Page 68 - STAV broj 143

kultura

Alen Drljević, režiser

Razgovarao: Mirza SKENDERAGIĆ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Nakon osvajanja nagrada na fe- Mi se još
stivalima u Karlovym Varyma i nismo
Herceg-Novom, te prikazivanja suočili s
na 23. Sarajevo Film Festivalu, prošlošću
debitantski film Muškarci ne plaču bosan-
skohercegovačkog režisera Alena Drljevi- Rat je vječna tema. Nažalost, ali je tako. To je očito tema
ća nastavio je nizati nagrade i pozitivne od koje, htjeli ili ne htjeli, ne možemo pobjeći. Možda su na
kritike, a jedna od najnovijih jeste “Zlat- određeni način ljudi u našoj zemlji time prezasićeni, pa često
na kolica” za najbolji dugometražni film čujem komentare: “Dosta nam je ratnih tema”; “Dosta je ratnih
na 15. Zagreb Film Festivalu. Od ovo- filmova” itd. Međutim, ja mislim da mi ustvari nemamo mnogo
godišnjeg zagrebačkog žirija film je de- filmova koji se zaista, ali istinski i dubinski bave ratom u Bosni
finiran kao djelo koje “sugerira nužnost i Hercegovini. Mnogi od tih filmova ostaju na površini. Sve dok
komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali ne počnemo duboko kopati, morat ćemo se baviti ovom temom
i izbjegavanja mržnje i sukoba”. U inter- jer i dalje živimo u svojevrsnoj postratnoj psihozi
vjuu za Stav Drljević je govorio o svom
režiserskom prvijencu, bosanskohercego- drugog moguće je krenuti naprijed. Mi- ostvarenju rat problematiziran u okviru
vačkoj kinematografiji, ratu kao filmskoj slim da su ljudi to prepoznali, a to je ono društveno-političke realnosti očišćene
temi, svom učešću u Armiji RBiH, presu- što je najvažnije u ovom filmu. od balkanske folklorizacije, te kao tra-
di bivšem komandantu Vojske Republike STAV: Na Zapadu je, u međuvremenu, gični univerzalni čin s pojedincem u nje-
Srpske Ratku Mladiću, ali i budućnosti stvoren svojevrsni filmski pravac “Bal- govom središtu. Možete li uporediti ova
suživota u Bosni i Hercegovini... kan Cinema”, u kojem filmovi tretiraju dva režiserska pristupa?
STAV: Jeste li očekivali ovako uspješan rat kao neodvojiv dio balkanske tradicije DRLJEVIĆ: Nikada nisam imao namjeru
festivalski život Vašeg filma Muškarci ne i sudbine ovdašnjih naroda. U Vašem je niti da kopiram neki film niti da snimam
plaču, ali i prijem kod publike u zemlja- film za Zapad. Ovo je bio moj način, moja
ma bivše Jugoslavije?
DRLJEVIĆ: Iskreno se tome nisam na-
dao. Očekivao sam mnogo više negativ-
nih kritika, zbog same teme filma, prije
svega. Film je već igrao u gotovo svim
državama bivše Jugoslavije, a iskustva
sa svih regionalnih festivalskih projek-
cija jako su pozitivna. Publika je na tim
festivalima izuzetno dobro reagirala. Ne-
gativnih kritika vrlo je malo. Ljudi pri-
laze, čestitaju; stekao sam utisak da su
pritom uglavnom iskreni. Stvarno sam
prezadovoljan.
STAV: Za razliku od nekih prethodnih
bh. filmskih ostvarenja o ratu, film Muš-
karci ne plaču ne prezentira uzaludnost
proteklog rata izjednačavajući žrtvu i
agresora. Da li je to regionalna publika
prepoznala?
DRLJEVIĆ: Ovaj se film ne bavi direk-
tno pitanjem “ko je počeo rat”. Mi se ba-
vimo posljedicama i moja želja jeste da
ljudi počnu preispitivati sami sebe, svoje
vlastite istine. Čini mi se da je publika to
shvatila u svim zemljama u regiji. Liko-
vi u ovom filmu takvi su kakvi jesu i svi
su oni zajedno velike žrtve onoga što se
desilo. Jedino kroz razumijevanje onog

68 30/11/2017 STAV