Page 70 - STAV broj 405
P. 70

KULTURA



          Majstori bošnjačkog pjesništva: Rasim Ćelahmetović (1945)

          ĆUTI ČOVJEK U ZAVIČAJU




          KAO U TUĐEM SVIJETU





          Poezija Rasima Ćelahmetovića gorko misli da ne bude gorče, vidi crno da ne bude crnje, odnosno
          razbija klišeizirani pristup narodnoj historiji, spušta historiju na nivo stradalničkog svakodnevlja. Pjesme
          njegovih lirskih knjiga nastajale su u drugoj polovici prenapetog prošlog vijeka. Dosta je dobrih gorkih
          knjiga napisano u kriznom završetku vijeka! Ali upravo Ćelahmetovićeve pjesme o brisanim putevima
          Sandžaka, životu na granici i preko nje nastale su pod mračnim plaštom ovog razdoblja.

          Piše: Almir ZALIHIĆ


                asim Ćelahmetović posve je oso-
                bena, autentična, umjetnička per-
                sona u bošnjačkom poetskom ko-
         Rlopletu. Radni vijek proveo je u
          Industriji “Poliester” u Priboju. Jedan je
          od osnivača Kluba pisaca u Priboju i ute-
          meljivača književne, vrlo respektabilne,
          regionalne manifestacije “Limske večeri
          poezije”. Rasim Ćelahmetović dobitnik je
          književnih nagrada “Blažo Šćepanović” (dva
          puta), “Limskih večeri poezije”, “Vukovi
          lastari”, “Vijesti”, “Susreti drugarstva” i
          dr. Dok je za doprinos u razvoju kulture
          dobitnik najvećih priznanja Opštine Pri-
          boj, “Zlatne značke” Kulturno-prosvjetne
          zajednice Srbije, kao i najvećeg priznanja u
          oblasti kulture Sandžaka “Dukat Isa-bega
          Ishakovića”, koji se dodjeljuje za kulturno   i preko nje, nastale su pod mračnim pla-  historijsku prizmu, mnogo čime povezan
          stvaralaštvo i doprinos u očuvanju kultur-  štom ovog razdoblja. Crna intonacija ovih   sa sandžačkim tlom, ukazuje se pjesniku
          ne baštine Bošnjaka.              pjesama odjekuje u širokim amplitudama   kao oaza mira, reda i, napose, spasa. Beč
            Rasim Ćelahmetović se još 1974. godine   noseći intimnu dramu pjesnikovu. Poseb-  je utočište, spasonosna luka za njegovog
          knjigom Preprane vatre javio kao gotov pje-  no je izražena u knjizi Pisma sinu Samiru,   sina Samira izbjeglog u ljeto 1992. godine,
          snik. Ćelahmetovićevu poeziju nakon toga   koja tretira pitanje odnosa roditelja i djece   dakle u vrijeme kad se na Balkanu govori-
          doživljavamo kao zavičajnu lirsku dramu   nasilno rastavljanih u vihoru ratnih prijet-  lo oružjem. Treći sloj markiraju poznate i
          (Zimzelene tuge, Kazivanja o crnim gujama,   nji, a samim tim tretira i sve druge prijetnje   manje poznate sentence i situacije koje se
          Pisma sinu Samiru). Junak ove drame vodi   kojima može biti izložen goli ljudski život.   iskustveno ponavljaju u kontekstima koje
          nas iz knjige u knjigu (iz čina u čin) u po-  Ključ ove knjige jeste u sintagmi pisma.   je zapamtila historija, ali koje se mogu
          etsko rasvjetljavanje egzistencije, naročito   Kroz čitavu knjigu Ćelahmetović   vrlo lahko iznova uspostaviti. To su obra-
          u graničnim situacijama, kao što su dobro   provlači jedan gopodstveni ton obraća-  ćanja i saobraćanja pjesnikova kroz koja
          i zlo, ljubav, patnja, smrt.      nja, saopćavanja i izvještavanja o “zna-  – mada “Ćuti čovjek u zavičaju kao u tu-
            Poezija Rasima Ćelahmetovića u po-  nim” i “onim drugim” činjenicama. Nisu   đem svijetu” – pred nas izlazi jedna bogata
          menutim knjigama gorko misli da ne bude   tu, međutim, samo “ja” i “on”, već razli-  slikovnica zemnog šara, geografije pjesni-
          gorče, vidi crno da ne bude crnje, odnosno   čiti redovi činjenica koje pjesnik poteže i   kovog duha i humanizma, prezentirana u
          razbija klišeizirani pristup narodnoj histo-  jezički oblikuje: jedan sloj podataka tiče   tonu prisnog, ali opreznog ispovijedanja o
          riji, spušta historiju na nivo stradalničkog   se rodnog, zavičajnog, sandžačkog tla; u   onome što mu je najveća bol i ovozemni
          svakodnevlja. Pjesme ovih lirskih knjiga   jednom drugom sloju pjesnik miješa činje-  problem. A Ćelahmetoviću je dovoljna i
          nastajale su u drugoj polovici prenapetog   nice iz rezervoara zavičajnog i nacionalne   mala, nevelika, sasvim sporadična senza-
          prošlog vijeka. Dosta je dobrih gorkih knjiga   tradicije s onim koje pristižu iz iskustva   cija da od nje sačini pjesmu, pjesmu kao
          napisano u kriznom završetku vijeka! Ali   stranog i dalekog svijeta o kome se do tada   poslanicu (pismo) jedne duše drugoj, iz
          upravo Ćelahmetovićeve pjesme o brisa-  samo čulo u narodnoj hikaji ili se pročitalo   jednog trenutka za neki drugi čas osjet-
          nim putevima Sandžaka, životu na granici   u knjigama. Beč, grad koji je, gledano kroz   ljivosti, poslanicu opomenu.



         70  9/12/2022 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75