Page 55 - STAV broj 242

stoljeća, kada je napuštena i prepuštena
zubu vremena. Kako nije bilo nikoga da
se o njoj brine, malo-pomalo, građevina
se u potpunosti urušila. Veći dio kamene
munare koja je bila sačuvana sve do šerefe
prkosila je vremenu do početka sedam-
desetih. Čak je i početkom devedesetih,
odnosno do najnovije agresije na Bosnu
i Hercegovinu, stajalo nekoliko metara
nekadašnje munare. Danas nema ni toga.
Ostala je samo hrpa kamena i više želje-
znih, kovanih klanfi koje su povezivale
kamen kojim je bila zidana munara. Naš
sagovornik Grković rekao je da se ostatak
munare sam srušio u ratu.
Nekih dvjesta do trista metara iznad
džamije nalaze se ostaci kule Biščevića.
Ne zna se ništa o njenom graditelju i vla-
sniku, niti kada je napuštena i porušena. sin još živi u Americi i on je vlasnik ove sjećanja blijede, a ruševine se dodatno
Zdravko Grković pojašnjava da je kula i zemlje. A što se tiče Ibrahim-bega, on urušavaju. Još malo i neće biti ničega
ranije bila u ruševinama. “Nekad je ovaj je bio dobar s mojim didom. Često su jer danas mnogi Bošnjaci ne vole pisati,
ostatak kule bio veći, al’ vidiš, iz godi- sjedili i pili zajedno. Ja sam bio dijete i istraživati svoju prošlost, niti je pamtiti.
ne u godinu sve se više ruši. Ne zna se znam da je on bio pravi beg. Gospodin. Relevantne institucije također ne reagi-
do kada su ljudi u njoj stanovali. Znam Taj ti nije ništa radio, nego je samo uži- raju. Važnije je asfaltirati trista metara
da su tu bili begovi Biščevići. Zadnjeg vao. Drugi su radili za njega. Ost’o mi puta pred izbore, nego obnavljati tamo
bega sam lično poznavao. Zvao se Ibra- je u lijepom sjećanju jer mi je često kao nekakve stare džamije i kule. Najbolje je
him-beg Biščević i živio je u Lukavica- djetetu kupovao i davao slatkiše”, sjeća samo šutjeti i opet šutjeti dok se sve ne
ma. Njegovi đedovi su ovdje živjeli. Kula se Zdravko Grković. zaboravi i znamenita povijesna mjesta
je bila njihova i oni su je prodali zajed- Nekoliko predaja i ruševina danas je Bošnjaka, poput Podvidače, ne prihvate
no sa zemljom i odselili. Kulu je kupio sve što nas podsjeća na prisustvo Boš- kao “stoljetno ognjište” jednog naroda,
jedan naš komšija koji je umro. Njegov njaka u selu Podvidača. Godine prolaze, vi znate kojeg. n

STAV 24/10/2019 55