Page 48 - STAV broj 423

DRUŠTVO

i njemački vojnici. Italijani su, kaže autor, Gore i Makedonije). Zakon o uništavanju
neke svoje sahranjene suborce ekshumi- “neprijateljskih grobova i grobalja”, u koji
rali i prenijeli u Italiju, dok Nijemci to su, nerijetko i uz veliku pompu, sahranji-
nisu radili. vani tokom četverogodišnjeg rata na cije-
Početkom 1945. u južnom dijelu groblja lom državnom prostoru.
sahranjen je jedan broj boraca NOV umr- O kakvom se zakonu radilo, hvalevri-
lih u bolnici, ali su poslije rata obavljene jednu je znanstvenu studiju napisao dr.
ekshumacije svih poginulih. “Ipak, kaže Vladimir Geigerov iz Zagreba, a objavio
jedan izvor – mjesto se još koristilo kao ju je u Istoriji, 2, 2016. Njezin sažetak pre-
groblje do 1952. godine. Te je godine nosim u cjelini:
tamo pokopan posljednji vojnik, pri- Namjera potpunog i radikalnog obračuna
padnik Jugoslavenske narodne armije.” jugoslavenskih komunista s neprijateljem nepo-
Poslije II. svjetskog rata iz groblja je sredno po završetku Drugoga svjetskog rata bila
odneseno sve što se moglo nositi, a tome je i odluka Ministarstva unutrašnjih poslova
je osobito pogodovalo kad općina preko Demokratske Federativne Jugoslavije od 18.
noći donosi zakon o proglašenju groblja maja 1945. o uklanjanju grobalja i grobova čiji su nišani izvezeni raznim stihovima, redo-
– pašnjakom! „okupatora“ i „narodnih neprijatelja“, koja vito arapskim pismom, koje su (grobnice) i po
Zanimljivo je da je ipak jedan spomenik je obuhvatila groblja i nadgrobne spomenike formi i po sadržaju, pravi kulturni spomenici,
gotovo u potpunosti sačuvan. Na grobnoj je vojnika njemačke, talijanske i mađarske voj- nu, ta mezarišta i sve te (grobnice su srušene
mramornoj ploči ime plemenitog liječnika ske te ustaše, četnike i slovenske domobrane. i razgrađene). Treba im kamena za zidanje
vojne bolnice: Antoan Fojarewitz. Liječio Nakon Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji i neke sandučare, one su se obično služile ni-
je sve koji su mu se obratili. Na svojim je Sloveniji, grobovi i groblja poginulih partizana šanima iz starih mezarišta računajući da je
kućnim vratima imao ceduljicu na kojoj je i grobovi i groblja žrtava fašističkog terora za- to valjda najkraći i najjeftiniji put da se do
pisalo: Siromašne liječim besplatno. konima su bili zaštićeni i uređivani i održava- klesanog kamena dođe! Tako su toliki kultur-
ni, a grobovi i groblja neprijateljskih vojnika ni spomenici iščezli u našem gradu, koji su po
RANKOVIĆEV ZAKON O GROBLJIMA i grobovi suradnika okupatora ostali su izvan mom sudu predstavljali i naš nacionalni ka-
MRSKIH NEPRIJATELJA zakona. I tako je bilo sve do raspada SFRJ. pital. Jer, ljudi od nauke, pa bili to strani ili
Odmah nakon oslobođenja Jugosla- Taj se zakon “šutnjom protezao i odo- naši građani, a naročito oni koji se zanimaju
vije od agresije fašističkih Hitlerovih i bravao”, potpuno slobodnom interpretaci- grafikom više će, svakako, interesovati jedan
Mussolinijevih crnih falangi, te sloma jom, i na groblja iz prethodnih razdoblja, ovakav kulturni spomenik, od bilo koje san-
tzv. Nezavisne Države Hrvatske, kao i fa- prije svega na “mrske neprijatelje austrou- dučare koja je progutala toliko spomenika od
šističkih pokreta – ustaškog i četničkog, garskog”, a nerijetko i “turskog razdoblja”, kulturne vrijednosti.
