Page 53 - STAV broj 242

predak Biščevića zvao se Hrustan-beg, bio
o porijeklu ove plemićke porodice, prema
je kliški sandžak-beg i ćehaja Ferhad-paše kojem Biščevići vode porijeklo od Hasan-
Sokolovića. Nakon što su Osmanlije zau- paše Predojevića, osvajača Bihaća, za što
zele Bihać, postao je bihaćki sandžak-beg, ne postoji pouzdana tvrdnja, budući da
a poslije osvajanja Petrinje Hasan-paša historija nije dokazala da je Hasan-paša
Predojević povjerio je Hrustan-begu da iza sebe uopće ostavio potomke.
je čuva. Prema jednom drugom porodič- Biščevići iz Sanskog Mosta svojim ve-
nom predanju, koje je prenosio h. Edib likim posjedima upravljali su uglavnom
Biščević iz Bosanske Gradiške, a koje je iz naselja Podvidača, koje je u vrijeme
čuo od h. Ibrahim-bega Biščevića, boga- osmanske uprave u Bosni bilo poznato
taša iz Ajdina (nedaleko od İzmira u Tur- begovsko mjesto. Njihova velika imanja
skoj), Biščevići potječu iz Ripča (Bihać), obrađivali su kmetovi. Stanovali su u ku-
od nekog alajbega, nepoznatog porijekla, lama i čardacima. Ostaci jedne kule još se
zbog čega su se u početku zvali Alajbe- nalaze u Podvidači. O njoj se veoma malo
govići. Taj alajbeg (pukovnik) sudjelovao zna, budući da historičari, uključujući i
je u osvajanju Ripča 1591. i Bihaća 1592. velikog znalca Hamdiju Kreševljakovića,
godine i za te zasluge dobio je leno na o kuli nisu ostavili nikakav pisani trag.
prostoru od Bihaća do Petrovca. Imao je Pored kule, u selu su se nalazili džamija
šestericu ili sedmericu sinova, koji su se i mekteb, što potvrđuje da je Podvidača
naselili na dobivene posjede: Husein-beg u to vrijeme bila veće naseljeno mjesto.
dobio je Gradišku, Draksenić i Dubicu, Ruševine džamije i danas su vidljive i na-
Ibrahim-beg Sanski Most, Sulejman-beg laze se pored nekadašnje ceste za Prijedor.
Mostar, a Muhamed-beg s još dvojicom ili
trojicom braće dobio je Bihać. Kasnije se DOSELJAVANJE LIČKIH SRBA
porodica Biščević znatno uvećala, tako da Odlaskom Osmanlija i dolaskom Au-
su članovi ove porodice živjeli u Bihaću i stro-Ugarske Podvidača poprima nove de-
okolini, Sanskom Mostu i okolini, u Bosan- mografske karakteristike. U selo doseljava
skoj Gradiški, Mostaru, Sarajevu, Banjoj veći broj srpskih porodica, uglavnom iz
Luci, Tuzli, Prijedoru, Bosanskoj Krupi, Like. Doseljavanje većeg broja pravosla-
Bosanskom Novom, u turskim gradovi- vaca ovdašnjim Bošnjacima, poučenim
ma İzmiru, İzmitu, Aydınu, İnegölu te u ranijim krvavim bunama koje su dizali
Siriji”, piše Husnija Kamberović u radu Srbi, unosio je osjećaj nesigurnosti. U
Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Herce- to vrijeme došle su pravoslavne srpske
govini 1878–1918. Postoji i treće predanje porodice Radaković, Mandić, Vejinović,
Tišma i Cvjetičanin. Dolazak Srba popra-
ćen je odlaskom Bošnjaka, koji se većim
dijelom nastanjuju u zaseoku Čirkići,
udaljenom svega koji kilometar. Prema
popisu stanovništva iz 1885. godine, u
Podvidači je živjelo osam begova i aga
sa svojim porodicama. Kasnije su i ove
porodice odselile, uglavnom u susjedna
sela Lukavice i Čirkići. Za kratko vrije-
me preostale bošnjačke porodice također
su odselile, a u Podvidači je ostala samo
džamija, mezarje i ostaci objekata koji su
nekad pripadali muslimanima.
Iako je selo potpuno ostalo bez Boš-
njaka, džamija je i dalje bila u funkciji.
Zvuci ezana čuli su se petkom i tokom
ramazana. Pouzdano se zna da je džamija
imala i stalnog imama krajem 19. stoljeća.
Iseljavanjem muslimanskog stanovniš-
tva iz Podvidače, postalo je upitno izdr-
žavanje imama. U Gazi Husrev-begovoj
biblioteci u Sarajevu još se čuva molba
Ahmeta Biščevića Memišbegovića, mu-
tevelije Vakufa džamije u selu Podvida-
či kod Sanskog Mosta iz 1893. godine, u
kojoj moli Zemaljsko vakufsko povjeren-
stvo za pomoć pri uzdržavanju hodže u
spomenutom selu. U Gazijinoj biblioteci
čuva se još jedna molba spomenutog mu-
tevelije iz 1893. godine, u kojoj se obra-
ća Zemaljskom vakufskom povjerenstvu
STAV 24/10/2019 53