Page 61 - STAV broj 276

je u Bužimu, a srednju u Velikoj Kladuši.
Vojni rok u JNA služio je u Slavonskom
Brodu. U redove Armije RBiH uključio
se na početku Agresije na Bosnu i Her-
cegovinu. Prošao je sva značajnija rati-
šta i sudjelovao u većini bitaka, od “Mu-
nje ‘93” i “Breze ‘94”, preko “Bosanske
bojne”, potom “Februarske ofanzive” i
forsiranja rijeke Une, do desetaka akcija
za vrijeme prve i druge autonomije. Tri
je puta ranjavan, prvi put 23. decembra
1993. godine u rejonu Todorova, potom
11. juna 1994. u rejonu Tabakovića, te 21.
novembra 1994. u rejonu Metle. Više je
puta pohvaljivan od komandanta brigade
i komandanta korpusa. Nepuna dva mje-
seca prije pogibije, 15. aprila 1995. godi-
ne, odlikovan je značkom “Zlatni ljiljan”.
Poginuo je 9. juna 1995. godine u rejonu Pred obavljanje
Sadikovića, općina Velika Kladuša. U vri- namaza na Ćorkovači,
stoji peti zdesna
jeme pogibije bio je komandir 1. voda, a
ujedno i pomoćnik komandira za moral svijesti, a onda me je Osman probudio i
u četi za specijalne namjene “Hamza”. odveo do saniteta. Sve se to desilo na lo-
kalitetu Ćulumak. U neposrednoj blizini,
U RAT S PIŠTOLJEM SA SAMO JEDNIM dan nakon mog ranjavanja, poginuo je i
METKOM Šeherzad Šarić”, priča Durić, ističući da
Osman Burzić pripadao je generaci- se Osman Burzić prema svakom zadat-
ji mladića čije je djetinjstvo bilo prožeto ku odnosio s maksimalnom ozbiljnošću.
bezbrižnim životom na selu, pomaganjem Po kazivanju brata Nermina, Osman je
roditeljima i odlascima u školu i mekteb. krajem 1993. godine odlučio preći u četu
Majka Arifa sa sjetom se prisjeća Osma- “Hamza”. “Svemu je prethodila situacija
novog odrastanja: “Osman je bio jedno kada je za jednog neprijateljskog napada u
od šestero djece i ujedno stariji od dvoji- Todorovu u vrijeme ‘prve autonomije’ na
ce sinova. Kako je muž Sulejman radio u borbenom položaju ostao sam. Razočaran
Njemačkoj, Osman je rano naučio raditi i neodlučnošću nekih saboraca, odlučio je
poslije škole je kosio travu, vozio traktor, preći u četu ‘Hamza’, govoreći: ‘Ili ću se
dio pšenično kolje i mnogošta još. Nakon boriti kako treba ili neću nikako.’ Prvo je
srednje škole, položio je vozački ispit i bio u trećem, a kasnije je prebačen u prvi
otac mu je kupio automobil ‘Yugo’. Onda vod ‘Hamze’, što mu je dugo bila velika
odlazi služiti vojni rok i početak rata u želja. Na kraju su ga stavili za zamjeni-
Hrvatskoj zatječe ga u Slavonskom Bro- Sa suprugom ka komandira čete ‘Hamza’, prvo Šefiku
Elvirom i sinom
du, odakle mimo vlastite volje, s ostalim Harisom Aliću, a onda i Nijazu Veladžiću Veljunu”,
regrutima, biva angažiran na hrvatskom kazuje Osmanov brat Nermin Burzić.
ratištu. Ubrzo nakon što su oficiri JNA čete Trećeg bataljona. Na čelu voda bio je
pobjegli, mladi regruti su se predali hr- Safet Durić. “Iako najmlađi, Osman je bio PRETEŠKA SITUACIJA ZA SVAKU
vatskoj vojsci i poslije nekoliko dana su jedan od mojih najboljih boraca. Uvijek MAJKU
pušteni kućama. Osman je došao kući vrlo poslušan i krajnje zahvalan kao bo- Osmanovo treće ranjavanje bilo je naj-
sredinom septembra 1991. godine. Iste rac i starješina. Nije njemu bilo poniže- teže. Zbog povreda ruke i kuka, na bolo-
se jeseni i oženio suprugom Elvirom. Po- nje obavljati bilo koji zadatak, pa čak ni vanju je ostao duže od 5 mjeseci. “Jedno
četkom rata, u vrijeme neposredno pred posao kurira. Bio mi je desna ruka sve do vrijeme ležao je u Domu zdravlja u Ca-
osnivanje TO Bužim, s trojicom komši- mog ranjavanja. Kao dobar organizator, zinu. Kad su ga prebacili u stacionar u
ja je krenuo na seoske straže. Išli su na imao je vrlo utegnuto odjeljenje u kojem Bužim, nije htio tu biti pa je došao kući
Burzića Brdo, Ćorića Glavicu, Palijan, pa je sve vrijeme vodio glavnu riječ. U po- i svaki je dan išao pješice u Bužim na
onda prema Radoču. Imao je vojnu uni- četku smo išli na liniju na Dobro Selo i previjanje. Početkom maja 1995. godine
formu koju je donio iz JNA. Ubrzo nakon Ćorkovaču, a početkom ‘autonomije’ na ponovo je pozvan da se javi u komandu.
toga krenuo je na liniju. Sjećam se da je ratište u naselja Liskovac, Hadžiće, Čajiće Kad se vratio, rekao nam je da mora ići
početkom rata imao jednu bombu te pi- i Todorovo. Kad smo se vratili iz Hadžića, na liniju. A ja mu kažem: ‘Kakvu liniju,
štolj sa samo jednim metkom. Tu bombu naš vod je raspoređen u Jurišni bataljon. sinko, vidiš li ti da svi iz ‘Hamze’ izginu-
je dugo nosio na liniju i bacio ju je tek na To je bilo oko 20. decembra i odmah smo še?! Ginu borci, ginu komandiri. Kako je
prvoj autonomiji. Kasnije je sebi nabavio išli vraćati izgubljene položaje u Todoro- krenulo, i ti ćeš, Bog zna najbolje.’ Kaže
pušku i ostalo naoružanje.” vu. U tim borbama ja sam ranjen, a dva on meni: ‘Ma ne mogu ja, mama, biti kod
Od početka rata pa sve do formiranja ili tri dana kasnije i Osman je. Sjećam se kuće, a ljudi ginu.’ Onda mu predložim
Jurišnog bataljona 19. decembra 1993. go- da je pala jedna bomba iza naših leđa i da se ne vraća u ‘Hamze’, da ide u neku
dine Osman je bio u sastavu trećeg voda da je nas 5-6 vojnika detonacija izbaci- drugu jedinicu gdje će biti manje izložen
iz Zaradostova, koji je bio u sastavu prve la napolje. Ja sam neko vrijeme bio bez borbama. Kažem mu: ‘Sinko, nemoj biti

STAV 18/6/2020 61