Page 56 - STAV broj 190

DRUŠTVO

magistarske teze. Sead Paravlić bio je cije- PRED SMRT JE, SINKO, JEO PROHU
njen oficir u živiničkim jedinicama. I on
je, poput svog komandanta, vrlo često bio Pričala mi je herojeva majka Ajka: “Pred smrt je, sinko, jeo prohu. Dođe kasno iza
s borcima na liniji. pola noći, a nema struje. Ja zapalim treščicu i držim pored njega dok on jede. Kažem:
‘Nema, sine Nesibe, bijelog brašna, proha je’, a on kaže: ‘Neka, mati, nema ni vojska,
“Svaka mu čast”, kaže jedan izviđač iz bit će akobogda.’”
Brigade. S nama je na dobojskom ratištu A mogao je imati sve jer je bio komandant vjerovatno najbolje brigade u Armiji. On se
dolazio na trideset metara od neprijatelj- nije želio razlikovati od svojih boraca. Bio je istinski predan borbi za slobodu i vjeri da
skih linija. je Allahov put jedino ispravan.
Otac Hamdo pokazivao mi je Kurʼan koji je Nesib nosio sa sobom i dva gelera zau-
O njegovoj su hrabrosti govorili i drugi stavljena u Svetoj Knjizi. Listam džepno izdanje Kurʼana. Četiri ajeta IX sure At-Taw-
koji su ga poznavali. O njegovoj spremno- ba: 38, 39, 41 i 42 zaokružena su rukom heroja. Riječi kojima je bio predan i koje su
sti i odanosti borbi za oslobađanje okupi- mu bile putokaz:
ranih prostora svjedoči jedna situacija iz “O vjernici, zašto ste neki oklijevali kad vam je bilo rečeno: ‘Krenite u borbu na Alla-
ljeta ‘93, kada je 210. brigada zaustavila hovom putu!’ kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu
jaku agresorsku ofanzivu na brčanskom od onoga svijeta? A uživanje na ovom svijetu prema onom na onom svijetu nije ništa’”
ratištu. U Komandi Brigade u jednom po- (At-Tawba, 38) i “Krećite u boj bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu, zalažući
savskom selu obavijestili su komandanta imetke svoje i živote svoje. To vam je, da znate, bolje!” (At-Tawba, 41).
da je pukla linija na dijelu odbrane 108. “Bit će kako je Allahova volja”, rekao bi.
brigade. Načelnik Sead Paravlić je ustao, Podatak o Kurʼanu u njegovu džepu nikako ne znači da je bio protiv onih koji nisu mu-
uzeo pušku i rekao: “Znam ja gdje je to” slimani. Naprotiv. Branio je sve ljude i za sve se borio. Znaju to svi koji su ga poznavali.
i otišao da odvede Živiničane.
Spomenik na mjestu pogibije heroja oslobodilačkog
Pred polazak na zadatak, dva sahata rata i članova Komande 210. brigade
prije pogibije, dok je komandant Nesib
Malkić uzimao svoju pušku, Sead je šaljivo SVI HEROJI GENERALI, SAMO JEDAN FALI
govorio: “Ja tako dobro gađam pištoljem
da mi puška nije ni potrebna.” Gotovo su svi heroji oslobodilačkog rata posthumno proglašeni generalima. Ali, Nesib
Malkić nije. Predsjedništvo RBiH donijelo je 12. januara 1996. godine odluku o post-
“Čuvajte se”, rekao sam dok su polazili. humnom unapređenju Nesiba Malkića u čin brigadira Armije RBiH.
“Ne boj se, pokazat ćemo mi njima”, Čini se da je proradila nečija zavist i prema mrtvom heroju. On se i nije borio za činove
rekao je Sead Paravlić i nasmijao se. niti za slavu. Još dok je bio živ tinjala je oficirska borba za činove. Apetiti su rasli, a on je
Sead je vjerovao da će borba biti duga. na sve to gledao kao na nešto neprimjereno za vrijeme u kojem se to dešavalo.
Kada smo razgovarali o tome, uvijek je “Ja sam bio kapetan, pa neka mi daju isti čin”, govorio je.
govorio da će se još dugo morati ratovati. Ipak je napravljena neprocjenljiva greška. Za nju je neko kriv, onaj ko je Predsjedništvu
“servirao” prijedloge činova. Svjesno ili nesvjesno.
ŠUPA KAO SPOMENIK HEROJIMA Neka je sramota onih koji su to napravili. Ne znam može li se greška ispraviti.
“Svi heroji generali, samo jedan fali”, kaže jedan njegov saborac, aludirajući na učinjenu
Pogibijom komandanta Nesiba Mal- pogrešku prema heroju oslobodilačkog rata Nesibu Malkiću.
kića, načelnika Seada Paravlića, oficira
Nermina Fočakovića, Nevresa Šišića i
Fikreta Andelića, Armija i narod Bosne i
Hercegovine izgubili su istinske borce za
Bosnu i Hercegovinu.

Nakon njihove pogibije, 210. brigada
nastavila je gdje su oni stali. Ona je ostala
ono što je bila i za njihova života – uzo-
ran vojnički kolektiv, bataljoni junaka,
kolekcija “Zlatnih ljiljana”, brigada pje-
smom opjevana.

Umjesto nekog monumentalnog spo-
menika koji bi se izdizao u nebo, većeg od
onoga u Gradačcu, ili nekog sličnog obi-
lježja koje bi krasilo crnoriječki kraj i vi-
djelo se i s puta preko Nišićke visoravni,
kao podsjećanje na ono što se dešavalo u
vrijeme agresije, na mjestu pogibije he-
roja oslobodilačkog rata Nesiba Malkića,
načelnika Seada Paravlića i oficira iz Ko-
mande 210. brigade Nermina Fočakovića,
Nevresa Šišića i Fikreta Andelića sazidana
je “kamena šupa”, koja bi trebala biti spo-
menik herojima, i postavljena spomen-plo-
ča s njihovim imenima.

Žalosno i neprimjereno obilježje, ali
nimalo iznenađujuće s obzirom na to kako
“odgovorni”, uljuljkani u svojim foteljama,
u stranačkim intrigama i svom samoljublju
brzo i lahko zaboravljaju borce, heroje, lju-
de zaslužne za ono što oni danas imaju.n

56 25/10/2018 STAV