Page 65 - STAV broj 143
P. 65
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Igra s povijesti
KULINA BANA
VOJSKA JE
– Kako se tu zadesio Kulin ban?
Piše: – Ne znam, ali, razmisli malo, zar nije logično?!
Irfan HOROZOVIĆ – Sve je u vezi s Bosnom logično, iako se svi trude pronaći
nelogična objašnjenja.
– Tako se inkarnirao Kulin kao igra. Kao ideja i kao alibi.
– To je uvijek problem s istinom. Najlakše ju je sakriti drugom
istinom. Lažnom istinom.
– Ništa tome ne bih dodala
To je pjesma. Možda čak njegov projekt s elementima Odgovorih mu na isti način.
I dječija igra. udvaranja povijesti i samosvijesti? Otad smo se gotovo uvijek tako
Pamtim djevojčicu koja igra školice i pozdravljali.
pjeva ovu pjesmu. Nikad je dotad nisam Ili samo igra? – Znaš li šta to znači?
čuo, niti je vidio napisanu. Igra u čijim se račvastim stazama nikad – Koje?
A djevojčica je igrala, igrala, igrala... nismo znali snaći. – Taj znak. Taj pozdrav.
I pjevala, pjevala, pjevala... – To su, ustvari, dvije igre – kaže žena – Mislim da znam.
Sve dok ne bi uskočila u posljednji pro- kojoj vjerujem i do koje mi je stalo. – Oružje ne nosim, Boga tražim.
stor igre. A taj je prostor, zna se: prostor neba. – Ne razumijem. Vjerujem svojoj dje- – Jasno i lijepo.
Nebo. vojčici iz pamćenja. Bilo je to u vrijeme kad se pojavila
Kad god bih vidio kredom nacrtanu mre- – Djevojčica je povezala dvije igre. Kad knjiga Kameni spavač. Znali smo za ne-
žu za igru potom, sjetio bih se ove pjesme. se igra školice, ne pjeva se. Igra se u šutnji. kropole i mnoge istraživačke pothvate,
Među piscima koje osjećam kao rođake To je ispit. Gledalice i gledaoci prate da se objedinjene i objelodanjene u radovima
svakako je i Julio Cortázar. Dok sam čitao ne preskoči razred. Sjećam se i Kulina bana. i ilustriranim knjigama. Poznavali smo
njegov neobični i sjajni roman Školice, u – Sjećaš ga se? svoje stećke. Mak ih je, međutim, nekako
kom je uobličio svoju sliku uskomešanog – Igre. Mnogo je djece u toj igri obliko- oživio. Kao da je probudio svoje kamene
svijeta, nikako nisam mogao u bilo kojem valo kulu Kulina bana i parovi su prolazili spavače i doveo ih u vezu s nama.
trenutku zaboraviti naziv romana jer je on ispod svodova ruku. I tako gradili. Gradili Mogli smo s njima razgovarati.
prisutan gotovo u svakom prizoru (iako je kulu. Svojim tijelima su gradili. I pomjerali.
taj naziv u pisanju do samog kraja bio u sje- I rukama. I nogama. I pjevali. To je ta igra. Mnogo godina kasnije sretosmo se u
ni naziva Mandala). – Izgleda kao neka austrougarska Sarajevu. I pozdravismo se na isti način.
Djeca ponekad vide svoj tekst. tjelovježba. Tegobne i tjeskobne godine bile su iza
I čitaju ga na često nerazumljiv način. – Možda je bilo baš to. Liči na njihove nas. On je već dugo živio u Australiji, ali
Nerazumljiv onima koji ne razmišljaju kao plesove. S elementima simetrije i discipline. Bosna nikad nije prestala živjeti u njemu.
djeca, naravno. – Kako se tu zadesio Kulin ban? Arheolog je, što svemu daje osobit pečat.
Ko zna šta bi se moglo pročitati u historiji – Ne znam, ali, razmisli malo, zar nije
školica? Sve o tome kako su nastale. I zašto? logično?! Nisam se sjetio, inače bih ga zapitao
Imaginarna historija daje svoje odgo- – Sve je u vezi s Bosnom logično, iako za igru.
vore, ali oni su fluidni i vode nas do njih se svi trude pronaći nelogična objašnjenja.
onoliko koliko možemo dokučiti. – Tako se inkarnirao Kulin kao igra. Tako njegov odgovor mogu samo
Ne znam ko je i kad napisao ovu pjesmu Kao ideja i kao alibi. naslućivati.
čiji stihovi žive. Ne znam kako je to uopće – To je uvijek problem s istinom. Naj-
ušlo u dječiju igru. Za mene su to stihovi lakše ju je sakriti drugom istinom. Laž- Nije to bila igra za djevojčice, nego
nepoznatog. Možda onog kome su se otvo- nom istinom. za djecu.
rili u igri. Ili je samo tražio put. – Ništa tome ne bih dodala.
Šta je iza svega? Jedanput sretoh prijatelja i on me iz Čini se da djevojčice bolje pamte.
Otpor jednom od okupatora? daljine pozdravi podignutom rukom raši-
renih prsta. Kod stećaka ne postoji ta dvostrukost.
Kao ruka sa stećka. Svugdje gdje su preživjeli gledaju ži-
vot koji se oko njih odvija.
A djeca se igraju oko stećaka i
pjevaju. n
STAV 30/11/2017 65
