugrožavaju, Smatrao je da nametnutog mišljenja
sebi razumije ili shvata kao vrijednost”, koje on u osnovi mrzi, ispolji pretvaranjem ima i u zapadnim demokratijama, ali da se
već da ljude “treba učiti ili pozivati slobo- tih sila u objekt divljenja, jer čovjek nema to stanje ne može izjednačiti sa “zabranom
di” jer ima onih za koje je “sloboda suvišan drugog spasa, pa onda te sile sebi “pripito- izražavanja bilo kakvog drugačijeg mišlje-
teret”. U vezi s takvom sklonošću čovjeka, mi”, da bi ih “umilostivio”, kako je zaklju- nja u zemljama socijalističkog lagera”, jer
ukazao je na stavove američkog psihoana- čio i srpski pisac, filozof i književni kriti- između ta dva stanja praktično postoji “ve-
litičara i socijalnog psihologa, njemačkog čar Nikola Milošević u Predgovoru za djelo lika razlika”. Ukazao je da je pozicija “građa-
porijekla, Ericha Fromma da su u Njemač- poljskog nobelovca Miłosza. Izetbegoviću nina neke totalitarne države, gdje se servira
koj tridesetih godina 20. stoljeća “milioni se dopalo što nobelovac Miłosz “pokušava samo jedno mišljenje, a svako drugo progoni
ljudi žudjeli da se odreknu slobode isto dokučiti individualne faktore koji ljude i onemogućuje”, drugačija od pozicije građa-
onako kako su nekada njihovi očevi željeli čine pogodnim za prihvatanje jednog to- nina u zapadnim demokratijama, gdje se mi-
da se bore za nju”. Takvo stanje nastaje u talitarnog sistema”, pa je o tome konsta- šljenje nameće, ali se dozvoljava pluralizam
sistemima gdje je totalitarizam doveden do tirao da “primitivni ljudi nisu obožavali mišljenja. Ustvari, Izetbegović je nijansirao
krajnjih radikalnih posljedica uništavanja svoje bogove iz ljubavi i poštovanja”, već različite uvjete ostvarivanja slobode izraža-
uvjeta za slobodu, pa su “izgledi na otpor da su u njima bile “oličene sile” kojima su vanja mišljenja, ukazujući da je i zapadna
i izmjenu stanja svedeni na minimum” uz primitivni ljudi bili “izloženi na milost i demokratija u tom smislu ograničena. Dra-
pojavu “rezignacije (...) i prihvatanja ta- nemilost”, da, savladan “strahom, primi- stičnije ugrožavanje slobode mišljenja jeste
kvog stanja stvari”. tivac pokušava da te sile umilostivi, on im u “zemljama socijalističkog lagera”, gdje
Kao primjer u tom pogledu naveo je nudi svoje pokoravanje, divljenje, oboža- dugotrajna zabrana izražavanja mišljenja
stanje u Poljskoj 1985. godine, kada je usli- vanje”, te da “isto to čine ljudi danas pred proizvodi tešku posljedicu da u životu in-
jedilo “okretanje” od progresivnog pokreta svemoćnom vlašću (...), pokoravaju se ne dividue sasvim “iščezava vlastito mišljenje”.
“Solidarnost”, ali “ne zbog odbacivanja po- iz poštovanja i dobre volje nego iz osjeća- Prihvatao je stavove drugih mislilaca
kreta kao takvog nego zbog gubitka nade nja potpune nemoći pred njenim čudima”. da “ljude treba pozivati i učiti slobodi kao
da se i poslije desetak godina otpora može Ukazao je da je u prirodi totalitarnih svemu što je više i plemenitije”, da slobo-
bilo šta izmijeniti, a da bi svaki nasilan režima da “brzo shvataju da glupi, nespo- da “nije prirodno nego kultivisano stanje”,
pokušaj završio daljim pogoršavanjem sta- sobni i plašljivi ne predstavljaju opasnost, ali da bi nažalost mnogi slobodu “lahko
nja (naprimjer, izravnom sovjetskom oku- pa ih podržavaju i hrabre”. Dakle, za tota- zamijenili za sigurnost i uživanje”. To su
pacijom, poput one u Češkoj)”. U takvim litarne režime opasnost su pametni, inte- obilježja i demokratije i slobode s obzirom
uvjetima radikalne ugroženosti slobode, ligentni, hrabri ljudi koji traže slobodu i na to da ih je Izetbegović razmatrao u me-
po objašnjenju psihologa, “potisnuti osje- demokratiju. Vjerovatno je, aludirajući na đusobnoj uvjetovanosti. Što god je napisao
ćaj mržnje pretvara se u prihvatanje, pa i taj društveni problem u uvjetima totalitariz- i rekao o slobodi, odnosilo se na demokra-
slijepo obožavanje” jer se diktatori “ne za- ma, Izetbegović citirao njemačkog fizičkog tiju, i obratno.
dovoljavaju samim odsustvom otpora”, već teoretičara Alberta Einsteina: “Da bi se po-
zahtijevaju “da ih se veliča i slavi i obično našalo uredno i pokorno kao stado ovaca, CENZURA I SLOBODA
uspijevaju u tome”. Tako se događa da se mora se prije svega biti ovcom.” U demokratskim i slobodarskim te-
ljudi odreknu slobode, te podvrgnu dik- žnjama osporena je namjera “totalitarnih
taturi i poniženjima. Tu vrstu “prilagođa- SLOBODA IZRAŽAVANJA MISLI društava” da obrazovanje i odgoj po njiho-
vanja” Izetbegović je smatrao “negacijom Objasnio je da se uništavanje osjećaja voj ideološkoj i političkoj volji budu “uni-
vlastitog ‘ja’”, odnosno to je “prisiljavanje ljudi prema svojoj slobodi događa kao u formisani” jer ih u “jednoobraznosti” lak-
da želiš ono što moraš (...), da tuđe mišlje- hipnozi u kojoj “sugerirane misli i osjeća- še “kontroliraju” i njima “manipuliraju”.
nje i ukus prihvatiš kao vlastiti”. Ta vrsta nja, koja nemaju objektivne osnove” ljudi Izetbegović je ukazao na “besmisao” ču-
manipulacije blaža je od one manipulacije “doživljavaju kao vlastita mišljenja i osjeća- venog trakta engleskog književnika Johna
“kada više ne primjećuješ da su to tuđa mi- nja” što se postiže putem medija pod kontro- Miltona o slobodi štampe 1644. godine, po
šljenja i ukusi, ili počneš da se obmanjuješ lom diktatora, totalitarista. To je “masovna kome “cenzura pretpostavlja da je cenzor
da su ona tvoja vlastita”. hipnoza koja se postiže upornim ponavlja- pametniji od pisca”. O tome je Izetbegović
U dubljim razmatranjima o sili tota- njem nekih mišljenja i stavova” po volji zaključio da “cenzura ponižava pisca, čita-
litarnih sistema Izetbegoviću se dopalo diktatora. Tako se ljudi adaptiraju na okol- oce, a i samog cenzora”, što znači da je bio
objašnjenje poljskog književnika, dobitni- nosti svoje nesreće nastale gubitkom prave protiv bilo kakve i bilo čije cenzure.
ka Nobelove nagrade Czesława Miłosza o slobode. Put za izlazak iz tog stanja jeste Izetbegović je bio mišljenja da “prava
sklonosti čovjeka da svoju totalnu nemoć dugotrajan i težak, pun patnji i stradanja. demokratija nije samo vladavina većine”,

48 15/10/2020 STAV