Page 52 - STAV broj 405

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (80)

AMERIČKI TENKOVI

FORSIRAJU KRIVAJU

Pored mosta stajala je povelika grupa ljudi. Ispred nas ogromna dva tenka. Na oba oznaka IFOR,
a okolo njih vojnici s američkim zastavama na rukavima uniformi. Vojnik, visok, korpulentan

Afroamerikanac, sa šljemom na glavi, vikao je prema vojniku na kupoli tenka. Potom se grdosija
spustila pored mosta, krenuvši uzvodno. Tenk se okrenuo nalijevo, stao na minut ili dva, a onda je
sve zagrmjelo... Vrištale su tone gvožđa, čini mi se da se čulo i na vrh Konjuha...

Piše: Ammar KULO Vojnik koji je davao komande sada se historije nego je mogu apsorbirati! To ti je iz
spustio do obale Krivaje, uzvikujući “That njihovog ugla. Engleskog. Kolonijalnog. Ja
right, finally!”, očito zadovoljan učinjenim. bih dodao, nijedna kriza u Evropi ne prođe
“Dođite da vidite, ne mogu most da pre- Tenk je, ondje gdje je rijeka bila šira i oči- a da ne dotakne nas! Mi smo na razmeđu
đu, a tol’ka sila”, šeretski se smiješio Senad, to plića, možda pedesetak metara od mo- svjetova. Interesi velikih sila... Sve se ov-
moj školski drug. “Ko? O čemu pričaš?”, sta, prešao brze vode Krivaje. Drugi tenk dje sudara. Ovdje je bila i granica Istočnog
uglas upitasmo. “One američke grdosije.” ga je slijedio. i Zapadnog Rimskog Carstva, Osmanske
I dalje mi nije bilo jasno. “O čemu ti to?”, “Kad ne možeš preko mosta, možeš ga Imperije i one Evrope što je 1492. godine
upitah. “Tenkovi, toliko su široki i teški zaobići. Moćno, nema šta, izgledaju ti Ame- protjerala muslimane i Jevreje... Ovdje je
da ne mogu preko mosta”, odgovori Senad. ri, moćno...”, govorio je mladić do mene. pobijeđen fašizam ili smo barem tako mi-
Istrčao sam iz hola školske zgrade, Trajalo je to možda i pola sata, tako slili... Konačno, na obroncima ovih planina
stotinjak metara prema mostu na ulazu u da sam u povratku upao na sami kraj časa slomljen je i velikosrpski i velikohrvatski
Solun, koji je vodio prema selima s desne nesvjestan kako je vrijeme brzo proletje- projekt uništenja i podjele ove zemlje. Mi
strane Krivaje. Mrzio sam rat i gotovo sve lo. “Izvinite što kasnim”, rekoh. Profesor tome svjedočimo. Ali ne znaju oni. Ovo
što je imalo veze s ratom, ali na neki ču- historije Pašaga prijekorno me pogleda. Ži- nije plodno tlo za isključivost. Oduvijek
dan način još mi nije bilo mrsko pogledati vio je u mom komšiluku. Družio sam se s smo pozvani da branimo taj princip – da
posljednje primjerke savremenog oružja. njegovim sinovima. Znao me od momenta, svako bude svoj na svome, ma kako se zvao
Gledao bih moskovski defile nekadašnje čini mi se, kada sam i prohodao. “Gdje si i kako vjerovao. To ti je naša sudba! Bosna
Crvene armije, centralni događaj u Rusiji bio?”, upita profesor. “Na času historije!”, je pokazni poligon, ovdje se reflektiraju
koji bi Rusi satima prenosili, a snimci na odgovorih. “Ti to mene zezaš”, začuđeno složeni odnosi u Evropi. A opet, Evropa
ostalim televizijama bi kružili i danima upita profesor. “Ne!”, rekoh odlučno. “Bio je ključ za svijet. I Prvi i Drugi svjetski
nakon Devetomajske parade. sam na času historije koja se upravo ispi- rat... Hladni rat... sve je počelo i završilo u
Nisam bio jedini, pored mosta je stajala suje”, dodah. Evropi...”, završavao je profesor odmahu-
povelika grupa ljudi, mještana, starih, mla- Nasmijao se na moju dosjetku Pašaga. jući rukom kao da je odjednom bio umo-
dih, djece, učenika srednje škole... Ispred “Je l’ hmm?”, vrtio je glavom lijevo-desno. ran od objašnjavanja. “Nemoj više kasniti!
nas ogromna dva tenka. Na oba oznaka “Ako tako posmatraš, moj Kulo, sve je ovo Ovo ti je žuti karton!”, strogim glasom mi
IFOR, a okolo njih vojnici s američkim historija! Znaš li šta je Churchill rekao na se obrati, “A sad, vratimo se na period pri-
zastavama na rukavima uniformi. Vojnik, tu temu”, upita. Slegnuh ramenima. “Re- je pojave neprijateljstava širokih razmjera,
visok, korpulentan Afroamerikanac, sa šlje- kao je da ovi naši prostori proizvode više na prahistoriju...”
mom na glavi, vikao je prema vojniku na
kupoli tenka. Nisam razumio šta mu govo- Olovo, na putu za Petroviće, pogled ka kući
ri. Potom se grdosija spustila pored mosta,
krenuvši uzvodno, ostavljajući gusjenički
trag usječen na livadi. Tenk se okrenuo
nalijevo, stao na minut ili dva, a onda je
sve zagrmjelo... Vrištale su te tone gvožđa,
čini mi se da se čulo i na vrh Konjuha...
“Ima sigurno dvije hiljade konja, ’vako
nešto nisam vidio u JNA”, komentirao je
jedan od posmatrača, stariji čovjek s fran-
cuzicom. “Pa nisu džaba svjetska sila broj
jedan”, dodade čovjek do njega.

52 9/12/2022 STAV