Page 74 - STAV broj 430

KULTURA

Društvo živih pjesnika

MUJO MUSAGIĆ I NOVI

STANDARDI NAŠE POEZIJE

Mujo Musagić, „Stalo vrijeme u red za pjesmu“, „Dobra knjiga“,
Piše: Almir ZALIHIĆ
Sarajevo, 2022.
ujo Musagić, pjesnik, pripovjedač, nedavno preminuli knji- K emal Mah -
pisac za djecu, rođen je u Duvnu ževni kritičar Željko Graho- mutefendić pišući o
10. aprila 1947. godine. U rod- vac. I to je, nažalost, usud i knjizi Šta će sad raditi
Mnom gradu završio je osnovnu udes, savremenih bošnjač- prsti zapaža da se u Mu-
školu i gimnaziju, a Višu pedagošku školu kih pjesnika. sagićevoj poeziji „prepo-
u Mostaru. Fakultetsko obrazovanje stječe u Mujo Musagić je od znati uvjerenje da čovjek,
Sarajevu, u kome živi i radi od 1978. Musagić onih, rijetkih pjesnika po- ma koliko se snebivaju-
je dugo godina obavljao poslove direktora i norne vizije koji vide više ći i krajnje sumnjajući
glavnog i odgovornog urednika „Prosvjet- od savremenika i koji su u sve oko sebe, i u najte-
nog lista“, informativnog i stručnog glasila dublje od njih proniknu- žim trenutcima, kada ga
radnika u obrazovanju, koje je, nažalost, de- li u smisao svoje zbilje. sve poništava do krajnjih
setak godina nakon rata ugašeno. Njegove su pjesničke sli- egzistencijalnih granica,
Nakon 13 objavljenih knjiga poezije kon- ke precizne, zbog čega se kao što je to bila sarajev-
cem protekle godine objavljen je izbor koji mogu vrlo lahko vizualno ska ratna kataklizma, pro-
je sačinio sam pjesnik. Povod za to nije kako konkretizirati i prevesti na nalazi u sebi snagu i vjeru
bilježi Musagić: „(...) prilog nekom općem opise izobličenih, dezinte- da su život i življenje, isto-
dobru, ili širem društvenom interesu, ili, griranih likova svijeta. Da- vremeno, i sretna i ukleta
pak, značajan prilog u istraživanju i knji- kle, u svakom trenutku možemo izdvojiti i sila, koja nas, na određen način, sabire ova-
ževno-historijskoj valorizaciji suvremene definirati sliku za kojom je pjesnik posegao, kve kakvi jesmo, i kojoj se mora vjerovati“.
bošnjačke i bosanskohercegovačke poezije. a tek potom slijedi razmatranje pojmovnog i Munib Delalić o knjizi Peripatos kraj Mi-
Desi li se, ipak, kojim slučajem, da ova moja smislotvornog potencijala tih slika koje pli- ljacke bilježi: „To je knjiga moćnih detalja,
zamisao i zajednički napor, uložen u njenu jene svojom vizualnom snagom, a posebnost, s primjernom gustinom asocijativnog sloja,
realizaciju, prevaziđu puku autorsku ‘sebič- začin dakle, daje im dijaloška dimenzija, knjiga pjesme koja hoće, kako veli pjesnik,
nost’ i budu od kakve koristi, barem onim iako na prvi pogled djeluju kao monolog, da napiše pjesnika.“
rijetkim i istinskim istraživačima književ- odnosno kao govor upućen nikom i svima Ljubica Ostojić je isticala: „Poetski glas
nog, posebno pjesničkog stvaralaštva u BiH, istovremeno, govor kojeg ne zanima, even- Muje Musagića nije bučan, iritantan, niti
onima koji, tjerani vlastitim istraživačkim tualni, odgovor ili, bar, eho koji bi odnekud efemeran, dapače. U suvremenoj bh. poe-
nervom, vole zaviriti u one, široj javnosti, prispio. A eha kao što je u citiranom pasu- ziji taj glas je samosvojan, nježan, izrazito
manje poznate kutke pjesničkog stvaralaš- su Grahovac naznačio nema. Uvjeren sam lirski, oglašava se samo kad ima što reći,
tva u Bosni i Hercegovini, bit će mi, narav- da bi ga u budućnosti bilo, ako se profesori kroz točno probranu i znalački komponi-
no, drago, jer bi, u tom slučaju, moj trud na katedrama književnosti odluče napustiti ranu poetsku riječ.“
i vlastito zadovoljstvo bili od koristi i ne- koncept proučavanja „društva mrtvih pje- Željko Ivanković u recenziji knjige Soba
kom drugom.“ snika“ i odluče se forsirati živu savremenu, bilježi: „Bože, kad se sjetim koje su sve veli-
Ove jetke, ironične i pomalo cinične aktualnu poetsku riječ. Jer književnost ne ke riječi na ovim mjestima i o ovim velikim
rečenice suština su bošnjačkog i bosansko- postoji isključivo zbog nauka o njoj, a „na- temama rekli brojni pisci, a Musagić ostaje
hercegovačkog društvenog i kulturološkog uka“ bez nje je besmislena. mirni, tihi, a tako ubojiti i nemilosrdni li-
statusa pisaca. Elemente Musagićeve prepoznatljive po- rik! Nakon ove knjige vjerujem, Musagić će
„Živih pjesnika ovoga formata (ne raču- etike, koji su se perfektno posložili u ovom konačno dobiti svoje mjesto u književnosti
najući samo ono već objavljeno, nego i ono izboru, književni kritičari prepoznavali su i svog naroda, jer nakon nje više se neće moći
zašućeno i ono čemu je nužno zapućeno to što markirali pišući o pojedinačnim knjigama. šutjeti. Musagić je i pjesničkim dostignućem,
je već objavljeno) jedva da možemo, ovdje i Tako je svojevremeno Hamid Begić o knji- ali i osobenom poetikom u knjizi Soba us-
danas, izbrojati na prste jedne ruke. Nažalost, zi U Nigdjezemlji grad Nigdjegrad zabilježio: postavio jedan novi standard!“
trajemo u vremenu kad se živa vrijednost ili „Pjesnički lokalitet govori o bivstvovanju Dakle, iako je Musagićev stvaralački inte-
živa veličina sistematski prešućuju – kao da u tvrdoći. Život je dobio pozlatu kamena, res i dalje plodno usmjeren na dramu jedin-
je riječ o nekoj pijačnoj ko-će-više-zagrabi- čula su prividno obamrla, prividno ne daju ke u pervertiranoj zbilji svakodnevlja koje
ti utrci, pa se isticanje istinskih vrijednosti znaka od sebe, srce se smjestilo u skulptu- se ponavlja kao na beskonačnoj pokretnoj
i najproduktivnijih iskoraka u tome što se ralno poprsje. Bezosjećajni kipovi svetački traci, čini se da se Ivankovićev kolegijalni
zove poetski izraz tretira kao reklamiranje hode svijetom, mudro demonstrirajući život. krik, poput mnogih drugih, nije daleko čuo,
robe konkurentske firme (što bi, naravno, Nigdjezemlja se kod Musagića ne ostvaruje jer pjesnik pripada promenadnim genera-
s tržišnog aspekta bilo suludo)“, napisao kao obećana zemlja, naprotiv: ona je sušta cijskim, klanovskim i interesnim skupina-
je svojevremeno o poeziji Muje Musagića negacija arkadijskih fikcija.“ ma: Ali zato pripada poeziji, i ona njemu. n

74 2/6/2023 STAV