Page 46 - STAV broj 423

DRUŠTVO

Ranković odobrio devastiranje “švapskog groblja”

GROBLJA NAŠIH

NEPRIJATELJA U NAŠOJ

ZEMLJI – NAŠA SU GROBLJA

Kad god bih došao u austrijsko selo Lebring na Bošnjačko groblje, postidjelo bi me jedno sjećanje: I nehotice
bi mi izvirali prizori vojnog austrougarskog groblja u Mostaru. Obuzeo bi me stid jer mi se jednostavno
nametala užasno devastirana slika razbijenih spomenika, polomljenih ploča, od kovana željeza zaštitnih
grobnih ograda, u zemlju potonulih kamenih križeva, pa i poneke još čitke riječi u memorijalnim nadgrobnim
zapisima roditeljske tuge nad sinovima-vojnicima, patosa i patetike visokim vojnim starješinama, vojnim
policajcima, u njemačkom jeziku, u poljskom, u češkom, ispisanih starom goticom i latinicom.

Piše: Ibrahim KAJAN Monarhije, osvojili uz ogromne žrtve 7. iznad drvenih križeva i drvenih nadglavnih
jula 1916. – da je ostalo upamćeno sve do bašluka – uredno okresano, šumske staze
najnovijih vremena. Cijena je bila presku- nanovo porubljene i nasute šljunkom...
ČOVJEK SE VRAĆA ZEMLJI JER IZ pa. Poveće groblje u selu Lebringu pokraj to šumsko skrovito mjesto postaje mjesto
ZEMLJE JE POSTAO Graza – puno je naših predaka, kršćana i ekumenskog susreta triju predstavnika
Kad čovjek odseli s ovoga svijeta, po- muslimana, tada imenovanim zajedničkim vojnih i narodnih zvaničnika, sa zastava-
staje mejit, tijelo ili dijelovi tijela onoga imenom - Bošnjacima. ma i vojnim uparađenim generalima au-
koji je preselio na ahiret, u onostrano, a strijskim, italijanskim i bosanskim! Sva-
“posmrtni ostaci” vraćaju se zemlji jer su SJENE PREDAKA, NAŠIH I TUĐIH ke godine 5. jula obilježava se dan Monte
od zemlje i nastali. Za umrlog se pobrinu Kad se s autoputa uđe u selo i krene Melette i njezinih žrtava, održe se govori
bližnji, krvni srodnici ili prijatelji, vojne kroz obrađena polja prema šumi u kojoj je istaknutih društvenih, kulturnih ili voj-
komande ili državne strukture, socijalne impozantno groblje velike urednosti i za- nih znamenitih ličnosti, a posljednjih sam,
ili humanitarne ustanove. gonetne smirene ljepote, podižu nam se u poratnih godina, ondje dovodio zagrebač-
Putovanja u “bijeli svijet” i povratak svijesti imaginarne zavjese skrivenih sjena ke Bošnjake i slušao Christine von Kohl,
iz njega, donedavno bi daljinama gotovo naših zaboravljenih predaka. Ali nisu ih Aloisa Mocka i, najposlije, svog dragog
nedosegnut, putnički i komunikativno bio zaboravili Austrijanci. Groblje je savrše- prijatelja, svog Mostarca, akademika dr.
je neusporedivo udaljeniji nego danas, u no čisto, svaka travka je podšišana, drveće Smaila Balića.
stoljeću brzih transportera – poginuli i
umrli sahranjivali su se u mjestima gdje
bi ih smrt zatekla. U mnogim bh. grado-
vima postoje i danas groblja za “strance i
samoubice”, ali i poneko zaštićeno vojno
groblje stranih vojnika umrlih ili poginulim
na ratnom poprištu na području Bosne i
Hercegovine, poput Vojnog austrougar-
skog groblja u Mostaru.
Takvih staništa mrtvih, greblja i harema
naših predaka ima u zemljama teških rato-
va, prije svega na području Austro-Ugarske
Monarhije. Na jedno od njih sam godina-
ma vodio članove zagrebačkog Kulturnog
društva Bošnjaka Preporod. To je bila pra-
va počasna akademija žrtvama iz Prvog
svjetskog rata poginulim (i ranjenim, pa
kasnije u bolnicama umrlim vojnicima 2.
bošnjačke regimente) na osvajačkom po-
hodu vojnog zauzimanja italijanske kote
Monte Meletta. Bošnjaci su je, za interese

46 14/4/2023 STAV