Page 35 - STAV broj 314

POSLIJERATNI RAST I USPORAVANJE Zanimljiva analiza “Predsjednici i
I u poslijeratnom razdoblju, u znatno izmijenjenim okol-
nostima SAD-a kao jedne od supersila i sve više globalno američka ekonomija” ekonomista
prisutne, nastavljen je, kako pokazuju podaci, trend bržeg Alana S. Blindera i Marka W. Watsona s
ekonomskog rasta u vrijeme demokratskih nego u vrijeme
republikanskih predsjednika. U vrijeme administracije Joh- Univerziteta Princeton pokazala je da je
na F. Kennedyja (1961–1965), koju je do kraja doveo njegov
potpredsjednik Lyndon B. Johnson, američka je ekonomija američka ekonomija bolje stajala kada je
rasla po prosječnoj godišnjoj stopi od 4,4 posto, a u Johnso- u Bijeloj kući stolovao demokratski nego
novom mandatu (1965–1969) po stopi od 5,3 posto, što je i
najbrža prosječna godišnja stopa rasta BDP-a. Već za admi- republikanski predsjednik.
nistracije Johnsonova nasljednika, republikanca Richarda
Nixona (1969–1974), prosječni godišnji rast BDP-a iznosio
je 3,5 posto, a u vrijeme njegovog potpredsjednika, koji je stanovništva, a populistički pridobijao siromašnije, Biden
dovršio mandat (1974–1977), Geralda Forda samo 1,6 posto. će u ekonomskom fokusu, kako je najavljivao, imati jača-
Nešto je veći rast BDP-a u vrijeme republikanskog predsjed- nje srednjeg sloja.
nika Ronalda Reagana (1981–1989), u prosjeku 3,5 posto go- Konačno, hoće li povratak u multilateralni modus vivendi
dišnje, dok je njegov nasljednik (pokretač prvog zaljevskog najjače ekonomije svijeta, u novim izazovima, značiti neke
rata 1991) George Bush stariji (1989–1993) ostvario u pro- pomake za male i ranjive ekonomije, pa time i politički sta-
sjeku 2,3 posto godišnje. Ovdje se vidi koliko je ekonomski tus tih država, odnosno hoće li novi multilateralizam značiti
rast bio uvjetovan science driver programima Kennedyjeve, i veći, a posebno principijelniji angažman SAD-a u kriznim
Johnsonove i donekle Reaganove administracije. Oni vuku žarištima, ili tek popravak odnosa prvenstveno s EU te poku-
opći tehnološki napredak i rast produktivnosti te globalnu šaj pravljenja neke protukineske alijanse? U tim globalnim
konkurentnost američke privrede. Naravno, tu je i vojno-in- tektonskim pomacima, Bosna i Hercegovina morat će se ve-
dustrijski kompleks, koji itekako utječe na američku vanj- ćom aktivnošću i kreativnošću izboriti za svoj priželjkivan
sku politiku, kreiranje i održavanje napetosti, povećanu pro- status, ne očekujući previše pažnje i naklonosti nove američ-
daju naoružanja i opreme te pokretanje ratova, s različitim ke administracije. n
predtekstovima i opravdanjima.
Da ekonomski uspjesi i politike nisu stranački uvje-
tovani, svjedoči prosječna stopa rasta američkog BDP-a u
vrijeme administracije Rooseveltovog nasljednika, demo-
krate Harryja Trumana, koja je iznosila, prema dostupnim
podacima, samo 1,3 posto, a za vladavine Baracka Obame u
prosjeku 1,6 posto godišnje. Prema nepotpunim podacima,
najslabiji rast zabilježen je u vrijeme Trumpa, prosječno
samo 0,4 posto godišnje, pri čemu treba imati na umu da su
prve tri godine Trumpove administracije donijele veći rast
BDP-a, a da je korona kriza lani poništila gotovo sve što je
dotad napravljeno. A nije napravljeno mnogo, tek je još više
povećan jaz između bogatih i siromašnih, što je inače vidlji-
va karakteristika američke ekonomije. Osim toga, dio struč-
njaka upozorava da je Trump samo nastavio popravljati od
ranije rezultate. Podaci koje je objavio BBC pokazuju da je
prosječna godišnja stopa rasta BDP-a u SAD-u prve tri go-
dine Trumpove administracije iznosila 2,5 posto, dok je u
posljednje tri godine Obamine administracije iznosila ne-
znatno manje, 2,3 posto. Obama je bio uspješniji od Trum-
pa u kreiranju “novih radnih mjesta”. U prve tri godine
Trumpove vladavine u SAD-u otvoreno je 6,4 miliona novih
radnih mjesta, a u posljednje tri godine Obamina mandata
otvoreno ih je sedam miliona.
Demokratska fiskalna i monetarna politika u pravilu je
ekspanzivnija, iako je Trump, radi velikih obećanja na kojima
je dobio izbore, odstupio od republikanske prakse i znatno po-
većao budžetski deficit i javni dug, dok je protekcionističkim
mjerama (carine na kineske i EU proizvode) nastojao očuva-
ti konkurentnost američkih proizvođača i potaknuti domaću
proizvodnju. Poreznim izmjenama potaknuo je rast bogatstva
najbogatijih, ali i nešto veću stopu investicija u realan sektor,
pa je nezaposlenost pala te smanjila stopu siromaštva s 12,7
na 10,5 posto do 2019. godine.
Uspjehe koje je ostvario u prve tri godine mandata Trum-
pu je izbrisala tzv. korona kriza. Njegovog nasljednika čeka
težak posao oporavka. Za razliku od Trumpa, koji se u eko-
nomskoj politici uglavnom oslanjao na bogatije slojeve

STAV 12/3/2021 35