Page 57 - STAV broj 423

“Dajte, pokrijte tamo lijevu stranu bolje,
ne dajte da se približavaju toliko našim po-
ložajima”, vikao je Safet. Ali četnici su sti-
zali sve bliže. Bila je uistinu teška situacija.
Bio je to trenutak kad sam se i sam uplašio
za naše živote.
Dvije granate iz ručnog bacača pogađaju
našu tranšeju desno od mene. Vidi se da su
četnici skroz blizu. Pucnjava je sve glasnija.
Tri momka dotrčavaju u našu tranšeju.
Govore nam da su rovovi sedam i osam pali.
Došli su da nam jave da se gore prema šumi
zalama linija. Jeza je prošla mojim tijelom.
Znao sam da je to veoma rizična situacija, da
nam je sad biti ili ne biti.
Otpočela je borba koja je trajala više od
sata. Na desnom krilu našeg voda čujem da
bacaju ručne bombe. Prebacujemo trojicu ljudi
gore desno u pomoćni rov, a u našoj tranšeji s četnikove lijeve strane; ovaj ga nije pri- opušteno. Moje noge tresu se od iznemoglo-
ostajemo samo Salih i ja. Ponestaje nam mu- mjećivao. Brzo je digao pušku i iz stojećeg sti. Spuštam ga trideset metara dalje i sta-
nicije, znamo da ćemo se i mi morati povući. stava zapucao. Četnik se odnesen rafalom jem da se odmorim. U tom trenutku oči su
Do našeg rova stiže jedan od komandi- strmoglavio i pao potrbuške niz brežuljak mu se zatvorile, a srce prestalo da kuca. Za
ra iz Gradačca i uzbuđeno objašnjava da dio u snijeg i blato. njega više nije bilo spasa.
linije mora da odstupi jer je nestalo munici- Momak je skočio i zgrabio pušku koja je Ubrzo se sa Salihom preko kanala poja-
je. Kaže da će nam poslati kurira da nas štiti ležala pored četnika. Okrenuli smo se i sko- više neki meni nepoznati vojnici. To je bilo
vatrom dok se izvlačimo. čivši preko potoka nastavili prema šumici. pojačanje koje je trebalo da nam pomogne
Odmah je stigao neki vojnik i donio mu- Meci su i dalje zujali na sve strane. u zalamanju linije. Jedan od njih pozva dva
niciju. Tukli smo brzom paljbom sve dok nam U jednom momentu okrenem se i vidim momka i naredi da poginulog odnesu dolje
nije nestalo i te municije, tada smo iskočili nema onog momka. “Stani, nema momka u šumicu. Odozdo je dolazilo još naših vojni-
iz rova u povlačenje. za nama”, viknem Salihu. I on stade. Čekali ka. “Idemo, momci, gore, našima je potrebna
Mogli smo odmah krenuti lijevo niz pa- smo još nekoliko trenutaka. Nije dolazio. pomoć”, reče neko do njih.
dinu, ali smo se bojali da četnici nisu stigli Ponovo rafali zapraštaše, sada s naše lijeve Pošli smo, a noge su nam klecale od
pod brdo pa bismo im pali pravo u ruke. Pošli strane. Kako otići a ostaviti čovjeka koji nas je gladi i umora. Otvorili smo dobro oči
smo zato nazad. spasao sigurne smrti?! Odlučio sam se vratiti i gledali kome idemo u ruke. Nasreću,
U šumici se čula pucnjava i galama, do grebena brda. Rekoh Salihu da me sačeka. pošli smo pravim putem. Bila je to naša
zastali smo jer nismo poznavali teren i Četnici i dalje pucaju, ali ni oni ne smiju četa. Dobila je bombe i municiju i dijeli-
nismo znali kuda dalje. U jednom trenut- izaći na brdo jer se plaše varke. la ih borcima.
ku, desno od nas, pojavio se četnik s upe- Stižem do grebena. Zatičem onoga mom- Primili smo se municije i bombi i kre-
renim puškomitraljezom. Ja sam se ska- ka. Ranjen je. Odvlačim ga niz padinu u do- nuli ponovo na naš stari položaj. Opterećeni
menio. Pomislio sam: to je to – gotovo je. linu. Pokušava mi nešto kazati. Kroz šapat municijom, gladni i umorni, stigli smo do
Vikao je nešto, ali ga nismo razumjeli od samo razumijevam: “Momak, spašavaj se, od ispod brda. Četnici su otvorili vatru, ali se
one pucnjave. Valjda je zvao na predaju mene nema ništa.” vidjelo da ih nema mnogo na ovom lijevom
mlateći onim puškomitraljezom. Odjed- Stavljam njegove ruke oko svog vrata po- boku. Grupa momaka iz Gradačca koji su
nom ugledam onog momka iz Gradačca kušavajući ga ponijeti. Ali tijelo je potpuno upravo stigli u ispomoć praktično je juriša-
la je na liniju ispred nas. U prvom naletu
ranjeni su puškomitraljezac i momak do
njega. Gledali smo kako ih je rafal pokosio
tačno ispred nas.
Napad zaustavljamo da se iznesu ra-
njenici. Zatim se začuo poklik: “Juriš,
braćooo!” Nije se znalo ko otkuda puca,
ko bombe baca. Digao se dim od pucnja-
ve i bačenih granata. Čulo se samo “na-
prijed, naprijed”.
Skačući preko grudobrana, upali smo u
našu staru liniju. Dva četnika ležala su mr-
tva preko grudobrana nekih desetak meta-
ra od nas. U žestokoj pucnjavi gledali kako
bježe dolje desno preko potoka. Naši su ih
pojedinačnom pucnjavom ispraćali u njiho-
voj bježaniji.
U glavi mi se sve počelo vrtjeti. Naslonio
sam se na zid tranšeje i zatvorio oči. Želio sam
samo jedan trenutak da duboko udahnem i
da dođem sebi. n

STAV 14/4/2023 57