Page 55 - STAV broj 240
P. 55

A tek kahva koja se posluživala u Konaku! Kazivalo se
                                            da je bila posebna jer se drobila u trešnjevoj stupi i da
                                            bi cijeli grad od nje zamirisao. Dugo se govorilo ovako:
                                            “Kad zamiriše kahva iz Konaka, na Hatincu žene otvaraju
                                            prozore i sejire, i tako zanesene dugo mirišu, i mirišu, i
                                            mirišu, da ih želja mine”


                                            otad narod i zove Kapetanova kula. Kad su   sušne 1950. godine te su, ne mogavši se
                                            došli Austrijanci, oni je nisu vidjeli ni kao   više nositi sa sve većim zahtjevima drža-
                                            simbol ovog grada ni kao mjesto iz kojeg   ve za povećanjem otkupa poljoprivred-
                                            bi se vršila vlast, već su njene tvrde zidove   nih proizvoda, ustali kukom i motikom
                                            iskoristili da između njih smjeste zatvor.   i udarili na onoliku vlast. Natiskalo ih je
                                            Moguće je da su to uradili s dubokom na-  u bajbuk kao marvu.
                                            mjerom, da bi ponizili svog neprijatelja:   Napokon, sedamdesetih godina Kape-
                                            simbol grada, kraljevskog i slobodarskog,   tanova kula adaptirana je u muzej. Trebala
                                            pretvorili su u običnu hapsanu, da i na   bi to biti i danas, kako to i piše na tabli na
                                            taj način za sve vrijeme svoje vladavine   njenom zidu, samo da je taj ogromni ka-
                                            pokazuju Bišćanima gdje im je mjesto i   tanac na ulazim vratima ne čini nepristu-
                                            ko su u dalekom prostranstvu K und K   pačnom i odbojnom te više podsjeća na ka-
                                            carstva. Bilo kako bilo, zasigurno se zna   kav zatvor nego na zgradu u kojoj je jedan
                                            da su tada povećali broj prozora, pregra-  grad pohranio svoju prošlost i sve ono na
                                            dili unutrašnjost, pretvarajući je u pravo   čemu je izrastao. Onaj ko bi da vidi nada-
                                            saće uzničkih ćelija i smjestili u nju prve   leko poznati ulomak kamene urne s pred-
                                            zatočenike. Otad, pa sve do 1959. godine   stavom pet japodijskih konjanika, koja je
          i Kani kula. Pored kula, spominje i de-  trijebili su ovdje buhe razni kriminalci i   1954. pronađena u selu Malo Založje, šest
          vet bihaćkih tabija: Bendbaša, Ičhizar,   secikese, lopovi i prevaranti, ali i pošteni   kilometara od Bihaća, ili pak fragment s
          Velika kapija, Velika tabija, Džibagića   ljudi, od duha i pera, buntovnici i revolu-  urne pronađene u obližnjem Golubiću, na
          tabija, Zelengrad, Bijela, Handanagića i   cionari, pa i budući rukovodioci i budže.   kojoj je prikazan japodijski konjanik izu-
          Muhsinovića tabija. O ovoj kuli piše ova-  U vrijeme Drugog svjetskog rata u njoj je   zetne estetske vrijednosti, koja opet govo-
          ko: “Osobite vrsti zgrada je kula, visoka   najmanje bilo lopova. Tada su ovdje ustaš-  ri o visokom ukusu tadašnjih žitelja doli-
          na tri tavana, na jugoistočnoj strani gra-  ke vlasti mučile i pogubile hiljade nevinih   ne Une, uzalud će obilaziti okolo, muzej
          da prema Uni.” Navodi kako je Bihać bio   ljudi, civila srpske nacionalnosti i pravo-  je zapečaćen sa svim svojim bogatstvom.
          opasan dvostrukim zidom, svana visokim   slavne vjere, ili pak komunista i sve one   Za utjehu, moći će pogledati kame-
          četiri, a iznutra sedam metara.   koji su bili protiv Pavelićeve vlasti. Među   ne ostatke iz rimskog vremena ili pak
            U ovoj kuli, u osmansko doba, sjedili   posljednjim uznicima ovih ćelija bili su   temelje nekad nadaleko čuvenog bihać-
          su i vladali iz nje bihaćki kapetani, pa je   cazinski seljaci, kojima je prekipjelo te   kog Konaka. Za vrijeme bombardiranja
                                                                               1943. godine potpuno, sa zemljom, kako
                                                                               se to kaže, Konak su sravnile bombe iz
                                                                               savezničkih aviona. Izgrađen je oko 1860.
                                                                               godine. Njegovi najčešći konačari prvih
                                                                               godina postojanja, sve do dolaska austrou-
                                                                               garske vojske, bili su kiridžije iz Sarajeva
                                                                               i Travnika, koje su Bihać i okolinu snab-
                                                                               dijevali različitom robom. Oni su kasnije
                                                                               po cijeloj Bosni raznosili priču kako se
                                                                               nigdje ne naspavaše i ne odmoriše u ta-
                                                                               kvoj udobnosti kao u novom bihaćkom
                                                                               konaku. A tek kahva koja se posluživala
                                                                               u Konaku! Kazivalo se da je bila poseb-
                                                                               na jer se drobila u trešnjevoj stupi i da
                                                                               bi cijeli grad od nje zamirisao. Dugo se
                                                                               govorilo ovako: “Kad zamiriše kahva iz
                                                                               Konaka, na Hatincu žene otvaraju prozo-
                                                                               re i sejire, i tako zanesene dugo mirišu, i
                                                                               mirišu, i mirišu, da ih želja mine.” I još
                                                                               se kazuje da se iz podruma konaka moglo
                                                                               ući u podzemne katakombe koje su ne-
                                                                               kad služile kao veza vojnicima koji su na
                                                                               bedemima branili ovaj grad smaragdnog
                                                                               pogleda o kojem se svašta još priča i ka-
                                                                               zuje, pa i to kako će – tiho, tiše! – Konak
                                                                               napokon biti obnovljen.        n


                                                                                                   STAV 10/10/2019  55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60