Page 50 - STAV broj 242

DRUŠTVO

se uskim mostićem. Na njemu su isti
onakvi zupčanici kao i na kilometar
udaljenom bentu. Pomoću njih se i ov-
dje podižu teške drvene ustave kojima se
kontrolira snaga vode koja će se pustiti
na vretena turbina.
Unutra je još jedna turbina, ista kao
i ona vani. Ni ona ne radi. I ona je sada
muzejski eksponat. Tu je da priča kako se
nekad proizvodila struja. Ona je ostala na
svome mjestu na koje je postavljena prije
više od stotinu godina. Do nje, u prostoru
gdje je nekad ležala njena sestra, s kojom
se, kao s kakvom konom, cijelo stoljeće
razgovarala dok su svojim tijelima snagu
vode pretvarale u svjetlo, nalazi se moder-
na turbina. Danas ona proizvodi struju,
dovoljnu, kako kažu, za vlastite potrebe
preduzeća.
O nekadašnjim vremenima govore i Danas bi ovaj grad zasigurno imao srednjovjekovnu jezgru
fotografije snimljene u doba kada je hi- da austrougarska vlast nije naložila rušenje čuvenih
drocentrala izgrađena i kada su teške tur-
bine unesene u ovaj prostor. Fotografije bedema Bišća. Zašto to učiniše? Da je riječ o nekakvom
su ostale u originalnim drvenim okvirima principu, onda bi ga zasigurno primijenili i u Jajcu i
iz onog doba. U istim okvirima ostao je zauvijek ga osakatili. Jedini smislen odgovor leži u riječi
i alat od prije stotinu godina. Evo, ovim
glomaznim ključevima ovi radnici koji osveta. Zaboga, poginula im je ovdje silna vojska
su se na fotografijama sasvim, cijelim
svojim bićem unijeli u posao, nesvjesni
da ih fotografija upisuje u vječnost, zavr-
tali su nekad ogromne šarafe na tijelima
crnih turbina.
Na povratku se nakratko još jednom
vratimo u austrougarsko doba. Bacimo
časkom pogled na posljednju zgradu koju
Austrijanci podigoše u Bihaću. A upravo
je ona trebala biti prva jer joj je namjena
bila da se baš u njoj razgrću veliki nacrti
ostalih budućih zgrada koje su Austri-
janci namjerili izgraditi u ovom gradu,
samo da ih ne prekinu rat koji sa sobom
donese i raspad carstva i utrnuće svake
vojne i političke moći.
To je Zgrada građevinskog ureda. Iz-
građena je 1916. godine, na samom jarku,
netom iznad hidrocentrale. Rađena je po
nacrtima Ludviga Hubera, arhitekte iz
Građevinskog odjeljenja Zemaljske vlade
u Sarajevu. Nažalost, nije poslužila svojoj
funkciji, pa je nakon Drugog svjetskog
rata smještena u nju uprava “Krajina
puteva”, preduzeća zaduženog za održa-
vanje putne infrastrukture. Kao bedž na
sakou kakve sredovječne dame, na njoj
je okačena bijela mramorna ploča. Na
ploči piše: “Ovdje se za vrijeme boravka
Vrhovnog štaba u Bihaću, od novembra
1942. do januara 1943. godine, nalazila
Komanda područja.” I ona je nacional-
ni spomenik kulture bosanskih naroda.
Treba se još koji put osvrnuti za njom,
dok koraci još jednom obilježavaju sta-
zu nad jarkom nad kojim su se nekada
uzdizali gorostasni nadaleko čuveni be-
demi Bišća. n

50 24/10/2019 STAV