Page 63 - STAV broj 276

Kad su se s terena počeli javljati i pitati “Stanje na frontu bilo je nisam vidio ostatak kolone. U tom mo-
šta se to dešava ovamo, Osman im je od- mentu se začuo pucanj s neprijateljskih
govarao: ‘Ma napila se neka budala, baca- preteško, nadljudskim smo položaja i pala je granata na jedno drvo u
la bombe i pucala.’ A onda zovu i javljaju naporima danju branili toj šumi. Vojska se razbježa, neki su otiš-
da su primijetili nekoga i traže da im se li pod neki magazin koji je u prizemlju
uputi neko od diverzanata, koji su u tom linije, a noću vraćali bio izidan betonskim blokovima. Vratio
momentu već bili zarobljeni. Osman im sam se da vidim da nije kome šta bilo, kad
kaže da će sve ubrzo biti riješeno i da oni izgubljene položaje. Žao mi Osman stoji ranjen uz jedno drvo i jedan
samo dobro paze. Kada je i tamo krenuo je što sam u tih dva mjeseca mladi vojnik ga drži. Kad sam im prišao,
naš napad, javio im je da ipak niko ne onaj vojnik je otišao. Držim ja Osmana
može doći u ispomoć jer su i ovamo be- propustio skoro sve lijevom rukom, a već čujem kako se guši
laji i da je dobio upute da je najbolje da dženaze svojih saboraca, u krvi. Samo mi je rekao: ‘Veljo sine, ne
se predaju. I predavali su se. U toj akciji daj, umri ja.’ A bio je ranjen u vrat i u
smo zarobili oko 350 neprijateljskih voj- pa i Osmanovu, jer se nije stomak. I ja vadim zavoj i nemam sna-
nika i velike količine naoružanja”, prisje- ge povrijeđenom desnom rukom skinuti
tio se Nermin Šabić. moglo dobiti slobodno ni najlon sa zavoja. Tad dolazi Šere Kekić i
U vrijeme Osmanove pogibije Nermin tih sahat-dva vremena. jedan Pilić. Šere uze nož, razdera Osmano-
je sa svojim vodom bio udaljen nekoliko vu kožnu jaknu i dođe do rane. Dok sam
kilometara od tog mjesta. Kako kaže, i U tužnom sjećanju na držao ruku na rani na vratu, Osmana je
danas žali što nije bio u prilici otići na oblio krupan znoj po čelu. Tu smo ga onda
Osmanovu dženazu: “Stanje na frontu mog saborca ima i jedno unijeli u jednu kuću i pozvali sanitet da
bilo je preteško, nadljudskim smo napo- dobro koje se zove Haris, ga previju. Nije njemu bilo spasa jer mu
rima danju branili linije, a noću vraćali je bila presječena arterija na vratu. Dok
izgubljene položaje. Žao mi je što sam u Osmanov sin jedinac, koji smo ga nosili od mjesta gdje je pogođen,
tih dva mjeseca propustio skoro sve dže- je skoro svaki put bio govorio sam ostalima da mu malo podi-
naze svojih saboraca, pa i Osmanovu, jer gnu noge, da mu se krv ne sliva iz mozga.
se nije moglo dobiti slobodno ni tih sa- tema naših razgovora uz Međutim, on je ubrzo podlegao. Možda
hat-dva vremena. U tužnom sjećanju na ni 5-10 minuta nije bio živ. Da je odmah
mog saborca ima i jedno dobro koje se Osmanove HB cigarete”, tu bio sanitet, možda mu se i moglo po-
zove Haris, Osmanov sin jedinac, koji je kaže Nermin Šabić moći”, kaže Veljun.
skoro svaki put bio tema naših razgovora Po Veljunovom kazivanju, Burza je
uz Osmanove HB cigarete.” bio dobar borac, uvijek odlučan i od onih
pa smo se uslijed velike pucnjave morali koji su smjeli ići gdje god zatreba. “Više
“VELJO SINE, NE DAJ, UMRI JA” vratiti. Kad smo javili Naniću da ne ide, puta smo se borili zajedno. Prvi put smo
U vrijeme pogibije u neposrednoj dobili smo nove upute i krenuli drugim bili skupa na Kestenovačkoj Glavi kad je
Osmanovoj blizini bio je i Nijaz Veladžić putem. U blizini stadiona popeli smo se uz poginuo Kenan Duraković. I u ‘Brezi ‘94’
Veljun, tadašnji komadir čete “Hamza”. jednu veliku stranu. Ja sam išao na čelu, a smo bili zajedno. Tu sam mu pomogao da
“Na dan pogibije Osman je imenovan za Osman na začelju kolone. Kad smo došli ga četnik ne upuca. Onda na Ostrožnici,
mog zamjenika jer sam se ja taj dan vra- do naših minobacačlija na Vrnogračkoj u vrijeme forsiranja rijeke Une. Pored
tio s bolovanja. Otišli smo u Vrnograč sa Glavici, primijetio sam da se Osmanu ne svih ostalih nevolja koje su nas pratile, u
zadatkom od komandanta Nanića da ode- ide baš i da uvijek zastajkuje, što mu ni- tih desetak dana tu smo osjetili i iskustvo
mo u ispomoć na Vrnogračku Glavicu, na kad nije bilo svojstveno. Kad smo krenuli, gladi, koje se teško može dočarati. Sjećam
mjesto Mušmulja. Nakon prvog pokušaja, Osman se pomjerio sa začelja 15-ak mje- se dobro kad smo treći dan pojeli glavi-
bili smo primijećeni s Mehurića Glavice, sta naprijed. Kad sam zamakao za okuku, cu kupusa koju je Osman donio odne-
kud. Nas četverica smo isjekli tu glavicu
Porodica sirova kupusa na četiri dijela i pojeli je.
Burzić sa Kažu da svaki borac obično osjeti smrt.
džematskim Mislim da je i Osman osjetio da će pogi-
imamom
Senadom nuti”, dodao je Veljun.
Aljićem i Brat Nermin Osmana pamti po oštrini
njegovom i autoritetu kojim je zračio. “Kao što to
suprugom
obično biva i kod ostale braće, i Osman
je za mene kao stariji brat i već prekalje-
ni borac bio veliki uzor. Kad bi on nešto
kazao, to je moralo biti tako. S njim sam
naučio voziti traktor i kositi travu. Po-
ginuo je sa svega 23 godine. Trebalo je
s tako malo godina ‘moralisati’ pred 90
ljudi. To je dovoljan pokazatelj kakav je
borac i straješina bio. Često se pitam koga
bi današnji momci njegovih godina mo-
gli voditi. Neki datumi se čovjeku urežu
u sjećanje za cijeli život. Meni je to bio 9.
juni 1995. godine, dan kad je on poginuo.
Taj petak nikada ne mogu zaboraviti.” n

STAV 18/6/2020 63