Page 56 - STAV broj 423

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (157)
KAD TI POGINE

SUBORAC KOJI TI JE

UPRAVO SPASIO ŽIVOT

Desno od nas pojavio se četnik s uperenim puškomitraljezom. Vikao je nešto, ali ga nismo
razumjeli od one pucnjave. Valjda je zvao na predaju mlateći onim puškomitraljezom. Odjednom
ugledam onog momka iz Gradačca s četnikove lijeve strane; ovaj ga nije primjećivao. Brzo

je digao pušku i iz stojećeg stava zapucao. Četnik se odnesen rafalom strmoglavio i pao
potrbuške niz brežuljak u snijeg i blato.

Piše: Amir HASANOVIĆ Mirza je napolju. Šćućuren na kraju Izlazimo. Pucnjava se prvo začula na
tranšeje, kroz najnižu puškarnicu promatra našem lijevom boku, a onda su s tri razvučene
ovjek je čudna zvjerka, sve dok mu prostor ispred nas. Očito je da artiljerija pri- grupe četnici krenuli prema nama.
se ne približi smrt, nije svjestan prema teren za pješadiju. Kako god, jednog Salih skida deku sa svog puškomitra-
vrijednosti i veličine života. Ali će trenutka krenuti u napad. ljeza. “Idemo, momci, evo ih kreću u na-
Čkad osjeti da je smrtna opasnost Odjednom teška artiljerija utihnu. Više pad”, viknuo je Safet dotrčavši niz tranšeju.
sasvim blizu, bori se za svaki časak i razu- se ne čuje niti jedna detonacija. Samo neko- “Sada ih je puno više nego juče, pazite dobro
mom i nagonom. Doduše, ako ga nemilice liko trenutaka kasnije tišinu prekida pisak i čuvajte se.” Kratko zastade, a onda krenu
i dugo progone te nema više snage, ni tjele- minobacačkih granata. Odjekuju eksplozije dalje niz tranšeju.
sne ni duševne, može izgubiti hrabrost i po- odmah iza naših leđa. Jedna granata pogađa Ubrzo se ogradila pucnjava na sve
mišljati čak na samoubistvo. Ta neprirodna samu ivicu grudobrana; zemlja i djelimično strane. Četnici su u dva ešalona krenuli
pomisao ponekad je i posve ozbiljna. Ali čim istopljeni snijeg padaju na Mirzu. Na jednoj u napad. Lijevi dio njihovih snaga pri-
se progonitelji umore i dopuste progonjeni- ruci, poguren, dovlači se do ulaza u zemu- šao nam je na ne više od dvadeset meta-
ku da makar samo načas predahne, njegovo nicu. Salih i ja uvlačimo ga unutra. Sreća za ra. Puškomitraljez nas je držao na nišanu
se iznemoglo tijelo i izmučena duša odmah njega, nijedan geler ga nije ni okrznuo. Ko- sve vrijeme. Meci su pogađali u balvane
oporave i iznova mu se vraća životni polet. madi pogužvane cijevi naše pećice razbacani kidajući velike komade triješća i koma-
Nevjerovatno je koliko toga može pretrpjeti su svuda po tranšeji. de zemlje.
i koliko toga preživjeti. Nevjerovatne su te
granice čovjekove snage kada je u očajnoj i
teškoj situaciji. A kud će bezizlaznija i teža
nego ona u ratu?!
Sibovac 1993. godine. Subota je, od ju-
tros traju žestoki četnički napadi. Subote
i nedjelje su najgore. Napadi se pojačavaju
dolaskom “vikend četnika” i raznih drugih
grupacija iz Srbije.
Artiljerija od jutarnjih sati prebira me-
tar po metar našeg teritorija. Zemunica, u
kojoj smo smješteni, potresa se od detona-
cija. Malo crno štene, koje je prije dva sata
nabasalo na nas u tranšeji, škijuće šćućureno
pored Salihovih čizama. Tužno škijutanje i
cviljenje često se pretvara u neku vrstu je-
canja. Uzimam ga u ruke i stavljam u krilo.
Svaki udar granate i detonacija izaziva mu
trzanje. Trese se kao da mu je veoma hladno.
Strah je čudo. Kada su u opasnosti, osjete ga
svi. Jednako i životinje i ljudi.

56 14/4/2023 STAV