Page 78 - STAV broj 315

KULTURA

Kapitalni izdavački projekt
NOVO IZDANJE

“ENEIDE” – VELIKI

KULTURNI DOGAĐAJ

Piše: Željko GRAHOVAC Publije Vergilije Maron, Eneida, IK “Vrijeme”, Zenica, 2020.
I (Odisej) i osjećanja (Ahil) – te tako zapravo bio sam, prethodnik, pionir – izrastao je iz
zdavačka kuća “Vrijeme” iz Zenice jedna
je od danas malobrojnih značajnih izda-
svog doba, ne ostavljajući za sobom nikakvog
otvorio put povijesnosti, praveći onaj pre-
drugog traga ni dokaza o tome da je zbilja i
sudni inicijalni otklon od u sebe zatvorenog
vačkih kuća koja svake godine bh. kul-
turnu javnost obogati s nekoliko sjajnih
i kapitalnih izdavačkih projekata. To je slu- i izvanpovijesnog svijeta mitologije. postojao, osim samih djela, koja, takva kakva
Vergilije je učinio još više, iako je u for-
su, dokazuju da ih je morao napisati jedan
čaj i s edicijom “Klasici”, u kojoj je, uz Ibn malno-strukturnoj ravni zapravo preslikavao određeni čovjek!
Hazmovu Golubičinu ogrlicu, Gilgameša, 1001 Homerov koncept: ista simetrija u organizaciji S Vergilijem i s njegovim dobom stvari
noć, oba Homerova epa – evo, upravo iz štam- (u broju poglavlja za svaku etapu priče), isti stoje drugačije: on i Eneida pripadaju epohi
pe izašla i Vergilijeva Eneida. Uz sve pohva- model izlaganja (kad glavni lik sam – Ene- najvećeg uspona Rimskog carstva (za Okta-
le izdavaču (Muameru Spahiću) zbog ovog ja, baš kao i Odisej – priča retrospektivno vijana Augusta). Rođen 70. godine p. n. e.
projekta, osvrnut ćemo se na novo izdanje bitne dionice svog puta); isti naturalizam u kao Publije Vergilije Maron, stekao je solid-
Eneide, tek drugo u posljednjih 50 godina na izlaganju sadržaja koji se tiču bitaka na boj- no obrazovanje iz filozofije i retorike, ali je
prostoru BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. nom polju; isti ritamski model gradnje stiha; najveći dar pokazao za poeziju: sačuvane su
Vergilijeva Eneida, umjetnički ep s deset isti način uključivanja božanstava u priču; i, Georgike (u slavu Oktavijana i idiličnog ži-
hiljada stihova, sami je vrh antičke književno- naravno, sličan pristup opjevavanju oružja. vota na selu), kao i Bukolike (lirske deskrip-
sti: kao što Homerove Ilijada i Odiseja ozna- Međutim, ne možemo da ne detektiramo tivne proze u kojima se pokazao kao veliki
čavaju početak njenog razvoja pa i početak i njegovo suštinsko odstupanje od uzora, na- majstor opisa prirode). Eneida će biti njego-
kulture Zapada u cjelini, tako se s Vergilijem, drastanje Homera, uzlet u visine književnou- vo životno djelo i remek-djelo zrele antike
nekih pola milenija kasnije, zaokružuje veli- mjetničke izražajnosti, estetskog savršenstva, uopće; to je projekt za koji je dobio ideju od
ka književnost starog vijeka (pa se i latinski pa i genijalnosti. Za to postoji objektivno samog cara – koji je, uspostavljajući vlast i
jezik kao medij književnoumjetničkog izraza objašnjenje koje proizlazi iz epohalne pozici- stabilizirajući odnose u državi, želio i u sferi
iscrpljuje i ostvaruje u ovom djelu estetskim oniranosti oba autora; naime, Homer pripada duhovnosti zaokružiti sliku o svom carstvu
savršenstvom koje nikad nakon njega neće prijelazu iz mitološkog u ljudski, povijesni kao objedinjujućoj instanci antičke kulture
više biti dosegnuto). svijet i izdvaja se iz svog konteksta time što i civilizacije. Priča o Eneji, koji s preživjelim
Za razliku od Homerove misije u Ilijadi i prvi put poosobljuje, ljudskim osobinama sunarodnicima polazi na dugi put, u potragu
Odiseji (da opjeva polubožanske likove Ahila snabdijeva i ljudskim sudbinama sadržajno za prapostojbinom i dolazi u Lacij, poslužit
i Odiseja, onu emocionalno-psihičku, moral- puni svoju graničnu epohu: ne opjevava on će kao okvir za uspostavljanje povijesnih i
nu, racionalnu i voljno-borbenu veličinu – s rat pod Trojom, već Ahilejevu srdžbu, ne pri- duhovnih spona između helenističke kultu-
afirmacijom kojom i počinje historija koja se ča sudbinu grčkih junaka poslije pada Troje, re i latinske civilizacije.
zove ljudskom), Vergilije u Eneidi uspijeva već lutalačku odiseju glavnog lika. Homer je
literarno sublimirati i izraziti cijelu jednu
filozofiju, čitav pogled na svijet (u to doba
već dovršen u civilizacijskom smislu): to je
filozofija stoicizma – oporog i tragičkog sa-
moosjećanja i samorazumijevanja ljudskog
života kao muke, patnje, stradanja, poprišta
na kojem je svaki pojedinac uvijek na gubitku
i u kojem nikakvog drugog smisla nema i ne
može biti osim strpljenja, osim izdržavanja i
ponosnog do kraja nošenja te težine Usuda.
Homer je okvire epike svog doba nadrastao
emancipatorskim pristupom religiji: besmrt-
nost i dominaciju bogova (Olimpa) sravnio
je i usporedio s veličinom ljudskog razuma

78 19/3/2021 STAV