Page 64 - STAV broj 276

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Konačna želja jeste autocenzura

NEVIDLJIVA

ŠKOLA CENZURE

Jedan slučajni susret s cenzorom ostao mi je duboko urezan u
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ pamćenju. Očekivao je možda da ću nešto reći i da sam zato tražio
pravi izraz. Samo sam se nasmiješio. I on. Kao da razumije. Jedino
što sam se nešto kasnije sjetio Drage Jančara, mog prijatelja iz
mladosti, koji je u svojoj drami Veliki briljantni valcer ljude njegova
zanimanja nazvao “stručnjaci za metafore”

abrane su rijetko javne. Uglav- Navrh jezika mi je bilo pitanje ima li I prizor iz ruskog vagona u kojem su
nom su tajne. kod njih škola za to, ali nisam ga izgovorio jedino mene pretresli. Bio sam siguran da
Kad je zabranjeno djelo, zabra- jer sam odgovor otprilike ionako znao. je to zbog moje antitotalitarističke drame
Znjen je i onaj što ga je načinio. Bilo je to u lijepom gradu na sjeveru koja govori kako se jedna bosanska sud-
Nevjerovatan je osjećaj kad se bliski u koji je živio svoje zabrane. bina ovdje kristalizirala (koliko je samo
prolazu čine da te ne poznaju. A iza sve- Pamtim taj grad po događajima koje vremena i čitanja prošlo na važnim mje-
ga je neka odluka od krutog papira na sam iz imena političara tog doba sročio stima prije nego što je konačno postavlje-
čijem dnu se topi vosak, crveni ili bijeli, kao basnu: Sloboda je utekla. Zarobili su na). Kad je prostor bio otvoren, najednom
svejedno, i u nj utisne poznati žig s pr- Cara, srušili Hrast, a na čelo države do- se pojavilo nekoliko takvih tekstova. Pre-
stena koji odlučuje, pečatnjaka. Tako je šao je Gusak. Na kraju baršunaste basne traživač je u putnoj torbi našao zamotu-
bilo nekad. Danas je sve to jednostavnije. došli su vojnici iz druge zemlje. I spa- ljak u novinskom papiru i pobjedonosno
Jedan slučajni susret s cenzorom lio se mladić. uzviknuo: “Šta je to?”
ostao mi je duboko urezan u pamćenju. Jedino slobodno mjesto bilo je za “Lav”, odgovorio sam. Gledao me
To se dogodilo u gostionici na sjeveru. njegovim stolom. je blijedo, a onda odmotao papir i vidio
Bio je ispaćen i umoran čovjek. Kao I onda je to kazao kao da me je znao. Lava Nikolajeviča u kineskom srebru,
da danima nije spavao. Ovdje je bio u Kao da me je očekivao. zastalog u šetnji. Maločas je, bar njemu,
potrazi za okrepljenjem. Nismo više razgovarali o mom poslu. ličio na pištolj.
Nisam znao ko je dok mi to nije Niti o njegovom. Prije mnogo godina dobio sam ponudu
sam rekao. Ipak, pisac u meni igrao se s njegovim da napišem knjigu o Aliji Sirotanoviću.
A rekao je to jednostavno kao da imenom koje bi odgovaralo zanimanju. Prihvatio sam je s velikim
se samo po sebi podrazumijeva. Posao Muhur? Nikako. Žig? Višeznačno. Pečat? zadovoljstvom.
kao posao. Jasno, ali nekako nedovoljno. Štambilj? To je bilo upravo u vrijeme kad sam
Ljudi to obično kriju. Možda... Izvadio sam iz jakne mali rječnik istraživao mogućnosti dokumentaristič-
Ljudi koji od drugih ljudi bolje zna- i pronašao u njemu riječ koju sam tražio. ke proze.
ju šta se smije, a šta ne smije. Razitko. Čovjek za stolom gledao me ra- Na neki način narcisizam Trumana Ca-
Jer im je tako rečeno. doznalo. Očekivao je možda da ću nešto potea dao je zamah tom žanru. On se sam
I oni koji su dobri u svom poslu istra- reći i da sam zato tražio pravi izraz. Samo nazivao začetnikom. Opetovano je tvrdio.
žuju i najmanje zakutke kako bi loše mi- sam se nasmiješio. I on. Kao da razumije. Nonfiction novel. Za njega je to zapravo
sli onemogućili i njihove mislioce priveli Jedino što sam se nešto kasnije sjetio bilo otkriće i početak kraja njegova pisa-
tamo gdje im je mjesto. Drage Jančara, mog prijatelja iz mlado- nja. Golemo iskušenje u svakom slučaju.
Podočnjaci i smorene oči svjedočili sti, koji je u svojoj drami Veliki briljantni Prije izdavačeve ponude, u studentskim
su da je i ove noći nešto pažljivo čitao i valcer ljude njegova zanimanja nazvao danima, bavio sam se idejom oblikova-
onda – zabranio. Mislio sam o toj slici “stručnjaci za metafore”. nja činjenica o tri zločina u Bosni koji su
dok sam gledao njegovo lice. Nasmiješio sam se. na neki način potresli svijet. Svaki je bio
Nehotice mu pogledah ruke. Kvrga- Koliko je samo asocijacija teklo kroz drukčiji i otkrivao viđenje odnosa sa svim
ve. Žilave. Na njima nije bilo prstena. moje misli... Čitav vodopad. onim što smo smatrali novim životom.

64 18/6/2020 STAV