Page 48 - STAV broj 185

DRUŠTVO

podatak ne treba radovati jer je mnogo radna mjesta i onda će tih odlazaka biti
veći broj onih koji su odselili iz Bihaća. manje”, uvjeren je župnik Tomić.
Ističe dobar suživot katolika s musli-
“Ovo je činjenica i čista statistika. Ka- manima i pravoslavcima, odnosno Hrvata
kva god da je situacija, ovi brojevi govore s Bošnjacima i Srbima, kojem sa župnim
sami za sebe. Nema mjesta za paniku. Tre- vikarom Marijem Plavčićem svjedoči od
bamo živjeti i raditi dalje. Kako ljudima kad je na službi u Bihaću.
reći da ovdje u Bosni nema života? Je li “Kao svećenik, nisam imao nikad ni-
to floskula da i ovdje treba živjeti, radi- kakvih problema. Za puk Župe ne mogu
ti, u svom Bihaću, u svojoj Bosni i Her- sad pojedinačno reći. Imao bih neki po-
cegovini, iako znam da iz cijele Bosne i datak da jeste bilo problema, ali mislim
Hercegovine svi idu i negdje drugdje žele da je taj suživot dobar. Većinski bošnjački
živjeti i raditi”, pita se Tomić. narod ima itekako odgovornost za dobre

IPAK IMA ŽIVOTA I NADE međunacionalne i međukonfesionalne
odnose. Neću spominjati riječ tolerancija,
Iako je situacija loša, fra Tomić ističe to je meni premalo, ali ima suživota. Ima
kako ne može nikako da se pomiri i da međusobnog poštovanja. Ja sam to vidio
preko svojih usta izrekne i kaže da nema kad sam obilazio naše obitelji. Zatekao sam
života ovdje. Jednostavno ne može kao sve- u našim obiteljima mnogo Bošnjaka koji
ćenik biti pesimista i ubijati nadu ljudima Grb Župe dolaze i s nama slave Božić. Vjerojatno je
koji misle da se tu može živjeti i raditi. sv. Ante Padovanskog to i za Uskrs. A kad Bošnjaci slave svoje
blagdane, katolici isto tako idu njima. Na
“I ja mislim da se ovdje može živje- idu tamo, žive i rade. Svaka odluka ima svakom takvom mjestu gdje sam zatekao
ti i raditi. Treba raditi malo više, truditi dva lica. Nažalost, ljudi idu gdje misle da Bošnjake, muslimane, susjede, da su došli
se malo više, jer znam da odlazak u ino- im je bolje. Vjerujem i znam da nas ima katolicima čestitati Božić, to je jako po-
zemstvo, u Njemačku i te druge zapadne manje, ali ima nade. Trebamo svi zajedno hvalno. Vjerujem da će se to i nastaviti.
zemlje, nosi sa sobom ekonomsku sigur- raditi, i mi kao svećenici i društvo, i po- Bihać sebi ne smije dozvoliti ništa drugo,
nost, ali je li sve u tome? Vjerujem da i litičari da ljudima koji žive ovdje na po- nego da taj suživot bude još bolji”, poru-
ovi ovdje ljudi koji rade u Bihaću možda dručju Bihaća i cijele Krajine osiguraju čio je fra Bono Tomić, župnik bihaćki.
imaju nešto drugo što nemaju ljudi koji

Najstarije matice, župne matične knji-
ge krštenih, vjenčanih i umrlih potječu iz
Ono što je meni za veličinu Župe Bihać porazno, a zbog 17. stoljeća i za župnika su to najvrednije
čega sam i tužan i žalostan, jeste to da smo imali samo knjige koje predstavljaju neprocjenjivo
jedno crkveno vjenčanje u protekloj, 2017. godini. To je historijsko blago. Pomoću njih, vrlo lah-
premalo i za župe koje imaju mnogo manji broj vjernika. ko dolaze do puno podataka. Svaki vjerski
Mali je broj onih koji se odlučuju za sklapanje braka, što čin, sakrament krštenja, vjenčanja, poko-
treba da nas brine, ističe Tomić pi, vjerno su zabilježeni: “Za trideset, pe-
deset ili stotinu godina, to će biti vrijedni
podaci”, dodao je župnik. n

48 20/9/2018 STAV