Page 79 - STAV broj 315

Niko u tom vremenu nije bio u stanju re- S likom Eneje zapravo započinje interpretacija i prosudba
alizirati takav projekt osim Vergilija; trebalo
je uroniti u svijet mitova, dati priču koja će do Vergilijevog djela; iako su Odisej i Ahil prasimboli polubožanske
posljednje stranice držati čitaoca u neizvje- snage ljudskog uma i duše, Eneja je ipak prvi cjelovito izgrađen
snosti; trebalo je do srži prozreti, razumjeti,
iskoristiti Homerovo naslijeđe i, najvažnije, lik heroja koji je i predvodnik naroda, i najveći ratnik, i praotac
trebalo je oslikati i umjetnički izraziti duh Rima, i polubožanski sin (Venerin) koji na uzoran način brine
vremena (s pogledom koji prodire i u proš-
lost i u budućnost). Eneida je veličanstveni o porodici (o ocu Anhisu i sinu Julu), i muškarac koji će prvi
i besmrtni spomenik veličini Rima, s kojim u historiji zapadne književnosti postradati od ljubavi: četvrto
sve biva postavljeno na svoje mjesto, kad je
riječ o uspostavi povijesnog kontinuiteta i o poglavlje priča je o velikoj ljubavi Didone i Eneje, koja će milenij
realizaciji duha antičke kulture i kad je riječ i po poslije biti predložak za dramu i za operu na istu temu.
o promišljanju i afirmiranju temeljnih vri-
jednosti civilizacijskog uspona, čiji vrhunac
Vergilijevo doba najavljuje. obrađenih odnosa, situacija, pojava, zbiva- u svom zlu i pomjerenosti do kraja izraze,
S likom Eneje zapravo započinje in- nja – koji u cjelini, kao sadržaji, pripadaju Vergilije daleko nadrasta sirovost i jednova-
terpretacija i prosudba Vergilijevog djela; višem stepenu razvoja društvenih odnosa, lentnost rapsodske junačke epike.
iako su Odisej i Ahil prasimboli polubo- pa i društvene svijesti, spram Homerova Treba razumjeti da Vergilije ispisuje Enei-
žanske snage ljudskog uma i duše, Eneja je povijesnog konteksta. Lukavstvom geni- du nakon iscrpljujućih građanskih ratova koji
ipak prvi cjelovito izgrađen lik heroja koji jalnog umjetnika on uspostavlja organsku su harali Rimom (prvi i drugi trijumvirat), te
je i predvodnik naroda, i najveći ratnik, i vezu između tako udaljenih epoha, uspije- se zato i opredjeljuje za prikaz Enejinih suko-
praotac Rima, i polubožanski sin (Venerin) vajući prokrijumčariti ne samo univerzalne ba s Latinima kao besmislenog građanskog
koji na uzoran način brine o porodici (o ocu osobine, vrijednosti i očitovanja uma, vo- rata: Zlo, poticano božanskom samovoljom
Anhisu i sinu Julu), i muškarac koji će prvi lje i duše – već u radnju iz dalekog prošlog Junone, Jupiterove žene i sestre, transponi-
u historiji zapadne književnosti postradati vremena još i ugraditi i supstancijalizirati rano u ravan socijalne stvarnosti, oslikano
od ljubavi: četvrto poglavlje priča je o veli- bitne odlike svoje, zrelije epohe (društvene je kao čista besmislica pokretana sujetom,
koj ljubavi Didone i Eneje koja će milenij i svijesti i odnose svog vremena s kulturnoci- strahom ili pohlepom nekolicine ljudi, te s
po poslije biti predložak za dramu i za ope- vilizacijskim kodovima koji će u suprotnom neba potaknutim nesporazumima i sukobi-
ru na istu temu, s briljantnim dijalozima, smjeru, od sada ka prije, dodatno uvezivati u ma (koji se nisu morali desiti).
karakterizacijama i opisima i s genijalnom organsku cjelinu antički duh, helensku kul- Brojni tragični likovi predstavljeni su i
umjetničkom sublimacijom tragizma heroj- turu i rimsku civilizaciju – uz ono samim opjevani baš tako da se njihov nesretni usud
ske sudbine Enejine, ali i tragizma jednog narativom strateški postavljeno uvezivanje po višoj logici razumije i opravdava, time što
snažnog ljudskog osjećanja (ženskog!) koje u smjeru od prije ka sada). je ispunjen (primljen, preuzet) dosljednim
je u stanju stati naspram božanske volje i Vergilijev je svjetonazor humanistički, ostajanjem uz najviše ljudske vrijednosti; to
suprotstaviti joj se. što znači da se likovi i odnosi ne oslikavaju je temeljna postavka stoicizma iz koje slije-
Čitava je lepeza odnosa u zajednici i u crno-bijeloj tehnici; bez obzira na home- di da smrt po sebi nije zlo – već nužnost za
očitovanja senzibiliteta i karaktera pojedinih rovski naturalizam i rapsodsku bešćutnost koju čovjek mora znati kad je i kako prihva-
likova što ih Vergilije uspijeva umjetnički spram krvarenja na bojnom polju, upravo titi. Etički su postamentirane vrijednosti ži-
oslikati: Homerove karakterizacije date su do paroksizma dovodeći tu žestoku, gotovo vota iznad pukog biološkog opstanka, te se
na principu jedan lik, jedna osobina – dok demonsku deskripciju nasilne smrti – on kod najboljih ljudi ustrajavanje na tim vri-
Vergilije unosi dinamiku i dramatiku u li- vapi za mirom, slogom i razumijevanjem u jednostima, i po cijenu smrti, ima smatrati
kove, što je odlika zrelijih i složenijih epskih društvenim odnosima. Dubinski oslikavajući pretpostavkom zapamćenja i besmrtnosti u
formi. Čitav je niz umjetnički izvanredno i mračne, negativne likove i dajući im da se svijesti zajednice kojoj su pripadali. n

STAV 19/3/2021 79