Page 51 - STAV broj 423

“Potaknuti interesovanjem i razmišlja-
njem naših posjetilaca, mi smo pokrenuli
Muzej ‘Život u Sarajevu pod opsadom’ jer
smo cijenili da takav muzej može biti prostor
u kojem će na jednom mjestu biti predstav-
ljeni i prikazani svi segmenti života, načini
improvizacije, kao i želja za preživljavanjem
uprkos svakodnevnom granatiranju, ubijanju
građana i samog grada, kao i o načinu među-
sobne solidarnosti i pomoći među ljudima.
Sve ovo ima izuzetan značaj za kulturu sje-
ćanja kroz svjedočenja ljudi, a ne samo kroz
statističke podatke i brojke, koje nam govo-
re samo koliko, kada i gdje”, istakla je ona.
Dodaje da je projekt formiranja ovog
Muzeja započet prije godinu, a da je rad na
njemu bio izuzetno intenzivan, naročito po-
sljednja tri mjeseca u kojima je sve ono što nisu mogli zadržati suze, tako da su njihove Sami projekt pokretanja Muzeja je trajao više
je prikupljeno moralo da dobije svoju dušu, reakcije bile jako pozitivne kada su vidjeli od godinu, a posljednja tri mjeseca radilo se
ime prezime i priču. kako to na kraju sve izgleda. Svjesni smo da užurbano i intenzivno kako bi otvorenje bilo
“Projekt i dalje traje i mi nastavljamo bez tih ljudi i njihove želje da javno progo- na dan 32. godišnjice početka opsade Saraje-
s aktivnostima istraživanja, prikupljanja vore ne bi moglo biti ni Muzeja i na tome va”, priča nam Mehić.
i dokumentovanja ličnih iskustava, pred- smo im mnogo zahvalni. Projekt još traje, I on kaže da su reakcije onih koji su
meta i videosvjedočenja. Najčešći način ljudi nas svakodnevno kontaktiraju i donose ispričali svoje priče i ustupili uspomene i
prikupljanja građe su direktni kontakti s nove priče i eksponate. Cijeneći da je Muzej lične predmete izuzetno pozitivne. Tvrdi
ljudima koji su preživjeli opsadu, ili srod- tek otvoren, mi smo zadovoljni i posjetom. kako se osjeti koliko im je jedan ovakav
nicima onih koji su ubijeni tokom opsade, Građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine već objekt bio potreban.
a čije uspomene i predmeti su sačuvani. dolaze, kao i strani turisti. Imali smo posjetu “Jednostavno, osjećaju da neko mari za
Muzeji genocida koji se nalaze u Sarajevu i učenika srednje škole iz Sarajeva, a do kraja njih i za ono što su proživjeli. To su ljudi
Mostaru pokrivaju teritorijalno cijelo pod- mjeseca imamo i nekoliko najavljenih stu- ogromnih srca, heroji, borci. Vidjevši suze
ručje Bosne i Hercegovine i govore o svim dijskih posjeta iz inostranstva”, zaključila u njihovim očima i čuvši riječi zahvalnosti
temama i kategorijama žrtava agresije; o zlo- je Merisa Topalović. na dan otvorenja, znali smo da smo uradi-
činu protiv čovječnosti i genocidu, posljedi- li nešto dobro i da istim putem trebamo
cama rata, logorima, torturama, masovnim POSJETE TURISTA IZ B H I INOSTRANSTVA nastaviti. Muzej je otvorio svoja vrata 5.
grobnicama i nestalim osobama, silovanim i Kustos u Muzeju “Život u Sarajevu pod aprila. Do danas je veliki broj građana Sa-
seksualno zlostavljanim u ratu, zločinu nad opsadom 1992–1995” Nedim Mehić napo- rajeva posjetio Muzej, kao i turista iz Bo-
djecom itd. S druge strane, Muzej ‘Život u minje da je prirodno ljudskoj psihi blokira- sne i Hercegovine i inostranstva. Mi smo
Sarajevu pod opsadom’ govori isključivo o nje trauma, nastojanje da se neka dešavanja zadovoljni posjetom i interesovanjem gra-
svakodnevnici, sudbinama i načinu borbe za zaborave, ali i sjećanja, htjeli mi to ili ne, đana, koji nam donose i nove eksponate.
život i preživljavanjem građana Sarajeva od vremenom izblijede. Pred nama je još mnogo posla, u vezi s ogla-
1992. do 1996. godine”, rekla je Topalović. “Zato je važno da imamo Muzej ‘Život šavanjem, reklamiranjem, umrežavanjem
U toku priprema formiranja Muzeja, u u Sarajevu pod opsadom 1992–1995’ i da ga- itd. Posjetioci se najviše zanimaju za lične
razgovoru s građanima Sarajeva, ističe da su jimo kulturu sjećanja. Starije generacije već priče, sudbine i doživljaje ljudi, simulaci-
osjetili s njihove strane veliku potrebu da prolaze, prošlost se zaboravlja i potiskuje, a je događaja i prostorija (kako je izgledala
nekome ispričaju ono što su doživjeli, i šta nove generacije znaju veoma malo. U Muze- školska učionica u ratu, dnevna soba, red
sada osjećaju, da njihova sjećanja o težini op- ju na jedinstven način mogu vidjeti, doživje- za vodu, ratna bolnica, foto-studio, pekara
sade, uspomene i lični predmeti budu vječ- ti i osjetiti kakav je bio život u Sarajevu pod itd.). Nastojali smo sve slikovito prikazati
no sačuvani i da postoje kao živi podsjetnik opsadom. Tu se nalazi više od stotinu priča i i dočarati, od snajperskog nišana do zvuka
na težinu života pod opsadom. nekoliko stotina eksponata koji podsjećaju na granata i dima koji nastaje nakon eksplozi-
“Velika većina ljudi – koji su s nama opsadu Sarajeva, govore o hrabrosti i borbi za je”, govori o iskustvu koje mogu doživjeti
podijelili svoje priče, sjećanja i lične pred- život, i slikovito prikazuju kakve su strahote svi oni koji se odluče posjetiti ovu institu-
mete – bila je ispunjena emocijama, mnogi doživljavali i preživljavali građani Sarajeva. ciju u Ulici Jelićeva 3.
Na samom kraju, Nedim Mehić ne kri-
je žal što je Muzej “Život u Sarajevu pod
“Velika većina ljudi – koji su s nama podijelili svoje priče, opsadom 1992–1995” otvoren vlastitim sred-
stvima ustanove Bosanski muzeji sjećanja,
sjećanja i lične predmete – bila je ispunjena emocijama, bez pomoći vlasti.
“Projekt smo realizirali isključivo vlasti-
mnogi nisu mogli zadržati suze, tako da su njihove tim odricanjem i sredstvima dok se, s druge
reakcije bile jako pozitivne kada su vidjeli kako to na strane, samo u Kantonu Sarajevo godišnje
kraju sve izgleda. Svjesni smo da bez tih ljudi i njihove potroše milioni na projekte memorijalizaci-
je, sjećanja na opsadu i slično, a dugoročno
želje da javno progovore ne bi moglo biti ni Muzeja i na od toga niko nema benefite koji bi poslužili
svrsi društvenog dobra, edukacije i spreča-
tome smo im mnogo zahvalni.” vanja ponavljanja zločina iz prošlosti.” n

STAV 14/4/2023 51