Page 44 - STAV broj 430

DRUŠTVO

Uspjeh Alme Durić iz Vlasenice

TOKOM STUDIRANJA ČESTO JE

GLADOVALA, A SADA DOMOVINU

PREDSTAVLJA U DUBAIJU

Između odrastanja u izbjegličkim kućicama s nenom, razdvojena od roditelja koji su izrazili želju
da se vrate u Vlasenicu, do svjetala Dubaija, prostor i godine ispunjeni su brojnim finansijskim
preprekama. Uprkos tome što često nije imala novca za hranu i knjige, uspjela je završiti fakultet,
a uskoro bi trebala i magistrirati na Pravnom fakultetu.

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ Bilo je to vrijeme kada su rijetki imali
mobilne telefone pa je Durić roditelje kon-
jevojčica čiji roditelji nisu imali taktirala dva puta sedmično.
dovoljno novca da je školuju, a u „Zvala sam roditelje jednom sedmično
trenucima očaja majka je čak go- iz pošte, a jednom od komšinice koja je je-
Dvorila da će prodati bubreg kako dina imala fiksni telefon.“
bi njena odlikašica imala mogućnost da se Uvijek je bila odlična učenica, a u uče-
dalje školuje, uz mnogo je finansijske muke nju i stjecanju znanja vidjela je moguć-
završila fakultet i uskoro bi trebala magi- nost da usreći svoje roditelje. No, koliko
strirati, a proteklih je dana predstavljala Bo- je to donosilo sreće, toliko im je, zna ona,
snu i Hercegovinu na svjetskoj simulaciji predstavljalo teret pod kojim su se godina-
UN-ove konferencije američke nevladine ma lomili, ali su ga ipak uspjeli iznijeti na
organizacije održane u Dubaiju. svojim plećima.
Koliko je bio težak put do diploma, Alma „Babo je često bio nervozan jer sam ja
Durić iz Vlasenice u razgovoru za Stav opi- željela ići u školu a nismo imali novca. Maj-
sala je kao „propušteno djetinjstvo ispunje- ka je stalno govorila da će prodati bubreg,
no čežnjom i prazninom“. Durić je danas ali da neću živjeti njenim životom, nego da
diplomirani kriminalist i uskoro magistar se školujem kad već hoću učiti. Upisala sam
prava, a u Vlasenicu su se njeni roditelji vra- srednju školu u Tuzli, dobila sam stipendi-
tili 2003. godine. Tada su počeli egzistenci- ju od internacionalne škole za stanovanje i
jalni problemi zbog kojih je Durić odrastala oni su mi plaćali kiriju u Tuzli. Završila sam
uskraćena za svakodnevnu roditeljsku bli- odličnim uspjehom jezičku Gimnaziju ‘Ismet
zinu, njihove zagrljaje, razgovore i savjete. Mujezinović’. Taj period mog života bio je
I život njenih roditelja predstavlja uobi- izuzetno težak. Bila sam sama, ali opet, tada
čajenu sliku podrinjske porodice u nedavnoj je bilo malo lakše nego kad sam bila dijete.
bosanskohercegovačkoj prošlosti. Već naučena da se sama nosim s poteškoćama,
„Babo je demobilisani borac, bio je dva upisala sam Fakultet kriminalistike u Sara-
puta ranjen tokom rata. On i mama su bili jevu. Bila sam peta na listi primljenih stude-
razdvojeni sve vrijeme jer je babo bio na nata. Tada počinje finansijski pakao za mene
liniji. Mama je bila zarobljena u logoru u i moje roditelje“, navodi Durić, koja je, da bi
Potočarima, također je preživjela i logor Su- mogla plaćati dom, bila primorana da radi.
šicu u Vlasenici. Ja sam rođena 1997. u Tu- Porodica bi joj iz Vlasenice slala nešto Uprkos za većinu neizdrživom tempu,
zli. Kada smo se vratili u Vlasenicu, krenuli novca. Babo nema penziju. Uzgajali su ovce Durić je nakon četiri godine studiranja fa-
smo život ispočetka, ali nismo imali ništa. koje su prodavali za kurbane i od toga su i kultet završila u roku.
Zbog loših društvenih prilika u Vlasenici, oni u Vlasenici živjeli, a dio su slali kćerki „Ne znam ni sama koliko puta se dešava-
babo nije htio da idem tamo u školu, tako u Sarajevo. Prodavali su i pekmez i poljo- lo da nismo imali novca, ni za moje knjige,
da sam završila osnovnu školu u Kladnju. privredne proizvode... ni za hranu. To nikad niko nije primijetio
Živjela sam u izbjegličkim kućicama s ne- S druge strane, Durić je prihvatala sve na meni. Trudila sam se uvijek biti nasmi-
nom rahmetli, a kada je ona preselila, ostala poslove koji su se nudili studentima. Danju jana i stalno sam davala svoj maksimum da
sam s bratom i njegovom suprugom. Nisam je bila na fakultetu, a poslijepodne je radila. situacija bude bolja.“
imala djetinjstvo kao sva djeca, kući sam Tokom noći, kada bi većina njenih cimera Kada je primila diplomu u ruke, Durić
išla jedan vikend u mjesecu, a roditelji su u domu spavala, ona je učila. Pred zoru bi je znala da nema mnogo prostora za radova-
me odgajali preko telefona“, započinje svo- zaspala i nakon nekoliko, ali nedovoljno sati nje. Iako se neizmjerno veselila „kruni“ po-
ju priču naša sagovornica. sna, ustajala bi i išla na predavanja i vježbe. žrtvovanosti cijele porodice, nije uspijevala

44 2/6/2023 STAV