Page 73 - STAV broj 143

s pažnjom sluša dječije riječi, drugi put mu se činilo ea
da mu se halifa osmjehuje i jedva se suzdržava da ne
prasne u smijeh, treći put je halifa već bio zamišljen euro-asfalt
kao da smišlja uman odgovor na još umnije pitanje. www.euro-asfalt.ba
Kad je priveo kraju svoje “izlaganje”, dječak lagano
podiže glavu i uspravi leđa kao da je svu krivicu baš STAV 30/11/2017 73
tog trena zbacio sa svojih pleća pa napokon može
odahnuti. Gledao je ravno u halifu, a ovaj se zapiljio
u neke hartije na stolu pred sobom i šuti.

“Gotovo je. Naredit će da mi se isplati ono što sam
radio i reći će mi da više ne dolazim. Samo da me neće
obrukati i javno me ismijati!?”, mislio je dječak u sebi.

Halifa ustade, polahko se odšeta do prozora i baci
pogled na minarete na obližnjim džamijama.

“Znaš li ti, Muhamede, da se tvoje ime svakog dana
pet puta spominje na onim minaretima?”, upita halifa.

“Znam”, tiho odvrati dječak.
“A, znaš li mi reći ko je bio Muhammed?”, opet
će halifa.
“Naš Poslanik i naša dika”, odgovori dječak, ali je
po halifinu pogledu razumio da nije dao potpun od-
govor, pa je nastavio: “Sin Amine i Abdullaha, tumač
Časnog Kur’ana, uzor svima nama koji ga slijedimo...”
Halifa je i dalje netremice gledao dječaka, a ovaj
govorio o Muhammedu, a.s., kao da drži kakav vaz
okupljenom svijetu. Kada je halifa pogled ponovo ba-
cio ka minaretima, dječak je osjetio da je vrijeme da
vaz privodi kraju, te je tako i učinio.
“Pametan si ti i čestit dječak, moj Muhamede”,
nastavi halifa, “baš kao što je pametan i čestit tvoj
otac Abdulkerim, koji ti dade to lijepo ime. Nisam
očekivao da će ti moje oslovljavanje s “Dječače” iza-
zvati toliku nelagodu, ali mi je, s druge strane, drago
da je tako. Dugo si mislio o tome. Jesi li nabasao na
kakav valjan razlog ili, možda, svoju pogrešku zbog
koje sam te tako nazvao?”, upita halifa.
Umjesto odgovora, dječak sliježe ramenima i po-
novo obori glavu.
“Vidiš, Muhamede, Allah ti dao svako dobro, ja
neću vaziti niti te kritikovati jer, odmah da ti kažem,
nisi ništa pogriješio. Umjesto toga ću ti otkriti jednu
svoju tajnu koju nikome prije nisam rekao. Zapravo,
možda to i nije neka prava tajna, ali, kako mu drago.
Sve si to o Muhammedu, Allah mu dao dobro i Ovog
i Onog svijeta, lijepo kazao. On je jedne prilike ka-
zao da mi nećemo biti na pravoj vjeri sve dok nam
on ne bude draži od nas samih. E sad, ja se trudim da
budem što je moguće bolji; slijedim ono što je on ra-
dio i klonim se onoga što nam je zabranio, a Allah će
na kraju račun svoditi pa će se sve objelodaniti. Reći
ću ti nešto. Tvoje ime, ujedno i ime našeg Poslanika,
najodabranije je i ja ga nikada nisam izgovorio a da
pri tom nisam imao abdest. Onoga dana se zavrnu-
lo tako da sam bio bez abdesta pa sam ti zato rekao
‘Dječače!’, a ne ‘Muhamede!’, kao što obično činim.”
Dječak je zadovoljno šutio ne mogavši naći pra-
ve riječi. No, to kao da je probudilo oca koji ozarena
lica dodade: “Slavljen neka je Allah koji nam iz Svo-
je Milosti posla Muhammeda, a.s., i koji nam iz Svo-
je Dobrote dade tebe za halifu! Dok je takvih kao ti,
časni halifa, za našu ummu nema brige!”
“Amin!”, kaza halifa, čemu se pridruži i dječak. n