Aleksandar Ranković 1945. godine do- pod različitim izgovorima. Mada se taj za- Već odavno je neke naše estetičare spopa-
nio je savezni zakon koji je diktirao svim kon nije izravno odnosio na Vojno austro- la manija, da na razvalinama starih zgrada
ministarstvima unutrašnjih poslova sva- ugarsko groblje u Mostaru, njime je bila po Mostaru dižu parkove, a uprava gradskih
ke pojedinačne republike (Slovenije, Hr- otvoreno i slobodno svako otuđivanje ili parkova ima zadatak da sadi drveće gdje nađe
vatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne devastiranje “švapskog groblja”. prazan prostor. Društvo za pošumljavanje radi
to isto, pa mjesto da su se stari haremi priveli
ZATIRANJE MUSLIMANSKIH HAREMA U tim svrhama, i učinili pristupačni svakome,
Rijetki u Mostaru znaju MOSTARU razumije se štedeći kulturne spomenike u nji-
Nove vlasti su nakon oslobođenja ze-
da takvo groblje uopće i mlje 1945, pod krinkama različitih oprav- ma, njih se jednostavno slisti, upotrijebi za
neke druge ciljeve. Od deset mezarišta u na-
postoji. Groblje je locirano na danih i nužnih rušenja muslimanskih hare- šeg gradu, ostala su na uzgoru još samo dva
južnom izlazu iz grada, iza ma u Mostaru, najčešće navodili – “širenje, mezarišta pa bi prema dotičnom regulacionom
planu trebalo, eto, i njih uništiti (…).”
urbanizaciju i modernizaciju Grada Mo-
prvog kružnog toka, u zoni stara”. Tim su razlogom pravdali i preba- Smisao Husaginog pisma nije samo u
Opina, kojim počinje prostor civanje Željezničke stanice iz centra grada zaštiti takvih kultnih mjesta, nego i sna-
ženje svijesti da su groblja i haremi “naše
na lijevoj strani grada, na istočnu stranu,
Bišća polja. U neposrednoj na Veliki carinski harem. O tom je ostalo arhive” koje svjedoče o našoj višestoljetnoj
je blizini Energopetrolova upamćeno svjedočenje jedinog zabilježe- prisutnosti na ovim prostorima i načinima
života kroz historiju.
benzinska pumpa – kroz nog otpora, pismom znamenitog Husage U svakoj analizi takvih, u korijenu ne-
Ćišića, adresiranog na svemoćnog v. d.
visoku žičanu ogradu naziru predsjednika Prezidijuma Bosne i Herce- humanih poduhvata – prikrivena je, ma-
se ostaci ostataka bezobzirno govine – Đuri Pucaru Starom, od 13. jula nje ili više – ideologija kamufliranog cilja.
Takvi, kamuflirani ciljevi ne moraju biti
1953. Evo jednog karakterističnog pasusa
pokradenog i sramotno iz tog pisma: skriveni, nego se mogu, anonimno i jav-
zapuštenog groblja. Kad sam ga Druže Predsjedniče! no, demonstrativno pokazivati. Takvim
su političkim ciljevima najbliži radovi
Mi smo u Mostaru imali deset mezarišta
ovih martovskih dana posjetio, (harema). Svako je od njih imalo svoju historiju, dugogodišnjih devastizacija Partizanskog
nisam nikako mogao pronaći a svi skupa su usko vezani za historiju našega spomen-groblja u Mostaru; ujutro osviću
devastirani spomenici – aktere ostaju u
grada. U njih su tokom stoljeća pokopavani
ulaz u groblje – oko njega ljudi koji su živjeli i umirali za našu zemlju noći. Potpuno je jasno da su na djelu dvi-
je podignuta visoka žičana i na koncu konca koji su i gradili naš grad. je usporedne (ali ne i komplementarne) –
politike pod jednim krovom. Jedna čeka
U tim mezarištima bilo je na stotine grob-
ograda kojom se štiti. Šta štiti? nica (mauzoleja) ograđenih, obično tenelijom, svoj trenutak, svoj javni placet. n

48 14/4/2023 STAV