Page 69 - STAV broj 185
P. 69

Jugoslavije. Pravo diplomira u Beogradu       mukinja i brekinja. Prirodu, reklo bi se,      isticalo je iz tog magijsko-realističnog
1940. godine.                                 previše tište njene tajne pa je prisiljena da  svijeta Sandžaka, svijeta iz kojeg je kao
                                              nam povremeno pošalje pokojeg Ćamila           dječak izvlačio žive i čudesne slike, si-
    Za vrijeme Drugog svjetskog rata          kako bi se kroz njegove riječi izlanula i      nestezirane zvuke, mirise i boje, da bi ih
službuje u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj       od toga joj odlanulo. Na Sijarićeva usta       pohranio u jezik.
Gradišci i Banjoj Luci. Za sekretara Suda     prozborili su, svojim maternjim jezikom,       Ovdje počinje i završava se suštinska
narodne časti u Banjoj Luci izabran je        gora i voda, i drvo i kamen”, zapisao je       veza između piščevog života i djela. Od
1945. godine, a zatim radi i kao novinar      Marko Vešović, istaknuvši da su u Sijari-      gimnazijskih dana do svoje smrti, Sija-
lista Glas i dramaturg Narodnog pozori-       ću pripovjedač i pjesnik bili nerazdvojni      rićevo mjesto prebivališta nije više ni-
šta u Banjoj Luci. U Sarajevo dolazi 1947.    i nerazdvojivi.                                kada bio njegov rodni kraj. Ipak, sva ta
godine, gdje radi u redakciji lista Pre-                                                     događajnost koja je došla poslije dječaš-
gled, u Glavnom odboru Narodnog fronta            Iako je Sijarićeva naracija epski ši-      tva provedenog u rodnom Sandžaku nije
i redakciji Zadrugara. U literarnu sekci-     roka i razgranata, ona nije lišena lirskih     uspjela da izbriše iz njegovog sjećanja du-
ju Radija Sarajevo dolazi 1951. godine, i     naplavina koje njegovom proznom djelu          boko urezanu prasliku zavičaja. Cijeli taj
tu ostaje sve do odlaska u penziju 1983.      osiguravaju jedan novi estetski kvalitet i     kasniji život za Ćamila Sijarića, pričaoca
godine. Već kao gimnazijalac u Skoplju,       dodatno ga strukturno i semantički pro-        i pisca, predstavljao je priliku da se kaže
Sijarić se bavi pisanjem pjesama, koje su     dubljuju. “Lirizam u njegovom pripovje-        nešto o zavičaju.
objavljene tek 1988. godine (Lirika) i 1990.  dačkom i, posebice, romanesknom opu-           U svom raznovrsnom i po značenju
(Koliba na nebu).                             su predstavlja sredstvo pomoću kojeg on        i obimu velikom pripovjedačkom i ro-
                                              želi da epsku sveobuhvatnost i historij-       mansijerskom opusu, primjećuje Samir
    Njegov raskošni umjetnički dar bio        sku lociranost svoje proze potisne u drugi     Hanuša, Sijarić je reanimirao i literarno
je, prije svega, pripovjedački i na najpot-   plan, stavljajući nam time do znanja da je     zauvijek fiksirao vremenski i prostorno
puniji se način ostvario u mnogobrojnim       centar njegovih interesovanja ne čovjek        daleki i zagubljeni teritorij Sandžaka:
pričama i romanima s temama iz rodnog         u zajednici i historiji, već način na koji     njegove ljude i njihove čudne i neuhvat-
Sandžaka. Dobitnik je više književnih na-     se zajednica i historija prelamaju i pro-      ljive sudbine, njegovu historiju i legen-
grada i društvenih priznanja, a bio je re-    jektuju u svijesti čovjeka”, primijetio je     de, nacionalnu i vjersku isprepletenost
dovni član ANU BiH i ANU Crne Gore.           Samir Hanuša. U tom vezu pripovijesti i        i suprotstavljenost, veličanstvene slike
