Page 54 - STAV broj 242

DRUŠTVO

za oprost vakufskih suvišaka. Nije nam nehotice otisnu jednu od jabuka koje su
poznato do koje se godine održao stalni na pendžeru bile poredane. I kad se ne-
imam u Podvidači, međutim, zna se da sreća i šejtan okome na nješto, ona ti se
je džemat nastavio egzistirati sve do pe- jabuka otkotrlja pravo doli pred ono Vlaše.
desetih godina prošlog stoljeća, kada je On se sage, uze jabuku i pogleda prema
prestao raditi. Ko su bili imami džamije pendžeru na kome biše ona begova šćer.
u Podvidači, nije poznato, međutim, zna Beg to viđe pa pomisli da njegova šćer
se da je među posljednjim hodžama bio baci Vlahu jabuku. Bega obuze njeka va-
Sulejman ef. Seferović iz Čirkića, priu- tra i huja pa se poče sav tresti. A ona šćer,
čeni imam koji je obavljao dužnost mu- huda, poleti doleka niz basamake pred oca
allima mekteba u Čirkićima i predvodio da ga dočeka, kako je to onda bio adet. I
džumu u Podvidači. čim ona sleće, on, Bog mu platio, izvuče
svoju ćordu i u ‘nom bisu osiče joj glavu
DŽAMIJA KAO ISKUP ni krivoj ni dužnoj. Kasnije se sve razja-
ZA UBISTVO KĆERI sni i beg viđe da zbog svoje huje i ahma-
Koliko je stara džamija u Podvidači kluka pogubi šćer. Bilo je njemuka žao i
i ko je bio njen vakif, ostala je tajna do kaj’o se, al’ de šta’š. Ne kaže narod džaba:
danas. Pisani tragovi veoma su oskudni ‘Spašen je onaj ko osaburi!”
i siromašni, a mještani su se malo trudili Predaja dalje kaže da je beg, nakon
da zabilježe ili bar zapamte nešto od nje- što je zbog nesporazuma pogubio vlasti-
ne prošlosti. Ipak, u sjećanju su sačuva- tu nedužnu kćer, na neki način htio da
li jednu predaju koja govori o nastanku se iskupi i pored njenog mezara, odnosno
džamije. Kako kazuju mještani, džami- bi sve na njih m’rišalo. Žene su tada bile turbeta, sagradio džamiju.
ju je podigao jedan od begova Biščevića. stidljive i čedne. Njihovoj lipoti mogli su
I kako usmena predaja kaže: “Pod- svidočiti samo bijeli duvarovi i porodica, SVI ŠUTE DOK KULTURNO
vidača je bila bogato selo. Ovdi su živili te druga ženskać. U kuli, među ostalim BLAGO PROPADA
begovi. Uživali su na svojim imanjima i ženskim svitom, nalazila se i begova šćer. U želji da malo više istraži prošlost
stanovali u visokim kulama. Starom ce- Po lipoti, namu i imetku, malo koja cura džamije u Podvidači, ekipa Stava zapu-
stom, koja se vijugala kroz naselje, često se mogla porediti š njom. tila se u ovo naselje. S obzirom na to da
su prolazili trgovci sa karavanama i put- I tako, dok je jednog nesritnog dana se ostaci džamije nalaze na prilično zaba-
nici namirnici, a begovi i ostali mještani na čardaku šjedila lipa begova šćer, mla- čenom mjestu i da nigdje ne postoji puto-
takmičili su se ko će bolje ugostiti svoga di kmet dođe s volovima da ore begovu kaz ili bilo kakva druga oznaka, potražili
musafira. U kuli čiji ostaci se i danas na- njivu, koja se nalazila nama’ ispod kule. smo pomoć jednog mještanina. Zdravko
ziru stanovao je jedan beg sa porodicom. Kmet je radio s volovima i na njega niko Grković, penzioner s njemačkom adre-
Bio je jako bogat. Kućne poslove u kuli nije obraćao pažnju. Beg, jašući svoga vi- som stanovanja, zadesio se u selu i rado
obavljale su sluškinje, a vani, ispred kule, lenog ata, vraćao se odnjekud. Došavši je pristao da nas odvede do našeg odre-
vrzmali su se begovi seizi i momci. Čifčije pred kulu, povuče dizgine, a konj frknu dišta. Uzak, kaljav i krajnje loš seoski
su obrađivale zemlju. Te njeke daleke i zahrza. Kopitama poče tancati u mi- puteljak vodi nas do džamije. Oko nje je
godine u jesen, jabuke i dunje zrile su i stu. Beg je bio nešto ljut i neraspoložen. sve pusto i nenaseljeno. Prve kuće nala-
opadale. Njihov miris i okus bio je neo- Mladi kmet ostavi ralo i volove te pojde ze se tek na nekoliko stotina metara od
pisiv. Mlade sluškinje pokupile bi voće i prema begu kako bi mu pomog’o sjaha- džamije. Na uzvisini, pored novoizrasle
nosile u kulu. Redale bi ih po prozorima, ti s konja. Begova šćer, čuvši iz kule da šume, naziru se ostaci.
nišama i rafama i metale u sehare kako je njeko dojah’o, nadviri se s pendžera i Kameni zidovi koji se uzdižu iz okol-
nog grmlja i nekoliko razbacanih nišana
jeste sve što je ostalo od nekad famoznog
staništa čuvenih krajiških begova. U ha-
remu i mezaristanu zvanom Čaira, koji se
prostire na 7.000 kvadratnih metara, rasuti
su ostaci polupanih nišana. Pokušavamo
pronaći bilo kakav natpis. Ništa. Vrijeme
i zlonamjernici koji su htjeli da unište
tragove postojanja Bošnjaka u ovom selu
učinili su svoje. Jedan oklopljeni mezar s
nišanom i dva obla stuba posebno plijene
pažnju. Stupovi najvjerovatnije pripada-
ju turbetu, a oklopljeni mezar daje nam
povod da sumnjamo da baš u njemu leži
vakif ove bogomolje. U nedostatku pisa-
nih tragova i historijskih istraživanja, za-
sad, morat ćemo da se zadovoljimo onim
što kaže predaja.
Prema kazivanjima mještana sela
Čirkići, koji su nekad pripadali ovom
džematu, džamija u Podvidači bila je u
svojoj funkciji sve do sredine prošlog

54 24/10/2019 STAV