Page 72 - STAV broj 430
P. 72

KULTURA



          Zaista, prijelazom u ruski vlak (tako smo govorili: ruski vlak)         Tako i o metrou dubokom sedamdeset
          osjetio sam da se nalazim u vlasti nečega toliko nepoznatog i        metara (najdubljem na svijetu, domaćini rado
                                                                               uspoređuju svoje vrijednosti na štetu onih
          čudnog, uzbuđujućeg, na svoj način i opasnog, teško je to riječima   ostalih) i obloženom keramikom (keramič-
          iskazati, da sam morao ustuknuti. Povukao sam se u šutnju.           ka umjetnost je posebna vrijednost Kijeva,
                                                                               čini se da druge zemlje i nemaju osim one
          Pozvao sam ono malo preostale pribranosti da mi pomogne: ne bi       od koje se prave pločice za oblaganje fasada
          bilo lijepo od mene da klonem već na samom početku. Za goleme        i metroa), tako o visinama i širinama zlat-
          prostore, kojima poklanjaš svoje biće, trebat će puno strpljenja i   nih ili pozlaćenih kubeta, tako o kinema-
                                                                               tografskim dvoranama, športskim halama,
          hrabrosti, hrabrosti prije svega da nekako savladaš te crne, plave,   tako o gigantskim razmerama hidroparka
          ljubičaste, tek kadikad bijele, garave i pepeljastosive snjegove.    na obali Dnjepra, tako o zaista impozantnoj
                                                                               zgradi glavne pošte i više nego suvremeno
                                                                               opremljenoj i uređenoj unutrašnjosti, tako
                 - O kojem suvremenom čovjeku?  zbilo na beskrajnim ravničarskim prosto-  o dječjim institucijama (tko bi sve nabrojio
            Kad ne bi bilo bojazni da neću biti kri-  rima između Istočnih Karpata na Zapadu   koliko ih ima podijeljenih prema uzrastu,
          vo shvaćen, rekao bih da govorim o čovjeku   i Krimske gore na Jugu, sve je opjevano,   namjeni i ne znam prema čemu još ne), tako
          ugroženom svemoćnom vlasti i svakojakim   opričano, uglazbljeno, uspomeničeno. U   i o širokim bulevarima i bogatom zelenilu,
          državnim prinudama. Spomenuo bih sva-  tom blagu je sačuvan spomen i na Ukraji-  tako o svemu što je sastavni dio programa
          kako privilegije, društvenu moć, funkcije,   nu kao pradomovinu Slavena. Riječ je to   namijenjenom turistima.
          društvene i profesionalne grupe koje pod   o Poljanima, Sjeverjanima, Derevljanima,   A ja bih, na primjer, da nešto čujem o
          pojmom podruštvljavanja sprovode načelo   Dulibima, Volinjanima, Bijelim Hrvati-  tome kako u Ukrajini žive Rusi, a kako Je-
          otvorenog prisvajanja, a onda bi došla na red   ma, Uličima, Tiversima i drugim slaven-  vreji, Poljaci, Bjelorusi, Moldavci, Bugari,
          uranilovka, kazan, paternalizam, primitiv-  skim plemenima iz doba Seobe. Ugodno   Madžari, kako Grci i Rumunji. Želio bih
          ni egalitarizam i primitivni komunizam i   je konstatirati da je sve to u Kijevu osmi-  nešto saznati i o tome kako teče organiza-
          onda bih vjerojatno postavio protupitanje   šljeno na najadekvatniji način. Domaćini   cija prehrane milijun i pol Kijevljana. S po-
          o jednakosti u siromaštvu.        me, ne bez ponosa, uvjeravaju da je na isti   sebnim bih zadovoljstvom čuo odgovor na
            Obilazio sam grad Kijev, zagledivao izlo-  ili sličan način zaštićena baština i u Har-  pitanje: zašto Kijev nema reprezentativnih
          ge (tamo se i nema što vidjeti, sve je slično   kovu, Odessi, Dnepropetrovsku, Lavovu i   knjižara, zašto su im knjižare poluprazne?
          našim dućanima prvih godina nakon rata),   u drugim gradovima Ukrajine. Ako zaželiš   Zašto ja, na primjer, putnik-dobronamjer-
          tražio knjige i ploče, razmišljao o načinu cen-  vidjeti gdje su prvi domoroci primili kršćan-  nik, već tri dana uzalud tražim pjesme Bele
          tralističkog planiranja i planske raspodjele   stvo, odvest će te na obalu Dnjepra, i taj je   Ahmaduline, Jevtušenka, Voznesenskog i
          materijalnih i duhovnih dobara te o širenju   trenutak uspomeničen. Svako historijsko   Roždestvenskog? Zašto najveća izdavačka
          robno-novčanih odnosa kao prikladnoj for-  razdoblje ima svoje znamenje, svoje kule,   produkcija na svijetu nije tiskala knjigu