Pojedina djela Ćamila Sijarića prevede-       pjesme, Sijarić je svijet Sandžaka, Bihora     zavodljive i surove prirode, običaje, je-
na su na ruski, bugarski, engleski, turski,   i Peštarske visoravni u literaturu uveo kao    zik. Njegovo književno djelo je, kako to
albanski, poljski, francuski, njemački,       prostor bošnjačkog magijskog realizma.         primjećuje Dejan Ðuričković “svojom
estonski i mađarski jezik.                                                                   reprezentativnošću postalo sinonim San-
                                              ŽIVOT KAO EVOCIRANJE                           džaka, enciklopedija njegovog duhovnog
    Postoji ta legenda da je nekad neko       PRASLIKE ZAVIČAJA                              i istorijskog života, književni rezime nje-
Ćamilu Sijariću dao Mit o Sizifu Alberta                                                     govih iskustava, obuhvatna, epska slika
Kamija. Kad su se kasnije sreli, pita ovaj        Ćamil Sijarić spada u red najznačaj-       njegove narodne duše”.
Ćamila: “Bogati, jesi l’ osjetio apsurd či-   nijih bošnjačkih pisaca. Potekavši iz cr-      Prema jednoj svojoj posthumno objav-
tajući Kamija?”, a on odgovori: “Jesam.       nogorskog dijela Sandžaka, iz kraja boga-      ljenoj pjesmi, Ćamil Sijarić želio je da na
Zabrinuo sam se. Osjetio sam ja taj ap-       tog epskom i lirskom tradicijom i živom        umoru, u svojim posljednjim satima ze-
surd, pritisk’o me, ne mogu ništa. Al’        usmenom riječju, Sijarić je još kao dječak     mnog života, gleda čađavi zavičajni tavan
odem kod brata u Bijelo Polje i počnem        bio u prilici upiti pulsirajuću mozaičku       nad sobom i da čuje let lastavica. Tako
da kopam. I kopam, i kopam, i znojim se       sliku rodnog kraja. Priče i legende, vje-      nekako umiru njegovi planinci, čijim je
i apsurd ode”, odgovorio je Sijarić, poput    rovanja i praznovjerice, običaji, anegdote,    sudbinama sagradio svoj literarni svijet.
kakvog planinca iz svojih pripovijedaka.      jezik, sve se je to akumuliralo u pamćenju     Ali, kao u inat, završio je okrutno urbano,
                                              mladog Sijarića, rođenog pripovjedača, da      na promrzlom kolovozu jedne sarajevske
    Prema riječima pisca Zuvdije Hodži-       bi u plodnim kreativnim godinama koje          ulice, poginuvši u saobraćajnoj nesreći 6.
ća, Sijarić je imao nevjerovatan dar usme-    su mu predstojale eksplodiralo u vidu          decembra 1989. godine.   n
nog kazivanja, pa je svaku svoju pripovi-     obimnog i relevantnog književnog dje-
jetku prvo ispričao, pa tek onda zapisao.     la. Cjelokupno Sijarićevo pripovijedanje
Pripovjedačko umijeće učio je u rodnom
kraju, što se jasno vidi iz njegovih proza,
uronjenih u jezik i mentalitet tog kraja.
Nigdje svijet Bihora nije vjernije oslikan
kao u Ćamilovim djelima. Iako je sloj lič-
nog osjetan u njegovim djelima, on je tek
površina ispod koje su naslagani slojevi
magijskog i mitskog.

    “I usmenog i pisanog Ćamila Sija-
rića svagda sam doživljavao manje kao
našeg savremenika a više kao mitskog
pripovjedača koji kazuje nešto starije
i dublje, obuhvatnije i važnije, uz to i
uzbudljivije, jer stvarnije i snovitije, od
svakog ličnog iskustva. Kako drukčije,
ako ne mitskim pričaocem zvati čovjeka
koji, najčešće, zapravo i nije pripovijedao
nego se kroz njega sama kazivala ljudska
sudbina kakva je odvajkada? I ne samo
ljudska. U Sijarićevu svijetu pravo na sud-
binu ima i ptica i koza i konj i hrt i bor i

                                                                                                                     STAV 20/9/2018 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74