Page 72 - STAV broj 143
P. 72
STAJALIŠTA prozorsko okno
Piše: Povodom 12. rebiul-evvela
Safet POZDER
MUHAMMED
Jednog dana desi se nešto neočekivano. Izdajući uobičajene
naredbe, umjesto “Muhamede!”, halifa ga oslovi s “Dječače”.
Halifa mu se nikad prije nije tako obratio. Odvažio bi se on da
pita velikog halifu, ali ko je zapravo on da se petlja ondje gdje mu
nije mjesto i da pita o nečemu što ni samom halifi, vjerovatno,
nije bilo ni izbliza toliko važno. Uostalom, ratovi su divljali,
carstvo iz dana u dan raslo, ljudi ginuli – zar je bitno kako će ga
još i halifa oslovljavati? Ali, bilo je bitno. Barem njemu
Jedan je halifa među svojom svitom su divljali, carstvo iz dana u dan ra- Kehf spominje, s tom razlikom što su
imao i jednog bistrog i pametnog slo, ljudi ginuli – zar je bitno kako će oni bili u duboku snu, a on u još du-
dječaka koji se zvao Muhamed. ga još i halifa oslovljavati? Ali, bilo je bljem nemiru.
Dječak je uvijek revnosno i na bitno. Barem njemu.
vrijeme izvršavao sve što bi mu hali- Zora se, ipak, nekako doteturala
fa zapovijedio, te je tako stekao velike Dani su prolazili, a dječaka je teška i rasplet je bio na pomolu. Odlazak
simpatije na dvoru. Kada bi izdavao misao sve više nagrizala. Naposlijetku na dvor za njega nije značio ništa po-
kakvu naredbu svom ljubimcu, halifa to primijeti i njegov otac, koji ga jed- sebno – ta, on je ondje svaki dan. Ali,
bi je obavezno otpočinjao ljupkim izgo- nog dana upita zašto je potišten. Sne- ono što bi na dvoru mogao čuti, e, to
varanjem dječakova imena: Muhamede, bivajući se, dječak na kraju popusti i je već drugo. Luksuznim hodnicima
uradi to i to...! Obojica su bili sretni: objasni ocu o čemu je riječ. i odajama koračao je odvažnije i smi-
dječak što ima takvog pretpostavljenog, renije i od svog oca. Kad stigoše na
a halifa što se uvijek može pouzdati u “Oče, ti si halifin dobar i blizak pri- odredište, halifa ih uljudno dočeka
mlada insana. jatelj. Smijem li te zamoliti da nekada, i primi kao kakvu veliku delegaciju
kad ti bude zgodno, priupitaš zašto me koja je sedmicama putovala. Posluga
Ipak, jednog dana desi se nešto ne- je tako oslovio?”, zavapi dječak. Otac im prituri šerbe i svježeg voća i onda
očekivano. Izdajući uobičajene nared- pomilova sina i s blagim smiješkom sve utihnu. U velikoj odaje ostadoše
be, umjesto “Muhamede!”, halifa ga mu obeća da će, čim prije, razjasniti samo njih trojica: halifa, otac i dječak.
oslovi s “Dječače”. Muhamed jedva cijelu stvar.
proguta nadolazeću pljuvačku, osje- “Kazuj, Muhamede, šta te muči?”,
tivši da nešto nije u redu. Halifa mu Tako je i bilo. Jednom, prilikom prekinuvši tešku tišinu započe halifa.
se nikad prije nije tako obratio. Dje- lova, otac se nađe nasamo s halifom
čak je korio samog sebe računajući da i nakon nekoliko uhodanih rečenica “Otac Vam je sve ispričao”, stid-
je sigurno negdje pogriješio. Šutljiv upozna ga s “problemom”. Halifa je ljivo će dječak.
i zamišljen, pretresao je u glavi dan pažljivo saslušao prijatelja. Umjesto
koji je na izmaku, pa onaj prije nje- bilo kakva objašnjenja, zamolio ga je “Jeste, ali ja hoću da čujem i tebe.
ga, pa onaj prije njega... Odvažio bi da sutradan dođe sa sinom na dvor. Dosad si me uvijek slušao, sad ja slu-
se on da pita velikog halifu, ali ko je šam tebe.”
zapravo on da se petlja ondje gdje mu Dječaka to još više zbuni. Nekakav
nije mjesto i da pita o nečemu što ni unutrašnji nemir, koji se već odavno Oborivši glavu predase, dječak
samom halifi, vjerovatno, nije bilo ni ugnijezdio u njegova prsa, sada kao poče svoju priču. Tek tri ili četiri puta
izbliza toliko važno. Uostalom, ratovi da je dobio krila, a nema kud izići. bi malo podigao glavu i bacio pogled
Te noći nije oka sklopio. Prevrtao se ka halifinom licu, ali svaki put bi ga
u postelji, čas desno, čas lijevo, baš dočekala drugačija čehra, ili mu se,
kao oni mladići iz pećine koje sura barem, tako činilo. Tako je prvi put
halifino lice govorilo da razdragano i
72 30/11/2017 STAV
