Page 73 - STAV broj 276

Nigdje ničeg. Ovi su stećci, kao i toliki drugi mraku našeg zaborava, rastaču se te neka- zemlju sve do streha. Ono što je ostalo od
širom zemlje, prepušteni sami sebi i vreme- dašnje grdosije ili bježe pod zemlju. Kažu njega na površini zamaskirano je mahovi-
nu i, još gore, onima kojima smetaju, jer tre- da je Šefik Bešlagić, jedan od najpoznatijih nom. Ako je sastružete, s njegovog krova
ba podizati nove građevine i probijati nove istraživača stećaka, krajem šezdesetih godina pred vašim očima ukazat će se tek tragovi
bespotrebne puteve da ne bi savremeni čo- prošlog stoljeća na ovom mjestu zabilježio slova. Niko više ne može raščitati ovaj nat-
vjek gubio svoje dragocjene sekunde vrednije 59 pravih grdosija, i to šest sljemenjaka i 53 pis. Da to prije osamdeset godina ne uradi
od svih života do sada rasutih licem Bosne. sanduka. Pola stoljeća kasnije, stručnjaci koji Šefik Bešlagić, ne bismo ni znali šta piše.
Skrajnuti ustranu, zavučeni u trnje, su obrađivali ovu nekropolu da bi je upisali Ovdje, pod ovim kamenom, leži mladić
podsjećaju na grupu pasa lutalica. Eto, taj na Listu nacionalnih spomenika, izbrojali koji nam poručuje: “Ase leži Bogčin, kne-
sljemenjak s postoljem, koji stoji uspravan i su 54 stećka – netragom su nestala tri slje- za Stipka Ugarčića sin, na svojoj zemlji, na
nenačet, skupa s onim sandukom na drugoj menjaka i dva sanduka. Otad ih niko i ne plemenitoj. Družino, žalite me. Mlad sih
strani kojem su odvalili dio tijela da bi mogli broji i niko ne vodi nikakvu brigu o njima. sega svita otidoh, a jedan bih u majke. Ase
provući cestu, podsjeća na predstražu, samo Samo ovo trnje zna koliko ih je još razbijeno pisa Ugarak.”
njihova tijela, zategnuta u oprezu, vide se u ili zauvijek skrajnuto ispred naših očiju, iz Nerado su na Krupcu, pa i u cijeloj
potpunosti. Ostali članovi ovog nepoželjnog kojih se, umjesto suza saosjećanja, slijevaju vrhbosanskoj kotlini, preci naši uklesivali
čopora svojim zabrinutim pogledima vire potoci pohlepe. Da čovjek vrisne od muke svoje misli u kamena tijela stećka. Kao da
iz šiblja. U njihovim očima cakli se strah u mrko čelo Igmana. nisu imali šta da nam poruče, ili su jedno-
pred najezdom životinje koja se davno ne- stavno znali u šta će nas vrijeme pretočiti
kad osovila na zadnje noge i lomi sve pod BOGČINOVA MOLBA i kako ćemo se odnositi prema onome što
svojim nemilosrdnim koračajima. Evo ga, jedini stećak koji nosi natpis, je njima bilo sudbonosno važno. U svih
Veliki sanduk odmah do jedinog ste- sakriven pod krošnjom drijena, gotovo je stotinu godina, koliko su u meso livade
ćka koji je ostao gord i uspravan davno je cio potonuo. Veliki sljemenjak zabio se u Crnač Kotorani slagali svoje mrtve, kako
prevrnut i većom svojom polovinom po- su to utvrdili Šefik Bešlagić i Marko Vego,
tonuo je u zemlju. Očito da je neko ovdje našao se samo jedan koji je imao potrebu
prokopavao u potrazi za blagom o kojem Taj asfaltni put što se usred da trag svog bola utisne u kamen i sačuva
šapuću drevne legende. Do njega, sakriven ga za nas, da ga i mi šesto godina kasnije
pod krošnjom drijena, čuči sljemenjak. U oštre krivine, odmah iza probudimo u svom srcu. I umjesto da se
trnju pod orahom čija krošnja dominira poravnamo s tim bolom, jer ne bijaše tako
prostorom sakrilo se nekoliko stećaka. Uz benzinske pumpe, i hotela davno kako smo na sve strane ove zemlje
njih, zaštićeni krošnjom razgranalog veli- i konobe i autopraone, oplakivali prerano otišlu mladost, mi sto-
kog drijena, leže sanduci pod teretom sra- jimo danas naspram Stipka Ugarčića i nje-
mote potonuli u zemlju kao da hoće cijelo odvaja s magistralne ceste gove boli potpuno ravnodušni.
svoje tijelo zagnjuriti u mrak zemlje da ih A možda je Bogčin poginuo baš u ratu.
niko više ne vidi. A svako ko se na bilo koji kojom se iz Sarajeva izlazi Iako ni o njemu, ni o njegovom ocu, ni o
način bavio stećcima i danas će vam kazati na jugoistok, presjekao dijaku Ugarku historičari nisu našli drugih
da su najveći klesani baš ovdje, na Krup- podataka, ipak, i Bešlagić i Vego su se složili
cu onkraj Sarajeva, pod Ilinjačom, brdom je nekropolu napola. Na da je ovaj stećak položen u prvoj polovini
na kojem su, eno, vidiš li ga, sred zidina iz lijevoj strani hrbat stećka 15. stoljeća. Nema dramatičnijeg razdoblja
vremena stare ere, udarili ogroman repeti- u povijesti srednjovjekovne Bosne. Ne samo
tor k’o trn zaboden u tabane neba. Ali, ta strči nad rubom asfalta, da se to doba završilo konačnim udarcem
grandioznost ne vidi se više – krupački su najmlađem evropskom kraljevstvu već je
stećci potonuli u zemlju od stida. njega su morali dobro cijelo bilo ispunjeno stalnim sukobima iz-
U produžetku, u gustom šiblju koje se okruniti da bi provukli među članova porodice Kotromanića, koji
proteglo rubom livade, sakriveni od svakog su se bespoštedno borili za prijestol nakon
pogleda, ostavljeni da ih vrijeme kruni u svoje mašine smrti kralja Tvrtka I, i bilo je ispunjeno

STAV 18/6/2020 73