Page 49 - STAV broj 423

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Veranje po obiteljskom stablu

TO SAM ŠTO JESAM,

MENI SASVIM DOVOLJNO

“Tvoj pradjed došao je ovamo još za osmanskog vakta, pet-šest godina
prije austrougarske okupacije, a rodno mjesto je napustio, tačnije pobjegao,
zbog čestih upada crnogorske hajdučije u Bijelo Polje i okolna sela.
Pljačkali su Ibrahimoviće, a, nerijetko, i ubijali. I nije samo on pobjegao. I
Piše: moja se porodica, iz istih razloga, preselila u relativno sigurniji Novi Pazar.”
Sadik IBRAHIMOVIĆ

odina je 1999. Zima. U kratku, – Tako ispada. – Došao je još za osmanskog vakta,
nenadanu posjetu došla mi je – Oprosti što sam ovoliko znatiželjan, ali, pet-šest godina prije austrougarske oku-
rodica N. te, a nakon njoj svoj- ako ti ne smeta, imao bih još nekoliko pita- pacije, a rodno mjesto je napustio, tačni-
Gstvenog podrobnog propitivanja nja za tebe. Poslije ću ti reći zašto. Uredu? je pobjegao, zbog čestih upada crnogor-
o svemu i svačemu, napose o zdravlju i – Izvoli! ske hajdučije u Bijelo Polje i okolna sela.
veselju kućne čeljadi, rekla da je dva mje- – Jesi li ti Tuzlak? Pljačkali su Ibrahimoviće, a, nerijetko, i
seca radila u izvjesnom pogonu za proi- – Da. ubijali. I nije samo on pobjegao. I moja se
zvodnju obuće u blizini Živinica, no kako – Pravi, rođeni Tuzlak? porodica, iz istih razloga, preselila u rela-
su, ona i ostali uposleni, obaviješteni da – Da, jesam. tivno sigurniji Novi Pazar. Nego, sad se
prodaja ide slabo i da će plaća ubuduće – Znače li ti nešto imena Avdija i sjetih, znaš li da je tvoj pradjed u Tuzlu
biti u naturi, pa ko voli nek’ izvoli, odlu- Rašid? poveo i svog oca?
čila je napustiti posao i zarađenu obuću – Avdija je moj pradjed, a Rašid nje- – Ne, ne znam.
podijeliti rodbini i prijateljima, te da je gov bratić. – Ibrahimaga se zvao. Uglednik. E,
s tom nakanom došla kod mene. – Da li ti je poznato da su nekad davno moj čovječe, pardon, rođače, pa vi Bosan-
Nećkao sam se, nagovarao je da obuću živjeli u Tuzli i radili kao pekari? ci zaista pojma nemate ni o čemu! Eto,
ipak proda, ali kako je bila uporna, štaviše, – Da. sam si priznao da ti je ovo, a zbog tvog
molila me da je ne odbijam, pristao sam. – A, da li ti je poznato da su se poslije neznanja, šesto mjesto porijekla po redu!
– Vidi, meni cipele ne trebaju. Ima li nastanili u Loparima? Bruka! Sramota!
šta za djecu – rekoh. – Nisu. I ne kaže se Lopari nego Lo- – Nije moja nego Ibrahimagina, Avdi-
– Ima. Dođi sutra, bit ću i ja tamo, pa pare. Ali nisi puno pogriješio. Nastanili jina i Rašidova. Kako je moguće da njihovi
proberi šta god hoćeš. su se u drugom mjestu, nedaleko od Lo- potomci nisu znali odakle su porijeklom?
I došao sam. Obuću za djecu nisam para, zove se Koraj. Moj otac to nije znao. Govorio je da smo
probrao. Neodgovarajući brojevi – ili pre- Lik potom izvadi ličnu kartu i poka- iz Foče. Otkud sad Foča ako smo, kako ti
veliki ili premali – ali, da je ne uvrijedim, za mi je. Vidim, moj prezimenjak iz No- tvrdiš, iz Bijelog Polja? Ili je možda po-
uzeo sam za sebe jako lijepe kožne cipele, vog Pazara. srijedi nešto drugo, nešto krupnije, a ne
tačno znajući kome ću ih pokloniti. Dok – Mi smo rođaci i porijeklom smo iz bježanija od hajdučije? Oko za oko, zub
N. i ja razgovaramo, prilazi nam komer- Bijelog Polja – reče. za zub, recimo? Eto mogućeg razloga za
cijalista firme, pozdravlja, a ona, očito – Čovječe, pardon, rođače, baš me je prikrivanje tačnog mjesta našeg porijekla.
ljuta na njega, ne reče ništa, poljubi me krenulo! Ovo mi je šesto mjesto porijekla Ima li takvih naznaka u vašim usmenim
u obraz i udalji se. po redu. Ali nejse. Nego, reci mi, vidim predajama i pisanim tragovima?
– Ti poznaješ ovu Albanku – reče lik. priča ti pije vode, kako sve ovo znaš, a On me kratko i ljutito pogleda, zau-
– Nije ona Albanka. Udata je za uglavnom je tačno? sti da nešto kaže, pa odustade, okrenu se
Albanca. – Usmena predaja. Kod nas je to još i bez pozdrava ode.
– Vi ste u srodstvu? uvijek jako, držimo do toga, a ima i pi- Krenuh i ja. Pod nogama mi škripi za-
– Da. sanih tragova. A, da li ti je poznato kad i leđeni snijeg, u ruci držim cipele kojima
– Kakvom? zbog čega je tvoj pradjed napustio Bijelo će se neko iskreno obradovati, a u glavi
– Naši su očevi amidžići. Polje i došao u Tuzlu? odzvanja samo jedna misao: ko sam, šta
– A, molim te, koje je njeno djevojač- – Poznato mi je samo to da je moj djed sam, odakle sam?
ko prezime? rođen u Koraju, a sve ostalo, što se mojih – Ma, to sam što jesam, meni sasvim
– Ibrahimović. starih tiče, krajnje je maglovito, nedore- dovoljno, presjekoh na kocu i mirno na-
– Onda si i ti Ibrahimović!? čeno. Svakakvih tu priča ima. stavih dalje. n

STAV 14/4/2023 49