Page 54 - STAV broj 276

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Sve je stvoreno s mjerom

“POMALO MUHO,

POTLJE ĆEŠ SUHO”

Kad gledamo emisije o životinjama, morskim dubinama i onome što kriju
Piše: u svojoj utrobi ili, općenito, o prirodi i njenim procesima, najkraći mogući
Safet POZDER
opis bio bi samo jedan – mjera. Blagim pokretom usana, umjesto riječi
mjera, kazat ćemo vjera. A i tu sve odiše mjerom, redom i savršenim
skladom. Primjere možemo nabrajati do prekosutra

ako god okrenem, na kraju će biti ahbaba, dedu Mehmeda. Bio je to čovjek bi i rasle one krupne tikve. Valjda bi tako
da vazim, iako mi to nije namjera. u poznim godinama. Nije išao u medresu bilo logično!?”
Ako se i shvati tako, neka bude. niti je izučio kakve nauke, ali sam sigu- Dok je tako dumao, s grane se otrgnuo
KI kad se vazi, treba imati mjeru, ran da se s njegovim vazovima i savjetima jedan orah i pljusio ga pravo u čelo. “Kajem
a upravo o mjeri razmišljam već dugo, i teško mogu mjeriti i mnogi učeni i ško- se, Bože. Ti si Svemoguć i Ti najljepše i s
to s razlogom. lovani. Uz rat bi klanjao teravije i svijet mjerom sve stvaraš”, uzviknuo je umor-
Naime, uvijek me obraduje kad vi- ga zvao samoukim hodžom. ni putnik i naučio važnu lekciju o mjeri.
dim da neko u svom životu okrene novi E, taj moj Mehmed me jednom latio I, zaista, sve je s mjerom – to i Kur’an
list, bilo da se posveti vjeri, nauci, poro- za ruku, privukao sebi i očitao mi bukvi- veli. Kad gledamo emisije o životinjama,
dici, poslu ili nečem petom. Ražalosti me cu. Tražio je da “ohanem malo”, da se ne morskim dubinama i onome što kriju u
jedino to što nerijetko primijetim da se zalijećem i da se ne hrvem s vjerom jer će svojoj utrobi ili, općenito, o prirodi i nje-
pri tom novom početku ne vodi računa o me slomiti. I sad se sjećam njegovih po- nim procesima, najkraći mogući opis bio
mjeri. Posebno se to odnosi na one koji ređenja vjere s baklavom – jedna-dvije su bi samo jedan – mjera. Blagim pokretom
se posvete vjeri. Shvatam da se, uslijed ugodne, ali ako u cugu pojedem tepsiju, usana, umjesto riječi mjera, kazat ćemo
brzog ritma života i svih silnih natruha udarit će mi na nos. Priznajem da ga, na- vjera. A i tu sve odiše mjerom, redom i
materijalizma, duša poželi svoje hrane i prvu, i nisam razumijevao pa ni uzimao savršenim skladom. Primjere možemo
rahatluka. Shvatam i to da, kada se u na- za ozbiljno. No on je svoje savjete mudro nabrajati do prekosutra.
jezdi i moru grijeha okusi slast namaza i dozirao pa sam ostao gdje jesam. Nažalost, Krenimo, recimo, od namaza. Stub
sedžde, čovjek naprosto zatreperi i poleti. moj put i putevi mog tadašnjeg društva vjere, s jedne strane, a s druge, mjera nad
No uvijek pokušam dati savjet da se ima razdvojili su se. Većina ih je “sagorjela”, mjerama. Tačno se zna koliko je namaza
mjera, posebno u takvim obratima i po- vjera ih je nadjačala i danas su od nje po- i tačno se zna kada je koji namaz. U se-
sebno na novom početku. Iskustvo me uči prilično daleko. kundu. Koje je najbolje djelo? – upitaše
da je mnogo onih koji su, nastojeći da, na- Iako dajem sve od sebe, ni izbliza ne Alejhiselama. “Namaz na vrijeme!”, reče
vrat-nanos, dobrim djelima pobrišu prljave umijem biti tako efikasan i uvjerljiv kao on. Jedni su se hvalili da stalno klanjaju,
stranice svog života, sagorjeli i posustali, moj rahmetli Mehmed. A trudim se, za- želeći da skrenu pažnju na svoju pobož-
pa i vraćali se na još niže stepene od onih ista. Razmišljajući o tome i tražeći mje- nost. Impresivno, rekli bismo. Alejhise-
na kojima su bili prije duhovne katarze. ru u vjeri, naiđoh na jednu lijepu hikaju lam nije bio impresioniran. Dao je svoj
Iskreno, nekada sam i sam bio takav. koja otprilike ide ovako: Umorni putnik, recept: “Ja klanjam, ali i spavam.” Drugim
Slast vjere okusio sam u najljepšim dje- usred duga i naporna puta, odlučio je od- riječima, “našao sam mjeru”. Jedna je bila
čačko-momačkim godinama, još davno, moriti se u hladovini na koju je naišao. skoro stalno na namazu, ali je u pauzama
pred odlazak u medresu. Farzovi su bili Opružio se pod stablom oraha (kod nas druge bihuzurila. “Nema u njoj dobra”,
neupitni, sunneti su se podrazumijevali, a bi se reklo da orahov hlad i nije baš za prokomentirao je Alejhiselam. Drugim
nijedna nafila koju sam znao nije me ma- pohvaliti, ali dobro) i počeo motriti gu- riječima, pogubila se, nije shvatila poen-
šila. Postio se ponedjeljak i četvrtak, kao ste orahove grane koje mu praviše hlad. tu i nije našla mjeru.
i bijeli dani, a jutarnji i večernji zikr ni- Primijetio je da se uz stablo oraha uzve- Šta tek reći za ramazan? Red, sklad,
sam propuštao. Vjerujem da sam pričom rala i vriježa tikve, preplićući se s jedrim perfekcija i mjera kojoj se dive i proučavaju
i postupcima skijao po nervima svojih granama stabla. je i oni koji ga ne prakticiraju. Tačno se
najbližih. Jasno, nije bilo loše namjere, “Ovo je besmisleno”, pomislio je, “da zna kad je ramazan, koliko traje i čemu
ali je itekako nedostajalo taktičnosti. I sam ja ovo stvarao, na krhkim vriježama služi. Isto je i s hadžom. Propisi do najsit-
mjere. Imao sam i svoje društvo. Svi smo tikve rasli bi ovi sitni košćuravi orasi, a na nijih detalja precizirani, vrijeme obreda
bili “u pet deka”. Srećom, imao sam i mog jedrom i stamenom stablu oraha cvjetale apsolutno poznato. A zekat? Ko daje, kad

54 18/6/2020 STAV