Page 80 - STAV broj 143
P. 80
kultura
pravde. Pravda živi u srcu, a ne u Sara- Čitajući roman “Ako dugo gledaš u ponor” E. Halilovića
jevu. Kad god boravim u Sarajevu, neka
od javnih ličnosti me pita: Kako je tamo PONOR GLEDA U NAS
kod vas? Ljudi očekuju da ću nekog da
ogovaram. Ne. Ako znam nešto pozitiv- Prokletstvo je nasljedno. Prokletstvo nema kraja. Njegov kraj jedino može biti smrt.
no, ja ću to reći, a ne volim da iznosim Nejra Bugarin, glavna junakinja romana sandžačkog književnika Enesa Halilovića Ako
prljav veš o bilo kome. Ako budem pisao dugo gledaš u ponor, jedino se tako mogla izvući od prokletstva, nesreće i zla.
neku dokumentarnu prozu o istorijskim “To je prava grčka tragedija na novopazarski način”, a pero Enesa Halilovića je “umo-
događajima, tada treba da posvjedočim čeno u muku i propast rodnog kraja”, napisao je stručni žiri prestižne književne nagra-
sve što znam, neka ostane istina da bi u de “Stevan Sremac” u obrazloženju odluke da Halilović bude laureat za 2016. godinu.
budućnosti bila lijek od zabluda. A istina Zlo je toliko dio nas, ono počinje od djetinjstva i ono živi čak i u djeci.
je zaista na momente bila strašna. Bilo je Pa zar i djeca mogu biti zla? Mogu! Brutalno, iskreno, nemilosrdno. Za vrlo kratko vri-
užasnih spletki. jeme ta bezgrešna rođena bića, udišući zao dunjalučki zrak, srastaju sa zlim i pokva-
renim svijetom na koji su tek stupili. Otud i konstatacija glavne junakinje romana: “I
STAV: A kakva je generacija mladih po- sa zmijama ćeš postići primirje, a sa djecom – nikad.” Tako se i junaci Ponora susre-
litičara koji stasavaju u Novom Pazaru? ću sa zlom još u đačkim klupama. “Kao da su sva ta djeca istraživala koliko duboko
HALILOVIĆ: Veoma su dobri. U svim mogu zabiti prste u naše suzne oči, a nokte u naše nježne duše.”
tim strankama ima čestitih, obrazovanih, Uzalud Halilovićevi junaci pokušavaju pobjeći od prokletstva. Nesreća vreba na sva-
iskrenih mladih ljudi, a svi već imaju za- kom ćošku. Ona je nezaustavljiva. Od nje se ne može pobjeći.
vidno političko iskustvo. Sada su to poli- Nejra Bugarin kćer je žene koja je ponijela grijeh svoje majke. Sve je počelo od Nejrine
tički etablirani i korektni ljudi. Nadam trudne nane koja je “bacila” sihire lijepoj nevjesti što je došla u njihovu kuću. Otkrili su
se da neće zastraniti u nacionalizam i da je, a ona je negirala krivicu. Onda su tražili da se zakune. Krivo se zaklela: “Ako sam
ih neće iskvariti vlast i privilegije. Ali ne sihr postavila, dabogda rodila dijete razvaljeno.” I rodila se Nejrina majka s otečenim
znam šta nosi budućnost. zglobovima. Prokletstvo krivokletve je nasljedno. Zakačit će cijelu familiju. Ipak, bolnije
od bolnih zglobova zluradi su ljudski pogledi i komentari. Ljudi će upirati prstom u njih
STAV: Zbog čega je “roditelj najveći kao da su kugom poprskani. A nesreća u romanu Enesa Halilovića kao da nema kra-
lažov”, kako se kaže u romanu? ja. Kad god čitalac pomisli da je doživjela svoj vrhunac, ona poprima drugu, drastič-
HALILOVIĆ: Zato što roditelj skriva niju formu. Čitajući roman, shvatamo da nesreća uvijek ide u paru sa zlom. Ljudskim,
istinu o djeci. Tako je često govorio moj naravno. Jer su u ovom svijetu koji gledamo izgleda samo ljudi zli.
