Page 47 - STAV broj 423
P. 47

VOJNO AUSTROUGARSKO GROBLJE U
          MOSTARU
            Kad god bih došao u austrijsko selo
          Lebring na Bošnjačko groblje, postidjelo bi
          me jedno sjećanje: I nehotice bi mi izvi-
          rali prizori vojnog austrougarskog groblja
          u Mostaru. Obuzeo bi me stid jer mi se
          jednostavno nametala užasno devastirana
          slika razbijenih spomenika, polomljenih
          ploča, od kovana željeza zaštitnih grobnih
          ograda, u zemlju potonulih kamenih kri-
          ževa, pa i poneke još čitke riječi u memo-
          rijalnim nadgrobnim zapisima roditeljske
          tuge nad sinovima-vojnicima, patosa i pa-
          tetike visokim vojnim starješinama, voj-
          nim policajcima, u njemačkom jeziku, u
          poljskom, u češkom, ispisanih starom go-
          ticom i latinicom...
            Austrougarska vojna okupaciona struk-
          tura Mostara zacijelo ga je utemeljila prvih
          mjeseci svoje uprave 1878, ali se prvi put
          u pisanom dokumentu spominje kasnije,   Na sredini grobljanske poljane, poput
          u glavnoj knjizi netom utemeljene grun-  vojnog jednoreda na smotri – niz je viso-
          tovnice grada Mostara u godini 1890. Upi-  kih, masivnih kamenih spomenika, po-
          sano je u gruntovni uložak broj 3155, pod   dignutim očito osobama iz više oficirske
          tačkom 28, među ostalih upisanih 98 ka-  nomenklature, komandanata ili politič-
          tastarskih čestica pod površinom od 5.890   kih faca, ali i istaknutih vojnih liječnika,
          m², k. č. 2410/73, pod nazivom GROBLJE.   ponekom suprugom u blizinu značajnog
          Kasnije će biti prošireno na ukupno 13.400   muža i viteza. Nema zbijenih nakupnina
          kvadratnih metara.                spomenika – sve djeluje raštrkano, izgu-
            Rijetki u Mostaru znaju da takvo   bljeno i zalutalo, razbacano. Neki se veliki
          groblje uopće i postoji. Groblje je loci-  križevi, istrgnuti iz postolja, naslonjeni
          rano na južnom izlazu iz grada, iza pr-  na slučajni, nepripadajući, tuđi obelisk.
          vog kružnog toka, u zoni Opina, kojim   Tu vidim i neobično, stepeničasto kon-
          počinje prostor Bišća polja. U neposred-  struirano spomen-obilježje. Takvih sam
          noj je blizini Energopetrolova benzinska   našao još nekoliko, sličnih. Kao i posta-
          pumpa – kroz visoku žičanu ogradu na-  menata, pravilnih kvadratastih oblika,
          ziru se ostaci ostataka bezobzirno po-  bez svojih spomenika koji su nekoć sta-
          kradenog i sramotno zapuštenog gro-  jali na njima.
          blja. Kad sam ga ovih martovskih dana   Na koliko-toliko sačuvanim spome-
          posjetio, nisam nikako mogao pronaći   nicima, iznad slovnih redaka, najčešće
          ulaz u groblje – oko njega je podignuta   je u kamenu urezan križ ili grafem pro-
          visoka žičana ograda kojom se štiti. Šta   fesionalnog, karijernog i vojnog simbola   MRTVO GROBLJE – “RADILO” DO 1952.
          štiti? Ne štiti se više ništa.    (sablja, balčak mača, ali i jedan dojmljivi   GODINE!
            Dao sam se u potragu za ulazom:   lovorov vijenac...).                U Vojno austrougarsko groblje kopalo
          Na jednom mjestu, sa zapadne strane,   Istočnu i južnu stranu groblja rubi   se i prije izdanog gruntovnog uloška 1890,
          vidjeh da je žičana ograda dobrano ra-  povisoki kamenom zidani zid. I on je,   ali i nakon nestanka Austro-Ugarske Mo-
          zvaljena i rastrgnuta u dijelu gdje grani-  taj istočni, provaljen na sredini svoje du-  narhije u godini 1918. Miletić, uvidom u
          či s dvorištem usnule trokatne zgrade.   žine toliko da slobodno može ući pro-  župne knjige umrlih i pokopanih, utvrđuje
          Preda mnom se pružao golemi prostor   valnikov kamionet. Na sredini južnog   da nije bilo pokopa između 1933. i 1941.
          veličine nogometnog igrališta. Na rubu   zida otvorena je kapela, koju čini be-  godine. U knjigama pronalazi 15 stranih
          sjevernog zida bijela je kapela. Od kape-  tonska ploča oslonjena s prednje strane   i domaćih katoličkih imena, kojima je za-
          le do sredine groblja – nema ništa; pot-  na dva stuba, a stražnjim se dijelom na   jedničko samo to da su djelovali u Mosta-
          puno prazni prostor, kao da je preoran i   južni zid odupire.        ru, neki i kao vojna lica u NDH – te da
          napušten. Djeluje surovo i divlje. Bit će   Vraćam se prema izlazu, osvrćući se   su pokopani za vrijeme II. svjetskog rata,
          da su u tom dijelu pokapani siromašni,   na pustoš koju ostavljam iza leđa. Tužni   između 1941. i 1945. u Vojnom austrou-
          obični vojnici bez činova, potrošno to-  spomenici od sivog, bijelog, žutog i crnog   garskom groblju.
          povsko meso svake ratne kalkulacije. Tu   kamena iz Hercegovine, nerijetko i iz ko-  Inače, ima tvrdnji da je “već u apri-
          su vjerovatno našli posljednje utočište   rita Neretve, udaljene 200-tinjak metara   lu 1941., nakon nekoliko dana balkanske
          niži administrativni službenici austro-  zapadno, preko ceste M-17.  kampanje Trećeg rajha, tamo pokopan
          ugarske gradske uprave pridošli iz Mo-  Mislim se kako je to moguće da se   poginuli Branko Drakulić, pilot čije je
          narhije. Na njihovim su grobovima bili   primjena Ženevske konvencije o zaštiti   grobno mjesto i danas u dobrom stanju i
          drveni križevi, davno istruhli i nestali...   grobišta poraženih vojski ne primjenjuje   čija ploča prikazuje propelersku ravninu”.
          Kosti su sigurno još tu, ispod plitkog slo-  u našim malim zavičajima punim merha-  Tokom rata, piše Miletić, u tom su groblju
          ga šljunkovite zemlje.            meta i kršćanskog milosrđa.        sahranjivani poginuli ili umrli italijanski


                                                                                                    STAV 14/4/2023 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52