          mi za smanjenje vlasti centralističkog pla-  svoje obeliske, sve je to prošlo kroz nepros-  više i za putnika-namjernika? Zato što, od-
          niranja. Ako moji domaćini inzistiraju na   pavane noći stručnjaka. Nemojte se plašiti   govaram sam sebi, centralni planski zavod
          odgovoru, evo ga... Umalo nisam počeo re-  da će vodič posustati, nije plaćen po učinku,   iz Moskve nije mislio na putnika-namjer-
          đati neke činjenice, a netko iz grupe je bio   ima on svoj plan od kojeg neće odstupiti   nika. Putnik-namjernik nije ušao sa svojim
          dovoljno pronicav i hitar da razgovor pre-  sve dok ga prati još koja uporna stopa pri-  potrebama u njihove okrutne brojke. Zašto
          kine prijedlogom da se ode u grad.  padnika grupe, ali zato nemojte od njega   nam ponosna Rusija prodaje najvrednije su-
            Pa da, tako je bolje. Idemo tražiti nešto   tražiti da vam pokaže nešto što netko tamo   venire samo za dolare?
          što će nas eventualno približiti. Tražimo   nije planirao da vidite. Domaćinima je stalo   Ali, pitanja mogu biti neugodna. Služ-
          tamo svatko svoje ljepote, ugodnosti oku, a   do reda i sistema, što se toga tiče nadmašili   beni vodiči nisu ovlašćeni objašnjavati iz-
          u Kijevu ih ima u izobilju, divan je to grad   su i prusku pedanteriju. Nije moje da su-  davačku politiku svoje zemlje. Ja to zapravo
          na obali Dnjepra. Pođimo tamo da vidimo   dim o tome kao o dobroj ili lošoj osobini.   razgovaram sam sa sobom. Ne želim turi-
          brežuljke i uvale Kijeva. Jesam li što znao o   Ukrajina ne poznaje zapadnjački žur-  stičke činovnike dovoditi u neugodnu si-
          ovom gradu? Jesam. Sjećam se lijepih opi-  bu, tuđa joj je improvizacija. Ne možeš se   tuaciju. Opet se povlačim, činim ono što je
          sa Franje Račkog iz vremena kad je Kijev   ti, putniče s kamerom u ruci, jednostavno   najprirodnije u datoj situaciji, gledam ono
          imao sto pedeset tisuća stanovnika i oko pet   prošetati Muzejom Tarasa Ševčenka a da   što mi pokazuju, slušam što pripovijedaju,
          tisuća kuća. Peščersk, nekad svećenički dio   ne saslušaš i priču o carističkoj Rusiji, o   sve primam zdravo za gotovo, recimo tako, i
          grada, kao da se nije izmijenio mnogo. Tu   kupoprodaji i oslobađanju robova. Treba   polako se, uz pomoć ukrajinske zime, umo-
          su katakombe i mumificirani monasi, tu su   pogledati Ševčenkove likovne radove, pa   ran od mnogobrojnih čekanja, od rastvore-
          rijetka zdanja iz vremena knezova: Olega,   originale literarnih sastava, zatim objavljene   nih širina kojima valjda ni vjetar ne doseže
          Igora, Svjatoslava, Vladimira Monomaha.   i prevedene knjige, pa onda treba čuti priču o   kraj, spremam za povratak.
          Kijevljani imaju što pokazati gostima. Prije   svim muzejima i spomenicima podignutim u   Odlazim bez znanaca i prijatelja.
          svega i nadasve Ukrajinci imaju vanredno   slavu Ševčenkova genija, a ima ih na stotine,   Ostavljam Božiju silu i Božiju mudrost
          razvijenu usmenu narodnu predaju. Ko se   rasuti su svuda. Trebalo je čuti kustosa   Sofiju (jedna od najstarijih kijevskih crka-
          ne sjeća kozačkih junačkih narodnih pje-  kako recitira Ševčenka, kako ga znalački   va), posljednji put prolazim kroz Zlatna vra-
          sama, mnogih romansi i balada jedinstve-  uspoređuje s nekim velikanima iz svjetske   ta, usput bacim pogled na Park vječne slave
          nih u svijetu.                    literature, kako čovjek na licu mjesta kreira   (u njemu je 1943. ubijeno preko sto tisuća
            Gogolj je rekao: “Pjesme su za Malorusiju   dramu. Da, on je i povjesničar književnosti,   Kijevljana), praštam se s Muzejom narodne
          bile sve, i poezija, i historija i očinski grob”.  i recitator lirskog glasa i karakterni glumac,   umjetnosti, dragom Kijevu kažem: sretno!
            Narodna književnost Ukrajine dala je   i sve, sve... Kao da je čitavog života prouča-  opet se oduševljavam fantastičnim zdanjem
          Ukrajinskog Šekspira, Mickijevića, Ma-  vao samo Ševčenka i kao da ni za šta drugo   kolodvorske zgrade, pa se ponovo predajem
          žuranića – Tarasa Ševčenka. Sve što se   na svijetu neće da čuje.    lokomotivi i ukrajinskim daljinama.    n



         72  2/6/2023 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76