djed, Ahmet Halilović iz Hotkova... Mno- Pročitano dodatno pojačava saznanje da su Halilovićeve priče istinite. Opisani doga-
ge rečenice u romanu zaista sam negdje đaji nisu fikcija. Još kao novinar, pisac je slušao o njima, bilježio ih, a onda ih povezao
od nekoga čuo. I upamtio. Pa zar nije i smjestio u jednu priču, u roman.
Penti Sarikoski rekao da pjesnik ne piše Priča je to i o Novom Pazaru devedesetih godina. O godinama rata i vremenu raspa-
stihove nego ih traži. da. Svega, ne samo nekadašnje zajedničke države. O vremenu siromaštva mnogih i
bogatstva nekih. “A mnogi se obogatiše u to vrijeme. A mnogi propištaše.” Halilović
STAV: Nedavno ste objavili kratke proze nam dinamičnim stilom priča o haram-vremenu i haram-ljudima. Uz njih idu trgovina
pod imenom Čudna knjiga, gdje se ba- bijelim robljem i drogom, prostitucija, kriminal, ubistva i sprega politike, vlasti, sud-
vite pojmom čudno kao što se u Zido- stva i policije sa svim tim.
vima bavite simbolom zida. Odakle sad I dok mnogi grcaju u neimaštini, jadu i bijedi, drugi se bogate i svoje bogatstvo, moć
čudno kao preokupacija? i utjecaj koriste kao Liso, jedan od likova Ponora, vlasnik fabrike džinsa, Nejrin gazda
HALILOVIĆ: Čudno je u korijenu li- i prijatelj njenog oca. On siluje malodobnu Halilovićevu junakinju, koju je prethodno
terarnog. Dijete se čudi i to je njegova zaposlio kako bi pomogao svom prijatelju, Nejrinom ocu, koji je u jednoj stravičnoj
privilegija. Kako stari, čovjek se sve nesreći na kamenolomu gdje je radio ostao bez obje ruke. Ali “svako je talac hljeba
koji jede” i “tuđa muka – zabava je dokonih”.
Neko je već rekao da dobri Čudno je to vrijeme o kojem Halilović svjedoči. Vrijeme kada je vreća brašna bila bo-
ljudi svakako postoje, kao
i djetelina s četiri lista. Nije gatstvo siromašnih i vrijeme kada je u striptiz-baru “Jato” komad banane u
ih lako naći. U davnim međunožju kurve nova novopazarska “elita” plaćala deset eura, taman
narodima bilo ih koliko je koštala vreća brašna od dvadeset pet kila. “Okretale su se
je više nego oko šipke, a grad se okretao oko njihovih grudi”, piše Halilović.
danas. Ne može “I cijeli grad pretvorio se u buvlju pijacu. Sve što pogledaš je
čovjek lako prodavalo, i sve što vidiš se prodavalo.”
povući granicu Ali, nažalost, narod je takav. I samo pojedince rastuži
između dobra i njegova sudbina, kao Halilovićevog junaka profeso-
zla u nekom drugom ra Sipca, koji sam sebi šalje pismo: “Poštovani
čovjeku. Čovjek je kao profesore, tužan sam zbog sudbine mog naro-
klatno, nekada skroz u laži da koji je duboko nezainteresovan”, napisao
i zabludi, zlobi, a drugi put na je sebi. A zatim, kada je dobio pismo koje je
potpuno suprotnoj poziciji poslao, ganut, odluči da odgovori: “Poštovani
profesore, nemojte tugovati. Ako je Vaš narod
nezainteresovan, to znači da je sretan. Svakog dana
ih gledam – bezbrižni su i pjevaju.”
Almir Mehonić
80 30/11/2017 STAV
