Page 59 - STAV broj 276

do ceste.” Dok je pušio cigaretu i povlačio bliže. Trenutak poslije jak prasak, bljesak s pogotkom u gusjenicu prvog tenka. Po-
nervozno dim za dimom, doda: “Bez ob- i detonacija. Snažan pritisak skinuo mi je kušao je manevrirati lijevo, ali mu je već
zira na to kakva borba bila žestoka lijevo šljem s glave. Osjetio sam kako mi izvlači nakon nekoliko metara gusjenica spala. S
i desno, ni u kom slučaju bez našeg ličnog utrobu, a onda me baca na zemlju. Tek što naše strane sasula je po njima još jača pje-
dolaska ne krećite u ispomoć.” sam otvorio oči i pogledao iznad sebe, vi- šadijska vatra.
Zadržali su se još malo, a onda otišli niz dio sam kako ogromno stablo jasena pada Iza naših leđa začuo se gromoglasan
tranšeje. Dolje lijevo već je bilo utihnulo, na nas. Stropoštalo se direktno preko nas. zvuk. Poput grmljavine salva teškog kali-
agresor se pripremao za novi napad, to je Debele grane udarile su momka do mene i bra sručila se na agresorske napadače. Naš
bilo sigurno. bacile ga kao krpenu lutku kroz tranšeju. Uz četverocijevni protuavionski top došao je na
Sjedio sam na drvenoj klupi i lupkao jaku huku i lomljavu pao je preko zemunice. kamionu s ceste, pedeset metara iza naših
čizmama o balvan ispred sebe. Prsti su mi Podigao sam se na koljena teško udi- leđa i dočekao agresorske vojnike. Veoma
bili utrnuli pa sam tražio bilo kakav način šući zrak. Čuo sam da Juka doziva, pita hrabar čin na koji bi se bilo ko teško odlu-
da ih zagrijem. Safet mi mahnu rukom da jesam li dobro. Nekako sam mu odgovo- čio. Uz veliki rizik i još veće iznenađenje,
dođem do njega. Ustao sam i polahko kre- rio, ustao i iskobeljao se između debelih uspjeli su u potpunosti zaustaviti napad. Top
nuo, a Juka za mnom. Kada smo stigli, pr- grana koje su bile prekrile tranšeju. Po- je pogađao pragu i tenk direktnim pogocima
stom nam je pokazao prema četničkim li- gledao sam i vidio samo stub koji je ostao dok su pokušavali manevrirati i vratiti se.
nijama: “Pogledajte, tamo pored porušene od ogromnog jasena. Polovica stabla bila Prvi ešalon pješadije bio je praktično poko-
jednospratnice, kraj njene desne strane.” se stropoštala na nas. šen. Jesu li bili ranjeni ili su zalegli, nisam
Snijeg i vjetar bili su prestali pa je vidljivost Svi su bili dobro, samo ugruhani, što od bio siguran, ali ono što je bilo važnije jeste
bila mnogo bolja. Do kuće su bila parkirana detonacije, što od grana drveta koje je palo. to da više nisu išli naprijed.
najmanje tri tenka, a tamo prema cesti bilo Minutu ili dvije poslije, prenu nas bu- Treći tenk izvlačio se najsporije, a onda
je mnogo vojnika u crnim uniformama i s čan zvuk motora. Nisam uspio ni pogledati se, nakon još nekoliko primljenih pogodaka
crvenim beretkama. Bili su čitavom duži- preko grudobrana kad je neko povikao da od četverocijevca, iz zadnjeg njegovog dijela
nom ceste između tih kuća... dolaze tenkovi. Pogledao sam i sledio se od počelo pušiti. Nedugo zatim, izvio se plamen.
