Page 77 - STAV broj 143
P. 77
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Je li to bio samo san
ZA KOGA SAM,
DOVRAGA, PISAO
Početkom februara 1996. godine naša je saradnja okončana.
Piše: Munib mi je rekao da novac nije uplaćen i da na njegove telefonske
Sadik Ibrahimović pozive ne odgovaraju. Ponudio sam se da s drugog telefonskog
broja nazovem redakciju tog, iz današnje vizure, bezimenog,
fantomskog lista i saznam o čemu se radi, ali on mi zbunjeno reče
da broj ne zna napamet i da je rokovnik s telefonskim brojevima
negdje zaturio. Bilo je očito da laže, da sam mu postao finansijski
balast i da posao želi zadržati samo za sebe
Netom po okončanju rata krat- proturječja, trgnuti se iz stanja zato- baš kao i ja, taj angažman shvata kao
ko sam pisao za nekakve no- mljene, hibernirane svijesti, preslabe za privremenu, solidno plaćenu tezgu i
vine, čijeg se imena ne sje- život, isuviše snažne za smrt, domoći se da je u svemu tome najvažnije napi-
ćam, a izdavač je bila, opet obale, sigurnosti, izvjesnosti, napraviti sati i poslati tekstove na vrijeme, pa
nekakva i meni neznana, udruga Boš- prvi korak, potom drugi, treći, hiljadi- kakve-takve. Doduše, moji tekstovi
njaka u Njemačkoj. Šef “dopisništva” ti, pa šta mi Bog da. koje, uzgred, u novinama nikad ni-
u Tuzli bio je Munib Mujkić, novinar sam pročitao nisu bili kakvi-takvi,
davno zgaslog Fronta slobode, tih, od- Iz rastrzanih, nepovezanih razmišlja- ali hajde de.
mjeren čovjek. Rekoh, naziva novina nja prenulo me je naglo zatamnjeno No, početkom februara, naredne
se ne sjećam, pa ću ih u nastavku zvati nebo. I na olovnosivom nebu crni oblak 1996. godine, naša je saradnja okon-
“Munibove novine”. koji je, iz smjera zapada, lijeno plovio čana. Munib mi je rekao da novac nije
nad gradom. Znao sam da će se vrlo uplaćen i da na njegove telefonske po-
Sjećam se, kasna je jesen bila, vra- brzo otvoriti, prolomiti i iz svoje utro- zive ne odgovaraju. Ponudio sam se da
ćao sam se odnekud kući i uhvatio se u be prosuti bujicu kiše. s drugog telefonskog broja nazovem
razmišljanju kako pojma nemam šta i o redakciju tog, iz današnje vizure, be-
čemu večeras pisati za “Munibove novi- Pružio sam korak i sklonio se pod zimenog, fantomskog lista i saznam o
ne”. Dobro je, ipak je dobro – šaputao strehu Hukićeve pekare. I počelo je. čemu se radi, ali on mi zbunjeno reče
sam tada. Razmišljati o poslu, grozni- Nebo se otvorilo. Ubrzo, pod neveliku da broj ne zna napamet i da je rokov-
čavo tragati za idejom o čemu pisati, za strehu sklonilo se još desetak potpuno nik s telefonskim brojevima negdje za-
idejom koja je tu negdje, blizu, samo je mokrih ljudi. turio. Bilo je očito da laže, da sam mu
treba strpljivo sačekati, dobar je, zapra- postao finansijski balast i da posao želi
vo, najbolji mogući znak da sam nakon – Ovo neće skoro prestati – reče neko. zadržati samo za sebe. Okrenuo sam se
dugog i iscrpljujućeg duhovno-duševnog – Hoće, hoće – reče drugi neko. Ra- i otišao bez riječi.
putovanja konačno nadomak obale. Da, zvedri se, pa se naoblači. I obratno. Tako Nakon mnogo godina, vidio sam
još samo korak, dva, možda tri, i eto me to hoda, prijatelju moj. ga nedavno. Naše kratkotrajne sarad-
na čvrstom tlu pod nogama. Dobro je. I, zaista, nekoliko minuta poslije, nje se sjeća, ali ne i naziva novina za
naglo kao što je i počela, kiša je presta- koje smo pisali.
A do tada... Ne, ne, najbolje je ne la, a meni je sinula ideja za tekst. – Pa, Munibe, za koga smo mi to,
razmišljati o tome. Ovaj trenutak, ovi Svakodnevno sam pisao dva kraća dovraga, pisali?
užurbani ljudi, glasovi, mirisi, zvonki teksta za “Munibove novine”, o kul- Pogledao me je onim istim zbu-
udarci ženskih potpetica, ledeni vjetar turnim dešavanjima uglavnom. Nikad njenim pogledom i nijemo slegnuo
koji me tuče ravno u čelo, to je život, ov- ih nije čitao, ili rijetko kad, samo bi ih ramenima.
dje i sada. Sve drugo, sutra, prekosutra, profaksao i to bi bilo to, a dogovore- Da li je lagao i tada, e to ne
neizvjesno je, ne pripada mi, nije moje. nu naknadu, sedmičnu, isplaćivao je znam. n
Ali ipak – razmišljao sam – moguće je, na vrijeme.
a i nužno, izbjeći zamke unutarnjeg Sarađivali smo lahko i jednostav-
no, bez mnogo riječi. Bilo je jasno da,
STAV 30/11/2017 77
