Page 74 - STAV broj 276

KULTURA

Evo ga, jedini stećak koji
nosi natpis, sakriven
pod krošnjom drijena,
gotovo je cio potonuo.
Veliki sljemenjak zabio
se u zemlju sve do streha.

Ono što je ostalo od njega
na površini zamaskirano
je mahovinom. Ako je
sastružete, s njegovog
krova pred vašim očima
ukazat će se tek tragovi
slova. Niko više ne može
raščitati ovaj natpis. Da
to prije osamdeset godina

ne uradi Šefik Bešlagić, ne
bismo ni znali šta piše

župu Vrhbosnu, čije sjedište bijaše grad
čudna naziva – Hodidjed. Silna vojska bu-
dućeg hercega, izmiješana s osmanskim
janjičarima, došla je preko Čemernog i,
prejahavši Trnovo, spustila se dolinom
Željeznice. Ovdje, na ulazu u vrhbosan-
sku kotlinu, dočekala ih je vojska Niko-
le i Petra Pavlovića i tu se zadjenula od-
sutna bitka.
U tom bratoubilačkom metežu možda
je glavu izgubio i naš Bogčin, koji i svoju
družinu, zasigurno braću po oružju, jer dru-
ge braće nije imao, poziva da se pridruže
pravim ratovima između velikaša, takozva- Historija kazuje da se nakon smrti Pa- njegovoj majci u žalosti. Bože veliki, koliki
ne rugsaške gospode, pripadnika tadašnjih vla Radinovića, koji je ubijen iz zasjede je bol razvaljivao utrobu majke tog dana u
najbogatijih bosanskih porodica Hrvatinića, 1415. godine pod Kraljevom Sutjeskom, kojem je sina u cvijetu mladosti davala cr-
Pavlovića i Kosača, koji se nisu libili da se, a sahranjen je tu, blizu, gore na Pavlovcu, noj zemlji, ovdje, na Crnču, pod Ilinjačom,
zaslijepljeni borbom za prevlast, udruže i sa novopečeni humski vladar Stjepan Ko- naspram grbavih leđa Igmana? Pa neka se
samim Osmanlijama. Bilo je to doba kada sača okomi na Pavlovića posjede, i da bi sve završi s ovim pitanjem koje neutješno
su oko čovjeka na sve strane nicali nepri- ih lakše pridobio, udruži se on s Osman- traži da se odgovorom na njega poravnaju
jatelji, a smrt disala za kragnom. lijama. Godine 1435. provališe Kosače u tolika pusta bosanska vremena. n

74 18/6/2020 STAV