Page 54 - STAV broj 240
P. 54

DRUŠTVO



          ovog grada i peče se torta od stotine jaja
          i skoro toliko metara.
            Pa ipak, i u ovoj, bihaćkoj legendi, kao
          i u svakoj drugoj, naći će se barem zrno
          povijesne istine. Svakako da bijeg jednog
          kralja nije mogao biti onakav kakvog uo-
          bičavamo zamišljati našom maštom godi-
          nama hranjenom filmskim predstavama.
          Bio je to bijeg dug, mukotrpan i spor. U
          njemu nije bilo ništa veličanstveno, kao
          što ničeg takvog nema u poraženog kra-
          lja ostalog bez vojske.
            Poslušajmo šta kaže historija: 1241.
          godine Bela IV poražen je od Mongola
          predvođenih Batuhanom, u bici na velikoj
          Muhijskoj pustari, u blizini rijeke Šajo,
          kako je zovu Mađari, ili Slana, kako su je
          imenovali Slovaci. Dalje historija kazuje
          da je Belina vojska nakon početnog uspje-
          ha doživjela katastrofalan poraz kada ju je
          Batu-han napao sleđa, a sve zahvaljujući
          jednom odbjeglom Rusu koji je otkrio
          Beline namjere. Iza Bele i njegovog bra-
          ta Kolomana, koji je predvodio Hrvate,
          na bojnom polju ostalo je 50.000 leševa.
          Teško ranjen, Koloman je uspio preko
          Pešte doći do Čazme, gdje umire, a Bela
          je, kažu, prvo pobjegao u Bratislavu, za-  Sve ovo valjalo je ispričati jer je go-  njeno tijelo pohranjeno u sarkofag koji je
          tim u Hainburg i tamo opljačkao riznicu   tovo nemoguće da za svog legendarnog   postavljen iznad ulaza u Splitsku katedra-
          vojvode Frederika II od Austrije.   bijega Bela IV nije svratio i u Bihać, ba-  lu i da se i danas ondje nalazi.
            Iz Austrije Bela bježi u Zagreb. Upor-  rem da predahne, da odmori konje, da se
          no oko historije prati ga na osnovu pisama   opskrbi za dug i neizvjestan put, ovdje,   TRI KULE NAD BIŠĆEM
          kojima grozničavo traži pomoć za osvetu   na otoku svetog Ladislava. Neraskidi-  Kazuju historičari da su u Bihaću
          Mongolima “što spepeliše” mu kraljev-  vo je njegovo ime od imena ovog grada.   bile tri kule, kako to stoji i na grbu ovog
          stvo i nastaviše da slobodno haraju po   Velik je to kralj. Ako ikom, onda njemu   grada, i da su sve tri dočekale 1870. godi-
          njemu. Vapio je za pomoć pred papom,   pripada evropsko 13. stoljeće. Bez obzira   nu, kada su dvije porušene. Drugi, pak,
          pred carevima i kraljevima, ali niko se   na sve, historija će ga u svoje prašnjave   tvrde da ih je bilo četiri i da su tri jedva
          nije odazvao, toliki su strah evropskim   sveske upisati kao obnovitelja ponosnog   nadživjele Belu IV. Radoslav Lopašić ih i
          dinastijama utjerali razulareni Mongoli.   Ugarskog carstva, u čijoj će se sjeni po-  nabraja: Dunđerska, Zabija, Kapetanova
          Naposljetku, kada je Dunav zamrznuo,   lahko i sramežljivo razvijati i kraljevstvo
          Batu-han je poslao Tatarina Kadana da   bosansko dinastije Kotromanića. Možda
          sa svojom neprikosnovenom konjicom   u cijeloj povijesti evropskog srednjeg vi-
          uhvati Belu Ugarskog. Ali, kako to opi-  jeka nema takvog kralja koji je bio toliko
          suje Toma Arhiđakon, nakon pustošenja   vezan za Svetu stolicu u Rimu. Poznato
          po Zagrebu, nisu krenuli prema Bihaću,   je da je podržavao kršćanske misionare i
          već na Klis, a onda sve do Rijeke. Bela   da je cijela plemena privodio Kristovom
          se, ustvari, krio na otoku Rabu, odakle   križu. Eto, takav je bio bihaćki kum. Do
          je, kada je postalo isuviše gusto, prebje-  kraja života ostao je dubok i čestit vjernik
          gao u Trogir, jer je iz ovog grada mogao   i sluga crkveni. Kažu: umro je kao franje-
          pobjeći preko Jadranskog mora na obalu   vački tercijar, odnosno brat laik. Sveta
          Italije. Međutim, njegov strah pokazao   stolica mu se odužila kao nikom, njegove
          se bezrazložnim jer su se Tatari u među-  tri kćerke, Kingu, Jolandu i Margaretu,
          vremenu izmorili, dosadilo im je da se   proglasila je sveticama. Margareta je kao
          jurcaju po primorskom hrvatskom kršu   djevojčica umrla u Klisu u vrijeme kada
          i vratili su se na istok.         je Bela bježao pred Tatarima. Kažu da je
         Kad su došli Austrijanci, oni Kapetanovu kulu nisu vidjeli
         ni kao simbol ovog grada ni kao mjesto iz kojeg bi se
         vršila vlast, već su njene tvrde zidove iskoristili da između
         njih smjeste zatvor. Moguće je da su to uradili s dubokom
         namjerom, da bi ponizili svog neprijatelja: simbol grada,
         kraljevskog i slobodarskog, pretvorili su u običnu hapsanu





         54  10/10/2019 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59