Bilo nam je jasno da pripremaju veći na- prizora u mjestu. Dva tenka probijala su se Stao je u pola šikare. Četnici su pokušavali
pad, i to još do mraka. Petnaestak minuta kroz šikaru prema nama, a desno od njih izvući svoje ranjenike dok je “praga” iz nje
poslije pala je minobacačka granata desno još dva tenka i praga. Iza njih je išlo mnogo plašljivo pripucavala. Okrenuo sam se i pogle-
od nas, a onda, za nekoliko sekundi, jedna agresorskih vojnika. Praktično su trčali za dao. Iz cijevi četverocijevca pušilo se, stajao je
i lijevo od nas – sve u razmaku od 50 me- tenkovima pucajući prema nama. na cesti, mirno, ponosno sa svojom posadom.
tara. Juka i ja čekali smo treću. Ako padne Pokušao sam dohvatiti svoj puškomi- Nikad kao tada prema nekom nisam
ispred, znali smo šta slijedi. traljez: desni nogar bio mu je odsječen i osjetio respekt kao prema tim ljudima.
Treća granata doletjela je pravo ispred zavraćen, a drugi geler razvalio je i izbio ga- Bilo mi je drago što su u tom momentu tu
našeg grudobrana, desetak metara od nas. snu komoru. Bio je potpuno neupotrebljiv. bili, neopisivo drago. Od neke dragosti po-
Jaka eksplozija nije bila ni minula kad je Povikao sam da sam bez puške, a neko mi čeo sam im mahati, iako čisto sumnjam da
Juka skočio i povikao: “U zaklon, bježi u reče da vidim u zemunici, ima li šta tamo. su me vidjeli. Ali, eto, to je bio znak moje
zaklon!” Nekoliko policajaca iz Srebreni- Brzo sam ušao. Sve što se moglo naći bile zahvalnosti.
ka čučalo je nepomično ispred zemunice. su dvije papovke. Situacija mi je sad izgle- Juka je bio kod Safeta naslonjen na zid
Jedan ustade i pogleda preko grudobrana, dala još gorom. Uzeo sam jednu od njih i tranšeje i gledao u mene sa smiješkom. “Šta
a onda u nas, govoreći da nema nigdje ni- nekoliko kutija metaka stavio na grudobran. ti mašeš, pa nisu četnici pobjegli od njih već
kog. “Bježi u zaklon”, viknu im Juka, ovo Prvi tenk već je ispalio dvije granate od tvoje papovke”, i prasnu u smijeh. Svi
su koordinate za baražnu vatru. na naše položaje, a ostali su napredovali smo se smijali s nekim olakšanjem. “Joj,
Nije ni izgovorio, uz huk i zvižduk na prema nama. Mislio sam da je to kraj, da dok sam pucao, gledam kako ti nišaniš...
nas se sručila kiša granata. Zabio sam se u je gotovo. Ovoliko brojno nadjačani, bit Podsjetio si me na početak rata”, kroz smi-
usjek u tranšeji i pritisnuo šljem rukama. ćemo pregaženi. jeh je govorio Safet.
Čekao sam samo kad će nam pasti direktno Zatim se začuo topot čizama kroz zale- Vojnici su raskrčivali granje i iznijeli
u tranšeju. Jake detonacije ljuljale su nas u đenu tranšeju. S naše lijeve strane dolazilo dvojicu lakše ranjenih momaka. Suton se
tranšeji, a komadi zaleđene zemlje s grudo- je dosta naših vojnika. Bilo ih je najmanje spuštao nad Jagodnjak donoseći s vjetrom
brana padali su po nama. A onda huk i jaka trideset. Odmah su prihvatili borbu. Za- nove sitne pahulje. Ali taj mi vjetar više nije
detonacija blizu nas. glušujuća pucnjava iz dosta naših cijevi smetao, nije bilo ni hladno. Nisam bio ni
Granata velikog kalibra pogodila je lijevo usporila je agresore. A onda, desno od nas, gladan ni žedan. Ništa više nije bilo važno,
od naše zemunice. Za njom još jedna, i još odjeknula je jaka detonacija koja se stopila ništa osim toga da sam živ. n

STAV 18/6/2020 59