Page 64 - STAV broj 190
P. 64
STAJALIŠTA
Piše: APOKRIFNI FRAZARIJ
Irfan HOROZOVIĆ
Tekst ljudskog iskustva
FILOZOFIJA
PALIMPSESTA
Iskustvo čovjeka na ovom tlu prožeto je nekom ukletošću. Jedini
kontinuitet zapravo je neprestano građenje utvrda i ograda, odnosno
rušenje tih tvrđava i gradina, rušenje i građenje, rijetko na istom mjestu,
rijetko kao nastavak iskustva, gotovo uvijek kao novi početak. Zemlja
je bremenita svojim pričama, a mi smo još gluhi za te njene priče, još
nemamo dovoljno želje, a to odmah znači i sredstva, da uistinu zaokružimo
svoje znanje o bivšem kako bismo jasno mogli pogledati u buduće
Palimpsest je naš usud. njoj hodimo, da to nije ništa drugo nego Ovaj je kraj najčešće bio rub, ali rub
Bilo da je riječ o pergamentu ili tekst. Tekst ljudskog iskustva. Isti onakav velikih carstava iz starih vremena koji su
zemlji. tekst koji su nam ostavili toliki prije nas. se upravo tu, na tom rubu, doticali i suko-
I jedno i drugo podloga su za tekst. bljavali. Svi su oni u zemlji na kojoj živimo
Tekst ljudskog iskustva. Počesto to zaboravljamo i priče iz biv- ispisali svoj tekst. Tekst ljudskog iskustva.
Govorio sam i pisao o tom u raznim ših vremena uzimamo kao nešto što nema
prilikama. Uostalom, nimalo slučajno, baš mnogo dodira s nama, kao nešto što Mi koji danas ispisujemo svoj tekst,
naravno, jedna od mojih knjiga zove se je bilo i prošlo. nesvjesni koliki je dio tog teksta zapravo
Bosanski palimpsest. Pamtim i neke izložbe palimpsest, morali bismo pokušati pronaći
kojima sam bio uvodničar. Riječi se do- Možda smo i zato tako često na početku. saglasja u tom iskustvu (istraživanje je tu
imaju kao fragmenti i fascinacije jednog Priče o kraljevima, velikašima, gra- samo premisa), saglasja u odnosu prema
oblikovanog mišljenja. dovima, ratovima, sudarima civilizacija, istoj rijeci, istim brdima, istim dolinama,
sudarima bogodostojanstvenika, ta priča saglasja koja će nam omogućiti da uredi-
Oni koji nemaju prošlosti, nemaju ni izvučena iz povelje zemlje, iz povelja u mo život u ovim predjelima, za čovjeka,
budućnosti. zemlji koja bilježi ne samo lica moćnih jer o njemu je sve vrijeme riječ.
nego i lica onih drugih, lica običnih lju-
Čini mi se da je ova misao primjerena di iz zaboravljenih vremena čije nam je Tonemo sve više u bjeline neispisanih
da se kaže, ponovi i naglasi u svim onim iskustvo neprocjenjivo dragocjeno. stranica iza teksta.
rijetkim prilikama kad imamo mogućnost Iskustvo čovjeka na ovom tlu prožeto
da saznamo nešto više o ljudskom isku- je nekom ukletošću. Jedini kontinuitet Ostaje nam kristalizirani tekst o putu,
stvu na onom tlu na kojem i sami živimo. zapravo je neprestano građenje utvrda i a iskustva i čvorišta tog puta posve blije-
ograda, odnosno rušenje tih tvrđava i gra- de i stapaju se s bjelinom.
I ona sama, ova misao, nije nastala sad, dina, rušenje i građenje, rijetko na istom
u ovom trenutku među međama, pisme- mjestu, rijetko kao nastavak iskustva, A ponekad su bilješke s puta i o putu
nima, kartama i drugim dokumentima gotovo uvijek kao novi početak. Zemlja ka knjizi gotovo jednako tako dramatične
jednog bivšeg vremena, i ona je dolutala je bremenita svojim pričama, a mi smo kao i knjiga. Jer, knjiga jeste apsolut, ali
odnekud iz tog istog vremena, dolutala još gluhi za te njene priče, još nemamo taj apsolut nije nastao sam iz sebe. Iako
je od onih koji su prevazišli barbarsko dovoljno želje, a to odmah znači i sred- je, naravno, valja čitati iz njene nutrine,
iskustvo, užitak razaranja i potčinjavanja, stva da uistinu zaokružimo svoje znanje iz nje same, moguće je, iz puta ka knjizi,
potekla je od onih koji su htjeli graditi i o bivšem kako bismo jasno mogli pogle- pročitati i knjigu o knjizi.
živjeti, uključujući u svoj misaoni, empi- dati u buduće.
rijski projekt i djelo svih onih prije njih Nijedan čovjek nije u stanju da proživi Svaki je pisac zapravo svoj vlastiti
koji su htjeli samo to – živjeti i graditi. svoj život bez drugih ljudi i svi oni, bili palimpsestar, svako djelo, do svog ko-
živi ili mrtvi, utječu na njegovo iskustvo. načnog uobličenja, palimpsestni zbornik
Počesto zaboravljamo, opsjednuti sva- Nijedan čovjek, također, nije bez utje- – palimpsestnik.
kodnevnim prakticizmom, hedonističkim caja na druge ljude.
međama, ambicijama koje sve više poti- Kao nikad prije, danas to nikako ne Pisac zaviruje u zabilježene trenutke
skuju unutrašnje biće za račun vanjske bismo smjeli zaboraviti. i pokušava ih preobličiti. To je filozofi-
efikasnosti, počesto zaboravljamo da je ja pisanja.
zemlja kojom hodimo i mi sami koji po
Potamnjivanje, grebanje, brisanje i
novo ispisivanje u vlastitom tekstu put je,
duboki put, ka središtu zamišljene knjige.
64 25/10/2018 STAV
