Page 75 - STAV broj 276

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Rukopis koji je preživio strijeljanje
LJUBAV U SUDIJSKOJ

NADOKNADI

Odjednom, a ponukan stanjem u kojem moj sin jeste, bljesnu mi
gruba, neartikulirana misao kako život svagdašnji sadrži u sebi mnogo
drugih života, a odmah potom i druga, uobličenija i smislenija: naš
biološki život, ma koliko trajao, sadrži u sebi obilje manjih ili većih
Piše: života koji također imaju svoje razvojne faze: rađanje, rano djetinjstvo,
Sadik IBRAHIMOVIĆ
djetinjstvo, pubertet, mladost, zrelost, starost i smrt. A moj sin je
upravo odživio jedan takav život i zato ga tako jako boli

ščitavam sedam-osam rukom pisanih Gledam u njega onakvog nikakvog i rečenicu, dvije, a katkad, za boljeg raspo-
stranica proznog teksta, radnu verziju jedva se suzdržah da ne uskliknem – Aha, loženja, čak i poduži pasus.
mog započetog i nikad dovršenog krat- evo je! Ideja! Ideja za novu knjigu, odlič- Napokon, kad sam od planiranih dva-
Ikog romana. Sin mi je donio taj rukopis. na, obećavajuća. desetak priveo kraju prvi odživljeni život,
Našao ga je u svom stanu, pročitao, pomi- Dignem se, odem u drugu sobu, uz- tekst koji me je u svakom smislu podo-
slio da je omaškom zaturen, zagubljen, da mem sa stola pretrpanog knjigama najo- bro namučio, pažljivo ga pročitao i naglas
će mi zatrebati, da je pronašao nešto vrijed- bičniji papir i, onako snogu, napišem na- rekao – Da, to je to!, desila se promocija
no, pa se zamahsuzio, čak je, veli, očekivao slov: Svi moji životi. Gledam, lijep naslov, knjige izvjesnog autora, a moj i njegov
da će me prijatno iznenaditi, obradovati. pa ne budi mi mrsko, sjednem i napravim naslov knjige bili su gotovo identični.
Hvala mu, ali obradovao me nije, a nije kroki, grubu skicu za tekst u koji ću, daka- Gledam televizijski prilog, slušam
zato što sam odavno digao ruke od rada ko promišljeno i selektivno, slagati jedan hvalospjeve o knjizi i autoru; autor, opet,
na tom tekstu, nažalost, silom prilika iliti po jedan odživljeni život, hronološki ili govori o ideji, strukturi, sazrijevanju tek-
uslijed zaista krajnje začudnih okolnosti, ne, u tom trenutku nisam bio posve si- sta... Slušam, ista ideja, struktura, sazri-
a bilo je to ovako: Prije koju godinu sin i guran, ali to je, u odnosu na samu ideju, jevanje teksta, skoro pa isti naslov... Pa,
ja sjedimo u dnevnoj sobi. On je utučen, bilo manje važno. dobro – razmišljam nimalo razočaran
deprimiran, skamenjenog lica i pogleda Nakon sat ili dva, ulazim u dnevnu nakon odgledanog priloga – obejanila
netremice zuri u pod, djevojka ga je osta- sobu, a sin ozaren, blista, iz krupnih mu, nam se ista ideja, zna se to katkad desiti,
vila ili su se posvađali, ja, opet, nisam ni tirkiznih očiju isijava neopisiva sreća. on je bio brži, preduhitrio me i šta se tu
pokušavao utješiti ga, besmisleno je tješi- – Čuo si se s njom – rekoh. može. Ništa.
ti neutješnog čovjeka, helem, sjedili smo – Da, zvala me je, pomirili smo se. Dižem se, odlazim u sobu, uzimam
tako bez riječi poput dva obeznađena bro- – Drago mi je. Doduše, sad ste u su- tekst, polahko i bez huje cijepam stranicu
dolomnika, a njegova patnja, patnja koja je dijskoj nadoknadi, ali i to je nešto. po stranicu, gužvam ih, stavljam u plas-
snažno emanirala iz cijelog njegovog bića, – Kakva sudijska nadoknada?! O čemu tičnu vrećicu i odlažem u kantu za smeće.
ispunila je sobu zastrašujuće lošom energi- pričaš? Trljam dlanom o dlan, kao da sam
jom i mogla se gotovo pa opipati. – Pa, vidi... Ma, ništa, ja to onako, upravo uspješno završio kakav mučan a
Odjednom, a ponukan stanjem u ko- neka vam je sa srećom. neodložan posao, vidim, sin zalegao, te-
jem moj sin jeste, bljesnu mi gruba, ne- Na spisateljskom uobličavanju ideje lefon mu u rukama, blaženi osmijeh na
artikulirana misao kako život svagdaš- kojom sam u početku bio oduševljen, a što licu, piše poruke djevojci zbog koje je ko-
nji sadrži u sebi mnogo drugih života, a će, opet, tako to vazda biva, brzo splasnu- liko jučer silno i neutješno patio.
odmah potom i druga, uobličenija i smi- ti, transformirati se u ozbiljan, zahtjevan, Očito, pomislih dok ga gledam, nji-
slenija: naš biološki život, ma koliko tra- počesto mukotrpan posao praćen mnoš- hova sudijska nadoknada još traje i bi
jao, sadrži u sebi obilje manjih ili većih tvom dilema i autorskih zapitanosti, radio mi drago što sam pogriješio u procjeni,
života koji također imaju svoje razvojne sam pomalo i rijetko, no nije ni bilo po- jer, sinu mi i to, sretni ljudi naprosto
faze: rađanje, rano djetinjstvo, djetinjstvo, trebe za žurbom: neopterećen rokovima su sretni, nikakve tu osobite mudrosti
pubertet, mladost, zrelost, starost i smrt. i svjestan da ću izdavača za ovako konci- nema, a oni koji to nisu, ili ih sreća ri-
A moj sin upravo je odživio jedan takav piran tekst teško naći, pisao sam kad mi jetko posjećuje, šute, trpe, nose svoju
život i zato ga tako jako boli. se pisalo, kako rekoh, rijetko i sporo, tek muku i pišu knjige. n

STAV 18/6/2020 75