Page 70 - STAV broj 143

kultura

Leon Lučev kao ratni veteran. Kakav je “prelijevala” u scenarij, a kasnije i u film. željom da se izborimo za normalan život,
bio proces rada s glumcima? Ponovo se vraćam na probe, tokom ko- da živimo u evropskoj zemlji, s evropskim
DRLJEVIĆ: Neki su likovi zaista kreira- jih smo konstantno otkrivali i pronalazili idealima. Iskreno, danas ne znam šta bih
ni prema biografijama glumaca. I ostali su nove priče koje su postajale dio filmske uradio, više nisam siguran kako bih po-
zasnovani na stvarnim ljudima, pričama i građe. Sve je to bio detaljan proces i sve stupio kada bi se sve to ponovilo.
događajima. Zaista smo bili duboko oslo- se postepeno razvijalo. STAV: U filmskoj kritici objavljenoj u
njeni na stvarnost jer su glumci, kompletna STAV: Šta za Vas kao filmskog režisera Stavu Vaš sam film poredio s ostvare-
ekipa, bili ovdje tokom rata. Svi mi nosimo koji živi u Bosni i Hercegovini i koji je njem Let iznad kukavičjeg gnijezda Mi-
određene njegove posljedice. Niko nije ostao kao vojnik učestvovao u njenoj odbrani loša Formana, jer i u jednom i u drugom
neoštećen. Zbog toga niti jednom glumcu predstavlja rat? postoje dva filmska svijeta – onaj “nor-
nije bilo teško pronaći oslonac za izgrad- DRLJEVIĆ: Rat je vječna tema. Nažalost, malni” i onaj koji to naizgled nije. Koji
nju svog lika. Također, imali smo mnogo ali je tako. To je očito tema od koje, htjeli je svijet, zapravo, u Muškarcima “bole-
priprema, prije svega glumačkih. U tom ili ne htjeli, ne možemo pobjeći. Možda stan”, a koji je “zdrav”? U unutrašnjem
nam je procesu umnogome pomogla psi- su na određeni način ljudi u našoj zemlji svijetu nekolicina ratnih veterana suo-
hodrama, uz pomoć koje se zaista duboko time prezasićeni, pa često čujem komen- čava se s prošlošću i pokušava izliječi-
ponire u lik i njegove postupke. Prvi put tare: “Dosta nam je ratnih tema”; “Dosta ti, a vanjski to odrešito odbija i upravo
smo se sastali godinu prije snimanja i tri je ratnih filmova” itd. Međutim, ja mislim se u njega vraća jedan od vojnika, bivši
dana razgovarali u hotelu “Bistrica” na Ja- da mi ustvari nemamo mnogo filmova vojnik HVO-a i okorjeli nacionalista, koji
horini, u kojem je poslije i sniman film, a koji se zaista, ali istinski i dubinski bave odluči napustiti radionicu.
gdje sam ja učestvovao na jednoj od stvar- ratom u Bosni i Hercegovini. Mnogi od DRLJEVIĆ: Mi živimo u bolesnom druš-
nih radionica za bivše vojnike i one koji tih filmova ostaju na površini. Sve dok tvu i ovaj unutrašnji svijet o kome Vi pri-
pate od posttraumatskog sindroma. Ta je ne počnemo duboko kopati, morat ćemo čate, a koji čini ova šačica ratnih vetera-
tri dana s nama bio psihoterapeut Vladi- se baviti ovom temom jer i dalje živimo na, jeste taj dio koji pokušava napraviti
mir Milošević iz Beograda i tu smo proveli u svojevrsnoj postratnoj psihozi. iskorak iz ovog ruiniranog društva. To je
vrijeme kopajući po sebi, kopajući po tim STAV: Kako danas gledate na taj peri- najbolje objasnio Emir Hadžihafizbegović
likovima, “susrećući” glumce s likovima. od Vašeg života kada ste odlučili uzeti poslije jedne projekcije filma, rekavši da
Pred samo snimanje imali smo deset dana pušku u ruke i stati u odbranu svog gra- će “prije ljudi koji su pucali jedni na dru-
glumačkih proba, tako da je svaki glumac da i države? ge ostvariti komunikaciju i razumijevanje
potpuno ušao u lik i gotovo se poistovjetio DRLJEVIĆ: U rat sam ušao relativno nego političari”. Ova ratna psihoza koristi,
s njim. Jednostavno smo željeli upoznati mlad i, kada sam iz njega izašao, veoma zapravo, samo malom broju ljudi, a veći-
likove. Kada je u pitanju Boris Isaković, brzo sam počeo raditi neke druge stvari, na ispašta zbog toga. Ipak, tokom projek-
proces je bio isti. Željeli smo vidjeti ko je nekako sam se prilično brzo uključio u cija filma u regiji zaista sam primijetio da
taj lik kojeg glumi, ne da ga odmah okri- mirnodopski život. Kada sam došao na tu sve veći broj ljudi ima želju da progovori
vimo kao krvnika i da tu završimo. Kopali stvarnu radionicu, sa željom da snimam o svemu što se dešavalo na iskren način i
smo po tom liku, da vidimo ko se krije iza dokumentarni film, uopće nisam razmiš- da se suoči s prošlošću. Kada ljudi prilaze
te maske i šta ostaje kada se skine vanjska ljao o svom “ratnom periodu”, meni je to
ljuštura. Na kraju, ostaje jedan apsolutno bila samo jedna zanimljiva tema. Među-
slomljen čovjek. tim, tek sam tada shvatio koliko, zapra-
STAV: Vi ste bivši vojnik Armije RBiH, a vo, imam neriješenih pitanja, koliko za-
i lično ste učestvovali na radionici po- kopanih stvari nosim negdje duboko u
svećenoj ratnim veteranima. Na koji je sebi. Ipak, sve to postepeno nalazi izlaze
način Vaše lično ratno iskustvo “pretvo- i prodire na površinu. Ovakvom stanju
reno” u fikciju? umnogome doprinosi i izuzetno loš po-
DRLJEVIĆ: Mislim da u svakom filmu ložaj ratnih veterana, ne samo u Bosni i
mora biti i dio autora. U Muškarcima je Hercegovini nego i u drugim zemljama
to posebno izraženo, jer u ovom filmu bivše Jugoslavije u kojima se vodio rat.
zaista ima dosta mojih priča iz rata. S Samo jedan mali dio nas uspijeva živjeti
jedne strane sam imao stvarno sjećanje, nekim normalnim životom. Teško se vratiti
a s druge sam morao pronaći one njego- u to vrijeme. Teško je uopće s ove distance
ve dijelove koji bi bili značajni za film, a razmišljati o tome. To je potpuno drugo
koje sam otkrivao tokom samog rada na stanje svijesti. Ušao sam u Armiju RBiH sa
filmu. Tako da se stvarnost postepeno

Kada ljudima izvan Bosne i Hercegovine kažete kolika je naša
godišnja filmska produkcija, niko ne može da vjeruje, zato
što je naš film toliko prisutan u svijetu. Mnoge zemlje sanjaju
da gotovo svake godine imaju jedan film na “A” festivalu.
Međutim, sve to kreira lažnu sliku u javnosti, s obzirom na
to da naša kinematografija nikada nije bila u gorem stanju
nego što je sada. Apsolutno ne postoji nikakav sistem i sve se
zasniva na velikim naporima pojedinaca

70 30/11/2017 STAV