Page 50 - STAV broj 192
P. 50
izviđački vod ‘Tajfun’, to je bitno utjecalo prešao na suprotnu stranu, i Zulejhi Du- “Ležao sam potrbuške kako me ne bi
na dalji tok borbe jer smo držali veliki te- raković, majci poginulog pripadnika ČSN pogodio metak i učio sam sve sure i dove
ren kojeg nismo bili u stanju braniti zbog “Hamza” Kenana Durakovića. Spomenik koje sam znao. Bojao sam se samo da se
nedostatka ljudstva. Istog dana jedinice i mjesto prelaska nabujale rijeke nazvan čamac ne prevrne ili ne potone, a četni-
iz naselja Veliki Badić vraćaju se u selo je “Brod vitezova”. ka se nisam bojao nimalo”, pričao nam je
Johovica, gdje uspostavljaju linije odbra- jedan od učesnika bitke. “Strah od nabu-
ne koje se nisu mijenjale. Dan je prolazio NEPLIVAČI PROTIV RIJEKE jale Une bio je toliki da mi se činilo da
sporo. Dalje se nije moglo, a neprijatelj je bih sam dočekao cijelu Srbiju i da ne bih
dovlačio sve više snaga i sredstava tokom Forsiranje rijeke Une od strane 505. ni centimetar uzmakao pred njima kada
cijelog dana i naredne noći. S obzirom na viteške motorizovane brigade iz Bužima, sam prešao na drugu obalu, kada sam no-
to da smo u noći prelaska preko rijeke kroz prema mišljenju mnogih vojnih analitiča- gom stao na čvrsto tlo”, dodaje nekadašnji
neprijateljske linije prošli neopaženo i ra, predstavlja jedan od najvećih podviga pripadnik ČSN “Hamza” Nijaz Veladžić
ušli u dubinu terena, sutradan su četnici Armije RBiH. Snage VRS, stacionirane Veljun, dobitnik značke “Zlatni ljiljan”.
dodatno pojačali svoje linije kraj rijeke i na desnoj obali rijeke Une, osjećale su se
na taj način stvorili jak obruč oko naših i više nego sigurno i nikad nisu ni pomi- TEŠKO RANJEN I SAM
snaga na desnoj obali”, ispričao je Šabić. šljale da bi moglo doći do napada na nji-
hove dobro utvrđene položaje. Prirodne Jedan od učesnika akcije i borac 2. ju-
RANJENIK MOLIO DA GA UBIJEM prepreke koje su činile rijeka Una i njene rišnog bataljona 505. viteške koji je preživio
strme i kamenite obale bile su dovoljne teže ranjavanje jeste i Rasim Begović. Tih,
“Bili smo bez hrane i vode. Pili smo da zaustave napadače. Međutim, neprija- skroman i nenametljiv, jedva da je pristao
vodu iz jednog starog bunara, ali veći pro- telj nije znao da se na drugoj strani nala- da razgovara s nama. “Naš vod od dvade-
blem od toga nam je predstavljalo to što zi 505. viteška brigada. Njen komandant setak ljudi išao je tog dana prema Velikom
nismo bili u mogućnosti evakuirati svoje Izet i njegovi borci ne znaju šta znači riječ Badiću. Kad smo došli do naselja Muste-
ranjene borce, kojih je već tog prvog dana “nemoguće”. O kakvim se borcima radi- lji, nas četverica išli smo ispred i odvojili
bilo oko trideset. Imali smo i desetak pogi- lo, najbolje su na svojoj koži to osjetili smo se od ostalih. Sa mnom je bio i moj
nulih boraca. Sjećam se jednog borca koji generali Mladić i Talić. Zapamtili su ih i stričević Edo.” Zastade, poluglasno uzdah-
je bio ranjen u obje natkoljenice koje su kojekakvi tigrovi, vukovi, panteri... Svi su nu, pa nastavi: “Vjeruj da mi je muka kad
strašno natekle. Trpio je velike bolove i u oni bježali pred 505., čiji borci skoro da moram svega da se prisjećam i pričam, al’,
jednom momentu mi je rekao: ‘Ubij me i nisu poznavali strah od ljudi. eto, ispričat ću ti... Kod škole u Mustelji-
da se ne patim, a ja ću ti halaliti. Evo ovih ma naletjeli smo na četnike. Nismo znali
ljudi, nek’ posvjedoče da ti halalim svoju Međutim, kod dobrog dijela ljudstva da ih ima onoliki broj. Zapucali smo jedni
krv!’ Rekao sam mu: ‘A zašto da te ubijem, strah je ipak bio prisutan. Bio je to strah od na druge. Vidio sam kad je Edo pao pogo-
brate, kad evo idu ljudi da te odnesu do rijeke koja se od privlačne ljepotice sma- đen. Dotrčao sam do njega i vukao ga do
bolnice!?’ Naravno, ja sam to rekao samo ragdno zelenih očiju taj put preobrazila u zaklona. Vidio sam da je mrtav. Nastavio
da ga umirim, a obojica smo znali da to golemo i strašno čudovište. Divlja rijeka sam pucati. Odjednom, našao sam se oči u
nije tako i da niko neće doći. Narednog nosila je sve pred sobom. Njeni slapovi, oči s jednim četnikom. Obojica smo ima-
dana ‘Žuti mravi’ probili su četničke linije sedre i kaskade nestale su pod mutnom li osamdsetčetvorke i zapucali smo jedan
i mi smo izvukli ranjenike. Borac koji me zelenom vodom, koja je grmila i hučala na drugog. Međutim, on je bio precizniji.
molio da ga ubijem je, hvala Bogu, preži- upozoravajući svakog da se ne približava Pogodio me je rasprskavajućim metkom
vio. Danas je uspješan poslovni čovjek”, njenim obalama. Tu strašnu prepreku tre- u redenik i opasač. Metak mi je rasporio
naglasio je Nermin Šabić. bali su da pređu ljudi koji su ustvari ma- stomak i crijeva su mi ispala vani. Uzeo
hom bili neplivači. U gumenom čamcu, u sam ih rukom, uklonio s njih kamenčiće
Nakon časa historije, učesnici mar- grupicama od po nekoliko boraca, bužim- i slamke koje su se bile zalijepile i vratio
ša bacili su u rijeku Unu za svakog po- ski heroji prelazili su preko vode dok su ih unutra. Ja čitav rat nisam nosio zavoj
ginulog u bici “Mostobran 94” po jedan ih s okolnih brda četnici zasipali vatrom. niti sam kad previo ranjenika. Taj dan sam
cvijet, a onda su i otkrili spomen-ploču Nanićevi lavovi izvršili su sve zadatke koji imao dva zavoja i tad mi je to trebalo prvi
na mjestu prelaska preko Une, koja će su im bili povjereni i ostali na desnoj oba- i zadnji put. Previo sam se i krenuo da se
čuvati od zaborava nevjerovatni podvig li Une sve dok nije izdato naređenje da se izvlačim. Osamdesetčetvorka je ostala.
bužimskih boraca. Čast da otkriju spo- povuku na suprotnu obalu. Dali su sve od
men-obilježje pripala je Adnanu Veliću, sebe. Jedini strah za koji su tad znali bio Bio sam sam i nikog nije bilo da mi
čiji je otac Kemal među prvim borcima je strah od moćne i opasne Une. pomogne. Prema meni je pucalo sa svih
50 8/11/2018 STAV
