Page 60 - STAV broj 190
P. 60
STAJALIŠTA
Piše: PROZORSKO OKNO
Safet POZDER
Jesenja morija u Prozoru
DOŠAO
NAM SEJAD
U nepunih sedam dana Azrail nas je obilazio čak osam puta, što je za
malu sredinu kakva je Prozor ekstremno neobično i teško. Ne bih želio da
se ovo razumije kao neka vrsta jadikovanja i kuknjave – od Boga je i valja
ići dalje – a i predstavljalo bi određenu vrstu bunta protiv Njegove volje.
Ipak, vrijedi se povremeno opomenuti, valja razmisliti i pouku primiti. Nije
o ovome ugodno ni pisati, a kamoli čitati. Ipak, nije ugodno ni ogovarati,
spletkariti, lagati i raditi još štošta, pa to, u manjoj ili većoj mjeri, radimo
Bože mi oprosti, ali kao da je neg- volje. Ipak, vrijedi se povremeno opome- Razumijem, naravno, i praksu u većim
dje nešto zakazalo pa Azrail ovaj nuti i definitivno valja razmisliti i pouku sredinama. Nezamislivo bi bilo da, reci-
mjesec ima pik na našu malu ka- primiti. Nije o ovome ugodno ni pisati, a mo, u Vlakovu ili Sutini imam drži govor
sabu. Naravno, dolazi on ovdje kamoli čitati. Ipak, nije ugodno ni ogova- na svakoj dženazi. Kako god, u mene je
kao i svugdje drugo, svrati, obavi svoje rati, spletkariti, lagati i raditi još štošta pa to praksa kroz koju se nastojim potruditi
i ode. Ipak, nikada nije navraćao ovako to, u manjoj ili većoj mjeri, radimo. da kažem štogod korisno i inspirativno,
često. Ustvari, kad malo premotam film, ne bi li i oni koji stoje po strani, poput
a taj film traje već petnaestak godina, U mom je džematu običaj da imam na onog doktora, imali povoda da barem raz-
ovdje ljudi umiru u valovima, i to tako dženazi ponešto i progovori; ne dugo, ali misle. Jedan kolega takve zove “evropski
što u jednoj sedmici umre dvoje ili troje barem rečenicu ili dvije, bilo da se osvrne promatrači” jer su oni, valjda tako misle
ljudi, a onda dženaza nema jedan ili dva na umrlog ili kroz prigodan savjet potakne za sebe, prenapredni i moderni da bi stali
mjeseca, pa opet iznova. Zvuči nevjero- prisutne na razmišljanje. Kada bih obavio u saf, a opet im je neugodno da propuste
vatno, ali i kad se prelista knjiga umrlih dženazu onako kako se to u većim sredi- dženazu, pa je, ako ništa drugo, proma-
koju uredno vodimo, stvari stoje baš tako. nama prakticira – suhoparno, rutinski i traju. Drugi kolega nešto je oštriji pa pred
bez pretjeranog zadržavanja na mezarju dženazu, zna i podići glas kako bi naružio
Jasno, mi ćemo kazati onu uobičaje- – imam osjećaj da bi se, u najmanju ruku, one koji bježe od safa. Tako je jedne pri-
nu: “Bože po redu!”, pod čim vjerovatno o toj dženazi godinama pričalo. Nije to like izrazio svoje veliko čuđenje baš zbog
kontamo na godine i starosnu dob. Ipak, praksa koju sam ja pokrenuo. Nastavio takvih, galameći kako ne može vjerovati
smrt ne ide po tom redu. Bolje rečeno, naš sam ono što je bilo uobičajeno i što sam da je nekome teško uzeti abdest i stati na
red i red kojim smrt dolazi uopće se ne zatekao, a što potpuno podržavam. Prili- namaz u kojem čak nema ni preginjanja
poklapaju i, ako ćemo do kraja iskreno, ka je to da se i onima koji dođu jedino na i koji se u obući obavlja. Bio je toliko žu-
sve više se razlikuju. Henry Miller negdje dženazu kaže ponešto, a Allah zna kada star da su se pojedinci “pronašli” i, da bi
je zapisao da je nered zapravo red koji ne i šta može taknuti nečije srce, probuditi izbjegli poprijeke poglede klanjača, počeli
razumijemo. Drugačije se ne može razu- u njemu klicu dobra i okrenuti ga kuda su pristupati posljednjem safu. Pristupio
mjeti ni ciklus smrti. treba. Kaže se da je jedan doktor običavao je i neki Jovo koji je igrom slučaja došao
dolaziti na dženaze, ali bi stajao po strani prijatelju na dženazu. Ostalo je upamćeno
Da se vratim Azrailu. U nepunih sedam i ne bi klanjao. Jedne prilike osjećao se kako je hodža i Jovu utjerao u saf.
dana obilazio nas je čak osam puta, što je za zbog toga neugodno pa je čučnuo kako bi
malu sredinu kakva je Prozor ekstremno bio manje upadljiv. Dok su ostali klanja- Rekoh, u nepunih sedam dana bilo je
neobično i teško. Ovdje, i kada s ulice ne- li, on je razgledao okolinu i uočio konja osam dženaza, pa je valjalo na svakoj po-
stane samo jedan pas lutalica, to se itekako kako pase po obližnjoj livadi. Shvatio je nešto kazati, a usput se ne ponavljati. Nije
primijeti. Ne bih želio da se ovo razumije da jedino on i konj nisu u safu. Nikada toliko bitno šta se govorilo; ruku na srce,
kao neka vrsta jadikovanja i kuknjave – od više nije stajao po strani. Prema tome, i dženaza kao obred govori sama za sebe.
Boga je i valja ići dalje – a i predstavljalo doktor od konja može nešto naučiti. Iz prikrajka sam motrio i razmišljao o
bi određenu vrstu bunta protiv Njegove
60 25/10/2018 STAV
