Page 59 - STAV broj 190
P. 59
Džindijska džamija Mejdanska džamija
Haris uglavnom nevelike. Ni njihove munare, Dok se spremao za snimanje, kaže da
Šehović koje su najčešće pravljene od drveta, nisu ga je najviše privlačilo to što će za sago-
visoke, jer ne trebaju odudarati od sredine, vornike imati ugledne Tuzlake koji su ži-
se može poselamiti ili pozdraviti, ali one od okruženje u kojem u pravilu nema vi- vjeli u tim mahalama i što će čuti njihove
čuvaju sjećanja na neka druga vremena, sokih kuća. Mahalske džamije prilagođene priče koje će mu pomoći da svoju viziju
poput kuće efendije Muhameda Šefketa su sredini u kojoj su napravljene i čovjeku prenese na film, kao svojevrstan arhiv i
Kurta, po kojem jedna ulica i danas nosi iz mahale. Sve one nose lokalna historijska dokument.
ime. Šehović je o Kurtu uspio saznati da obilježja, ali i otkrivaju vlastitu povijest, “Uvijek bude dana kada pomislim da
je volio sjediti u Aljinoj kafani, u gradskoj da su kroz godine uvijek popravljane i do- odem i nikada se više ne vratim, ali to su
ulici u Tuzli, zapaliti duhan, piti kahvu i građivane, da su se mijenjali materijali od oni dani kada vam se smuči sve ono što
selamiti se sa svima koji bi prolazili kroz kojih su građeni zidovi (drvo, ćerpič, ci- vidite i kroz šta prolazite. Shvatam da nije
ulicu. “Prolazak kroz ulicu i odlazak u gle, beton) i krovovi (šindra, crijep, lim), samo politika ta koja je kriva za odlazak
džamiju kreira vam doživljaj tišine koji ali da je munara ostajala drvena. ljudi, već i sam naš mentalitet. Ostavio
je izuzetno teško zaboraviti. Sjećate se tog sam stoga sagovornicima prostor da pre-
duha koji je nekada u njoj vladao, iako, “Svaka mahala u Tuzli, a bilo ih je se- nesu njihovo zadovoljstvo životom u jako
nažalost, nije opstao do danas. Međutim, dam, imala je svoju džamiju. Prema po- teškim i siromašnim godinama. Kod da-
ostala je ta tišina. Osjeti se razlika kad se dacima koje imam, sve su te džamije sa- našnjih ljudi nije, čini se, problem u ma-
približite izlazu iz ulice, tad uočite zvuko- čuvane, osim džamije u Tušnju, koja je terijalnom već u mentalnom opstanku”,
ve koje stvaraju vozila i prolaznici. Danas srušena u prošlom stoljeću. Sagovornici kaže Šehović, naglašavajući da baš i ne
ljudi, nažalost, na to mnogo ne obraćaju u filmu dijele svoja nostalgična sjećanja voli davati kritike jer je u društvu bez
pažnju”, kaže Šehović. na te mahale. Njihov fizički oblik je sa- kulture kritika svakodnevica.
čuvan, ali, nažalost, ovdašnji duh, koji Šehović pojašnjava da ga Bosna pod-
Film govori o dvije bosanske mahal- se zasniva na zadovoljstvu i rahatluku i sjeća na lagane korake majke koja ga ispra-
ske džamije, ističući da karakteristike ovih shvatanju važnosti društva, ondje više ne ća u školu, na oca i njegov blagi osmijeh,
vrsta bosanskih džamija ponajprije odre- postoji, a upravo su to elementi koji su nenu ispod ruže koja cvjeta na željeznoj
đuje njihova pozicioniranost u skučenom činili jednu mahalu. Pored nostalgičnih ogradi i na djeda kako pije kahvu ispod
mahalskom prostoru koja uvjetuje to da su sjećanja, htio sam iskazati i kritiku, i to ruže s nenom. “Bosna me podsjeća na
kroz njihova sjećanja na djetinjstvo i ka- jutarnji miris kahve uz sevdalinku, po-
sniji život, na zadovoljstvo u nekadašnjem gledom kroz prozor na cvat behara u po-
načinu življenja i zadovoljstvo u pomaga- zadini punog zelenila, sjajne guste sun-
nju komšija i siromašnih ljudi u mahali”, čeve boje. Na behar, rijeku Bosnu, Stari
pojašnjava Šehović. most i Unu, na Džindijsku i Mejdansku
džamiju. Podsjeća me i na djedov bije-
Kada je razmišljao o nazivu filma, htio li, stari Mercedes, kasetu Safeta Isovi-
je, kaže, uzeti nešto nostalgično i origi- ća, Gradaščevićevu kulu kad probehara,
nalno, ali istovremeno i nešto što može na dugi hercegovački put, stolačkog ka-
iskazati dublju sliku cijelog projekta. Vrt menog spavača, na uklesana slova Maka
označava trud, rad i težnju ka nečemu što Dizdara o stećku. Bosna me podsjeća na
obasjava ljepotom, a ove džamije i dobro moj televizor, VHS i crtani na VHS-u. I
koje se radi u njima to zaista i jesu. Crve- na Travnik, travnički sir i zrak Vlašića,
na ruža simbol je ljepote, radosti, života, prelijepe zelene doline”, kaže ovaj mladi
mirisa i ljubavi. Ljubavi prema Bogu. A Tuzlak. n
džamija je duhovno napajanje, uz molitvu
i radost u miru i tišini.
STAV 25/10/2018 59
