Page 79 - STAV broj 342

pozicija triju “zaraćenih strana”: Naime, Weber je iz Diltheyevog i
pozitivizma, historizma i neo- Rickertovog razumijevanja duhovnih
kantovske filozofije. Autor je pri- znanosti i kulture dosljedno (i to do-
tom uspio zadržati terminološki sljednije od svih!) izveo konsekvence
i analitički prijemčiv pristup, od presudne važnosti za sociologiju:
ispisujući ovaj tekst tako da ga da njezin predmet nije i ne može biti
bez napora mogu iščitavati, na- isti niti sličan predmetu prirodnih
primjer, za ovu oblast nadareniji nauka, da su pojmovi društva i po-
ili zainteresiraniji maturanti. U vijesti u domenu kontingencije, da
središtu pažnje, naravno, ona je se u sociologiji ne radi s nužnostima
“tanka crvena nit” kojom se duh (takvim kakve proistječu iz prirodnih
te epohe kretao, u nastojanjima zakona) i da ne postoji (niti može po-
da “postavi na noge” društvene stojati) neki određeni smisao druš-
znanosti: kako su sve i u kojoj tva i historije (kao pretpostavljenog
mjeri one smatrane ovisnim o me- dinamičkog kompozitivnog sklopa ili
todologiji prirodnih nauka, koja procesa). S druge strane, to uopće ne
je to suštinska razlika u samom znači i ne mora da znači da sam pro-
predmetu njihovog izučavanja ces istraživanja (mjerenja, praćenja,
koja bi ih morala, ipak, izdvojiti analize) u sociologiji nije i ne može
i diferencirati u pristupu i u me- biti znanstveno postavljen, egzaktan
todi rada i, najvažnije, kako uopće i pouzdan. Pravilnosti koje vladaju
razriješiti taj “Gordijev čvor” ne u sferi socijalnih kretanja i odnosa
“presijecajući ga mačem” te zadr- djeluju i mogu djelovati in concreto
žavajući, s jedne strane, i znan- – u realnoj situaciji socijalne stvar-
stvenu objektivnost sociologije i nosti; mi sve to možemo ispitivati, u
svih njezinih srodnih disciplina, datim uvjetima, dobijajući egzaktne
ali prilagođavajući pristup i me- rezultate i u cijelosti se pridržavajući
tod rada specifičnosti tematike i objektivnosti u tom svom istraži-
problematike kojima se one bave). vačkom pristupu i radu. Međutim,
Najznačajnija imena oko či- sam odabir teme, predmeta, sadr-
jih se ideja i tekstova i odvijala ta žaja rada u sociologiji jeste vrijed-
vruća i principijelna znanstvena debata društvenim znanostima) udariti onaj pra- nosno uvjetovan i stvar je subjektivnog
u ovoj knjizi predstavljena su bez ulaženja vi, solidni i neupitni naučno-istraživački stava, izbora, tumačenja ili vrednovanja
u dubinu i opseg njihovog ukupnog opusa: temelj. Naravno da se, pritom, ne smije za- samog istraživača.
Durkheim, Rickert, Dilthey, Windelband boraviti doprinos svih drugih, pomenutih Uprošteno formulirano, Weber je od
pa i sam Weber predstavljeni su samo onim i nepomenutih autora koji su stepenik po duhovnih znanosti preuzeo pojmovni okvir
stavovima, idejama i projekcijama koje se stepenik osvajali taj uspon: od krucijalnog (društvo, povijest, vrijednost), ali ga je pri-
na bitan način tiču (i dotiču) jednog mo- značaja u tom su smislu pojmovi duhovnih lagodio i do konsekvencija doveo – kakve
gućeg i adekvatnog pristupa i metoda so- znanosti i kulture (Dilthey i Rickert), te nisu bile prihvatljive za filozofiju (ni za
ciologije kao znanosti koja se zapravo tek pojmovi vrijednosti i vrijednosnog odno- Diltheya, ni za Rickerta). S druge strane,
tad formirala i temeljila kao zasebna zna- sa i napokon originalni Weberov koncept od znanstvenog pristupa empirizma uspio
nost (iako udžbenici osnivačem njenim distinkcije spoznavanja i vrednovanja. je ekstrahirati ono i onoliko što je i koliko
označavaju Augusta Comtea iz prve polo- Vrlo je zanimljivo da se zaokruženost, sa- je primjenjivo za istraživački rad u socio-
vine 19. stoljeća). mostalnost, utemeljenost sociologije kao logiji – naravno, bez konsekvenci koje bi
I upravo tu se Weber pokazao kao onaj nauke zasnovala zapravo na razlikovanju pritom vodile u nasilno, predrasudno ili
genius na djelu, koji je jedini uspio “spojiti ta dva elementa rada znanstvene svijesti: ideologizirajuće “prilagođavanje” ili izjed-
nespojivo”, od svih i uzeti i odbaciti po- spoznavanja i vrednovanja (koji dotad nisu načavanje prirodne i društvene stvarnosti.
nešto, te tako zapravo prvi put (na samom niti u pozitivizmu niti u filozofiji diferen- “Weberova ‘razumijevajuća sociologija’,
početku 20. stoljeća) sociologiji (i mnogim cirani na taj, za sociologiju jedino produk- za koju on odriče da je to neka psihologija,
njezinim disciplinama i drugim srodnim tivan način). nego insistira da se radi o eminentno su-
bjektivnoj kategoriji, gdje se ono ‘subjek-
tivno’ veže za predmet istraživanja, ali pre-
Uprošteno formulirano, Weber je od duhovnih znanosti ko subjektivnih ‘vrijednosti’ projiciranih
preuzeo pojmovni okvir (društvo, povijest, vrijednost), ali na ovaj objekt, i to u jednoj kompleksnoj
relaciji koju smo već ranije identifikovali
ga je prilagodio i do konsekvencija doveo – kakve nisu bile kao ‘vrijednosni odnos’, ima svoj pristup
prihvatljive za filozofiju (ni za Diltheya, ni za Rickerta). S druge i svoje rezultate. Tako dobijeni rezultat
smisaonog razumijevanja nisu, međutim,
strane, od znanstvenog pristupa empirizma uspio je ekstrahirati gotove znanstvene činjenice nego su to
ono i onoliko što je i koliko je primjenjivo za istraživački rad u samo hipoteze – koje se imaju verificirati
provjeravanjima validnosti u čitavim lan-
sociologiji – naravno, bez konsekvenci koje bi pritom vodile u cima uzročnosti, odnosno strogim empirij-
nasilno, predrasudno ili ideologizirajuće “prilagođavanje” ili skim istraživanjem, koje zapravo sadržava
sav autoritet Veberove seriozne empirijske
izjednačavanje prirodne i društvene stvarnosti. znanosti”, piše Karović u svojoj knjizi. n

STAV 24/9/2021 79